Život Gospodina Isusa Krista po mentalitetu svijeta nije bio posebno uspješan. Kratko je živio, nije posjedovao ni zemlje, ni blaga, ni obitelji, a i nailazio je na izdaje od strane najbližih prijatelja. Za svoju dobrotu i pošteno življenje podnio je sramotnu, mučeničku smrt.
Ove je godine u Hrvatskoj 25. godišnjica ratnih stradanja, posebice Vukovara, grada heroja. U studenom, od 18. pa sljedećih nekoliko dana svaki se dan pohodi neko mjesto stradanja: bolnica, Groblje žrtava Domovinskoga rata, Borovo naselje, Ovčara, Velepromet. To vrijeme bude bolno za sve članove obitelji poginulih branitelja i ostalih žrtava. Kolona sjećanja prelije se u rijeku više desetaka tisuća ljudi. Sjećanja na zvjerstva i mučenja koja su se dogodila prije 25 godina u gradu čiji se tragovi života po vučedolskoj kulturi bilježe starijima od Abrahamovih, dio su kulture sjećanja koju je nužno graditi. Za kršćane to je sjećanje uvijek ohrabreno i osmišljeno slikom neba koju se predočuje i živi u euharistijskom slavlju nakon ophoda u koloni sjećanja.
Branitelji Hrvatske potvrdili su da »nema veće ljubavi od ove: da tko život svoj položi za prijatelje svoje«. Poznato je da je većina tih branitelja ovaj svijet napustila a da nije stigla osnovati obitelj i proživjeti život na zemlji. Iz Kristove žrtve i smrti niklo je spasenje svakomu stvorenju. Iz toga je dobro naučiti da nijedno umiranje iz ljubavi nije propadljivo, nego donosi kraljevski plod.
Papa Franjo nedavno je reagirao na izjave radijske postaje koja je razlog potresima u njihovoj zemlji našla u prihvaćanju zakona suprotnih Božjima. Pozvao je sve koji slično misle na milosrđe i milosrdnu ljubav prema stradalima.
Iako su toliko puta doživjeli milosrđe i dobrotu raznih samaritanaca na putu svoga progonstva i povratka, Vukovarci i nakon dvadeset i pet godina mogu čuti promišljanja slična spomenutima – kako je njihov barokni grad srušen i razoren jer su se u njemu događali veliki grijesi. U evanđelju nedjelje Krista Kralja više se puta spominju glagoli koji opisuju postupanje drugih prema njemu, Kralju svega svijeta, dok je bio na križu: »podrugivali su se«, »izrugivali su ga«, »pogrđivao ga je«.
Stoga valja radije biti spreman zahvaljivati i moliti negoli osuđivati. Upravo u svojoj spasonosnoj žrtvi na križu Krist grli i preminule i preživjele Vukovarce i oslobađa ih svakoga tereta, jauka i boli.
Ana Mlinarić
