POVJESNIČAR DR. MARIO KEVO: Spašavanje i zbrinjavanje kozaračke djece

Povjesničar dr. Mario Kevo o Dječjem domu u Jastrebarskom u NDH-u

Zajednički napori Caritasa i Diane Budisavljević
Može li se na temelju dostupnih povijesnih podataka okvirno procijeniti broj zbrinute djece u domu u Jastrebarskom?

DR. KEVO: Svakako da se neke okvirne brojke mogu ponuditi javnosti, međutim potrebna su i daljnja istraživanja u svrhu dodatnoga rasvjetljavanja same problematike. Primjerice, u napisu naslovljenom Spašavanje kozaračke djece godine 1942. Kamilo Brössler, djelatnik Ministarstva udružbe koji je sudjelovao u spašavanju djece, navodi da je u Jastrebarskom te iste godine bilo prihvaćeno, odnosno smješteno oko 3000 djece. S druge strane, Ćiril Petešić navodi da je kroz Dječji dom Jastrebarsko prošlo 3200 do 3400 djece do navršene 14. godine. Iz prethodnih navoda može se otprilike procijeniti o kojem se broju djece radilo, ali opet napominjem da su potrebna i daljnja istraživanja same problematike.

Komu je bila povjerena skrb za djecu?

DR. KEVO: Što se tiče brige o djeci u Jastrebarskom, bila je povjerena, kao što sam već spomenuo, slovenskim časnim sestrama – usmiljenkama, kojima je pomagalo dvadesetak sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga iz Zagreba. Međutim, govorimo li o cjelokupnoj brizi o ratom ugroženoj djeci, nesumnjivo je da su u skrbi o spašenoj djeci zajedničkim naporima najviše sudjelovali upravo Caritas Zagrebačke nadbiskupije te Akcija Diane Budisavljević. Naravno, bilo je i sporadične pomoći pristigle iz međunarodnih izvora, ponajprije zahvaljujući naporima Juliusa Schmidlina ml., stalnoga predstavnika Međunarodnoga odbora Crvenoga križa u Zagrebu za vrijeme Drugoga svjetskoga rata.

Smrtnost djece u Jastrebarskom bila je najmanja!
Nameće se ključno pitanje: dječji dom za ratnu siročad ili koncentracijski logor za djecu?
DR. KEVO: Dječji dom za ratom ugroženu djecu. Naravno, ne može se sagledavati izvan konteksta ratnih okolnosti u kojima su vladale velike nestašice živežnih namirnica, da ne kažem gladi, a i prema svjedočenjima onih koji su spašavali djecu ona su već kod prihvaćanja bila u iznimno teškom psihofizičkom stanju, pothranjena, onemoćala i bolesna. Na žalost, u takvim je okolnostima dio djece i preminuo, no u odnosu na sve ostale domove i prihvatilišta za djecu u NDH-u, smrtnost je u Jastrebarskom bila najmanja. Međutim, upravo zbog navedenoga, zato što se na jednom malom prostoru našlo više tisuća djece, iznimno lako i bez nekoga većega napora počelo se govoriti o koncentracijskom logoru za djecu.