Stepinčevo 2009. - kao i cjelokupna okupljanja u svezi s 10. obljetnicom proglašenja blaženim kardinala Alojzija Stepinca - ulazi u povijest po jedinstvenoj internacionalizaciji proslave toga iznimnog hrvatskog mučenika, žrtve komunističkog terora, protivnika svakog totalitarizma. Naime, na poziv zagrebačkoga nadbiskupa i potpredsjednika Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) kardinala Josipa Bozanića, o spomendanu bl. Stepinca, u Zagrebu je 10. veljače održan jedinstveni i nikada dosad viđeni povijesni crkveni skup na kojem su sudjelovali kardinali, predsjednici ili predstavnici biskupskih konferencija iz gotovo svih bivših komunističkih država Srednje i Istočne Europe i raspravljali o temi »Poslanje Crkve u Srednjoj i Istočnoj Europi dvadeset godina nakon pada komunističkog sustava (1989-2009)«. Taj skup i predstavljanje zbornika »Kardinal Stepinac svjedok Istine« s radovima na izvornim jezicima i hrvatskom s međunarodnoga znanstvenog simpozija »Kardinal Alojzije Stepinac - povijesni kontekst u međunarodnoj perspektivi«, održanog u Zagrebu 19. rujna 2008, završetak su proslave 10. obljetnice uzdignuća na čast oltara zagrebačkoga nadbiskupa Stepinca. Ta je proslava jasno očitovala da važnost lika i djela kardinala Stepinca, osim hrvatskih katolika, prepoznaje i vodstvo Katoličke Crkve - ta proslavu je predvodio drugi čovjek Katoličke Crkve državni tajnik pape Benedikta XVI. kardinal Tarcizio Bertone - i članovi Katoličke Crkve u bivšim komunističkim državama. Važnost blaženoga kardinala Stepinca na znanstvenoj razini potvrdili su - kako to očituju sada po objavljenom zborniku dostupna znanstvena izlaganja - znanstvenici iz židovskog, američkog, slovačkog, talijanskog, njemačkog, francuskog i engleskog naroda. Istina o bl. Stepincu, premda je još uvijek osporavana poglavito u Hrvatskoj, postaje ne samo sve jasnija i glasnija nego i sve prihvaćenija.

Želi li suvremeno hrvatsko društvo i suvremena Europa izgrađivati uvjete za slobodu, dostojanstvo i pravi napredak suvremenih ljudi, onda moraju dopustiti da im obasjava put i Stepinčevo svjetlo.

Upravo u zagrebačkoj raspravi o poslanju Crkve u bivšim komunističkim državama 20 godina nakon pada Berlinskoga zida značajno mjesto pripada liku, djelu i aktualnosti kardinala Stepinca, dosad jedinog blaženika od istočnoeuropskih crkvenih prvaka koji su bili na udaru komunizma po jedinstvenom planu Kominterne iza koje se krio Staljin. Nepokolebljivo držanje kardinala Stepinca na komunističkom montiranom procesu, prvom takvom protiv nekoga crkvenog prvaka u Istočnoj Europi, kao i njegovo principijelno i do mučeništva dosljedno afirmiranje vječnih kršćanskih vrijednosti nasuprot ideologijama nacionalsocijalizma, fašizma i komunizma, svjetlo je koje je uvijek potrebno a osobito u okolnostima sadašnjih magla i oblaka kao ostataka komunističke ideologije, politike i mentaliteta i njihovih posljedica u bivšim komunističkim državama. A okupljanje u Zagrebu i sudjelovanje predstavnika Katoličke Crkve iz europskih bivših komunističkih država te Mletačkog patrijarha, kao predstavnika zapadne Europe, na svečanoj misi u zagrebačkoj prvostolnici potvrđuje da Stepinac, hrvatski mučenik i žrtva komunizma, nije samo veličina i svjetlo za hrvatski narod i za nekada komunistički dio Europe nego i za čitavu Europu, a što onda znači i za čitavi svijet.

Iskustvo žilavosti komunističke ideologije i njezine velike spretnosti da se makar izričajno i po vanjštini preobrazi u kvazidemokratsku i liberalističku matricu ponašanja priziva s jedne strane triježnjenje, budnost i oprez, a s druge strane konkretna nastojanja za stvarno oslobađanje i pojedinaca i dijelova društava od te sektaške i poput karcinoma razarajuće društvene pojave. Suvremena Zapadna Europa, ona ista koja se desetljećima mirila s postojanjem željezne zavjese i Berlinskoga zida, ne shvaćajući da se čitavim narodima Istočne Europe g. 1945.dogodilo novo porobljavanje, još uvijek nema ili ne želi imati jasnoću o zloćudnosti komunističke ideologije i vladavine. Iz glavnih središta Europske Unije dolaze javni glasovi da »ne može biti govora o deideologizaciji povijesti«, a potajno se podupiru bivši komunistički kadrovi, na njih se računa te ih se i štiti. U hrvatskom društvu bivši komunistički kadrovi ušli su i preuzeli gotovo potpunu kontrolu u svim relevantnim političkim strankama, zauzeli su gotovo sve ključne pozicije u društvu i gospodarstvu te svojim interesima podređuju čitavu državu Hrvatsku i njezinu budućnost, pa zato nije moguća ni istina o komunističkoj prošlosti, a kamoli procesuiranje očitih i u nebo vapijućih komunističkih zločina protiv čovječnosti.

U takvim okolnostima, koliko god puno naša Crkva, i Katolička Crkva kao cjelina, činila za upoznavanje i objektivno vrednovanje bl. Stepinca ne samo u razmjerima hrvatskog društva nego i cijele Europe, čini se, nije dovoljno da bi bl. Stepinac bio prepoznat i šire prihvaćen kao pravo europsko svjetlo. No, istina se sama najbolje brani, pa treba biti siguran da će ona i pobijediti. Bl. Stepinac, kao dosljedan kršćanin i čovjekoljub, pomagao je ljudima žrtvama nacizma i fašizma te osobito svojim uspravnim stavom žrtvama komunizma, te je neovisno o politici i ideologiji utirao put oslobođenja za sve ljude, za svijest o neizmjernoj vrijednosti ljudskoga dostojanstva. Želi li suvremeno hrvatsko društvo i suvremena Europa izgrađivati uvjete za slobodu, dostojanstvo i pravi napredak suvremenih ljudi, onda moraju dopustiti da im obasjava put i Stepinčevo svjetlo.