U evanđeljima često susrećemo osobe koje reagiraju potpuno ljudski i stoga su zapravo simpatični iako prema Isusovim kriterijima zaslužuju prijekor. Tako npr. stariji brat izgubljenog sina koji se ljuti što mu otac nikada nije pripremio slavlje s prijateljima makar je ostao kod kuće i marljivo radio. Slično i Marta, Marijina sestra, koja se s velikom zauzetošću brinula za posluživanje kod stola kad bi Isus s učenicima došao u goste. Zatim radnik u vinogradu koji je podnosio teret i žegu čitavoga radnog dana te se ljuti što gospodar i onome koji je radio samo jedan sat daje istu nagradu. Ponašanje i reakcije sviju njih su razumljivi - vjerojatno i mi na sličan način reagiramo.

I današnji evanđeoski odlomak predstavlja nam osobe čije nam je razmišljanje i postupanje razumljivo. Učenici Isusovi koji su ljuti što im stanovnici samarijskog sela uskraćuju prenoćište te priželjkuju osvetu, oganj s neba. I dok nam je razumljivo to što ih Isus zbog toga prekorava, čudimo se Isusovoj reakciji prema onim ljudima koji, oduševljeni njegovim nastupom, žele poći za njim ali prvo žele obaviti neke svoje obiteljske poslove ili obveze. A Isus ih proglašava neprikladnima za kraljevstvo Božje! Čovjek se može pitati: pa što je loše u tome da netko ode i pokopa oca (pokop mrtvaca u Izraelu je bila obveza koju se uzimalo jako ozbiljno i po značenju je bila ispred religioznih čina)? Ili zar nije razumljivo da se netko želi oprostiti od svoje obitelji kad je već odlučio to što mu je vrijedno i drago napustiti i poći za Isusom?

Za nekoga tko zauzeto radi i ore brazde nema osvrtanja unatrag - po Isusu njegov pogled mora biti usmjeren prema naprijed. U perspektivi kraljevstva Božjeg, kome Isus služi i kojemu se ostali žele pridružiti, sve ono što pripada prošlosti i što se ostavlja drugoga je ranga, manje vrijedno i bitno. Navještaj nadolazećeg Božjeg kraljevstva preokreće sve ljudske predodžbe i kriterije vrednovanja, nasljedovanje Isusa u propovijedanju evanđelja i predanje Bogu ne trpi polovičnost i kompromise, ono mora biti bezuvjetno. Činjenica je da ćemo teško moći u potpunosti odgovoriti tim Isusovim zahtjevima ali svaki onaj koji želi biti graditelj nečeg novog, drukčijeg i većeg - a kraljevstvo Božje je upravo to - mora s time računati, biti na to spreman. Prikladnost za kraljevstvo Božje uključuje čitavog čovjeka, spremnost odreći se manje bitnoga da bi se postiglo ono najvažnije.

Josip Koprek