Papa Pio XII. iznimno je cijenio nadbiskupa Alojzija Stepinca. Na audijenciji 1946. godine rekao je da je svjestan patnja koje Hrvati prolaze i poručio: “Sretni ste što u Zagrebu imate neustrašiva i hrabra nadbiskupa. On je pravi apostol. Poznajemo ga dobro.”
Pastiru siromašnih,
Hrabri svjedoče Božje ljubavi,
Branitelju crkvenog jedinstva,
Uzore kršćanske mirne savjesti,
Zrno umrlo za plodove vječnosti,
Jasni svjetioniče u tami nasilja,
Cvijete niknuli u vrtu Božje riječi,
Blaga roso duhovnih darova,
Žarka iskro svećeničke duhovnosti,
Vidljivi smjerokazu kršćanskoj mladeži,
Čisto ogledalo opraštanja neprijateljima,
Vjerni nasljedovatelju Kristova križa,
Navjestitelju Božje istine,
Uzorni častitelju Blažene Djevice Marije,
Primjeru ispovjednika Kristova imena,
Prokušani služitelju euharistijskoga otajstva,
Vjerodostojni pronositelju poniznosti,
Ljubitelju svete Majke Crkve,
Tješitelju nevino osuđenih,
Strpljivi hodočasniče na putu trpljenja,
Uresu crkvenoga zajedništva,
Donositelju Kristove radosti ožalošćenima,
Zaštitniče potlačenih i napuštenih,
Protivniče svake nepravde,
Mudri učitelju bogobojaznosti i poštivanja života,
Propovjedniče pravednosti,
Gorljivi tražitelju pomirenja,
Revni graditelju sloge među narodima,
Budni čuvaru ljudskoga dostojanstva,
Neprijeporni zagovorniče vrijednosti obitelji,
Gromki glasu onih kojima je glas oduzet,
Potporo slabih i odbačenih,
Neumorni suputniče klonulih,
Prijatelju svakoga čovjeka u potrebi,
Postojani stožeru u našim kušnjama,
Nesebični darivatelju primljenih dobara,
Promicatelju istinskoga domoljublja,
Dragocjeni daru Crkvi Hrvata, moli za nas. Amen.
Drugom prilikom hrvatski su hodočasnici pitali kada će Stepinac postati kardinalom, a papa Pio radosno im je odgovorio: “Nemate, doduše, kardinala, ali imate svetca.”
No uskoro je uslijedilo njegovo imenovanje kardinalom. Bio je prosinac 1953. kada je preko jednoga brazilskoga novinara ta vijest došla do samoga Stepinca, kojega su komunističke vlasti držale u kućnom pritvoru u Krašiću. On nije tomu odmah povjerovao, rekavši: “Mene su već stoput proglasili kardinalom, a tisuću puta zločincem, ne vjerujem u to.”
Međutim, vijest se brzo proširila i nastalo je opće veselje u narodu. Vlasti su to shvatile kao provokaciju i prekinule su diplomatske veze sa Svetom Stolicom. Nadbiskup Stepinac mogao je otići u Rim na službeno imenovanje kardinalom, no odbio je to jer mu više ne bi bilo dopušteno vratiti se u Hrvatsku. Papa Pio ga je kod imenovanja opisao kao uzor apostolske gorljivosti i kršćanske jakosti.
U opisanim događajima, koji pokazuju put nadbiskupa Stepinca do kardinalske časti, nagrađene su i Stepinčeve zasluge za očuvanje vjere u narodu, u Hrvatskoj. I kao blaženik on je uzor svim vjernicima. Posebno mu se za zagovor utječu svećenici, zatvorenici, studenti, radnici, progonjeni, bolesnici…
A. Katanec
