U vrijeme kada se u javnosti šire slike negativnih konotacija o mladima stotine mladih u javnosti šire potpuno drugačiju sliku, pozitivnu i poticajnu. Čiste stanove, obilaze starije i nemoćne, druže se s beskućnicima i nezbrinutom djecom, gletaju, kreče, pjevaju, uređuju školska dvorišta i šumske putove. Upravo je sve to oko tri tisuće mladih volontera u sklopu projekta »72 sata bez kompromisa« radilo od 14. do 17. listopada u 800 akcija u 15 hrvatskih gradova i jednoj općini. Dubrovnik, Metković, Split, Sinj, Zadar, Šibenik, Krk, Rijeka, Karlovac, Zagreb, Sisak, Suhopolje, Slavonski Brod, Osijek i Vukovar tako su se tijekom 72 sata volonterskih akcija zelenili od dobrih djela mladih ljudi.
Srž projekta, kako ga karakterizira i njegovo ime, upravo je u beskompromisnosti. Ne znajući koja će ih akcija dočekati, mladi se hrabro odlučuju na prijavu. Čini se da ih ništa ne može spriječiti u želji da budu dijelom promjene u društvu. U radnim, socijalnim i ekološkim akcijama volonteri »72 sata bez kompromisa« donose radost, koriste se svojim talentima za dobrobit drugih te daju svoje vrijeme i sposobnosti ne razmišljajući što će i hoće li nešto dobiti zauzvrat. Projekt mladima nudi mogućnost vidjeti što znači dati svoje vrijeme, talente i sposobnosti te ih bezuvjetno i beskompromisno staviti na raspolaganje 72 sata u godini. Na srcu projekta posebno su marginalizirani članovi društva te briga za okoliš kojom spremno odgovaraju na poziv pape Franje na brigu za zajednički planet.
Mladi su ti koji nose volonterski projekt, ali i budućnost društva. Osvrnuo se na tu činjenicu član nacionalnoga vijeća »72 sata bez kompromisa« i nacionalni koordinator projekta Ilija Vrbatović: »Mladi tijekom i nakon projekta ostavljaju sliku nade da su oni i dalje nositelji budućnosti našega naroda. Mladi su i dalje ti koji će beskompromisno stati i napraviti sve za one u potrebi. Gledajući kako više od tri tisuće mladih ljudi daje svoje vrijeme i sposobnosti, srce se ispunja radošću, nadom i ponosom. Oni su velika snaga projekta, svakoga grada u kojem su volontirali i svake ustanove u koju su došli.«
Različiti su mladi ljudi, iz različitih sredina, različitih svjetonazora, različitih dobnih i društvenih skupina i različitih životnih situacija, no jedna im je stvar zajednička: »Imaju isti žar i želju nekomu pomoći, dati svoje vrijeme. Znatiželjni su u otkrivanju potreba društva i marginaliziranih skupina«, istaknuo je nacionalni koordinator te dodao da akcije za volontere često znaju biti šokantne, no to je nešto što bi svaki mladi pojedinac trebao doživjeti jer i takvi susreti i doživljaji mijenjaju i izgrađuju čovjeka.
Teško je volonterima u riječi prikupiti sve dojmove i iskustva nakon sudjelovanja na akcijama. Iako 72 sata možda ne izgleda puno, dovoljno je za promjenu, onu vanjsku, ali i unutarnju. Iz svjedočanstava koja se objavljuju na mrežnim stranicama projekta iščitavaju se nezaboravna iskustava volontera koji nerijetko ističu da primaju mnogo više nego što daju. S druge strane i ustanove i korisnici željni su takvih akcija i tijekom godine. Vrbatović je prenio da su korisnici i ustanove »jednako sretni i tužni – radosni zbog svega što su doživjeli i puni nade da ne će proći godina dana do idućega susreta«. »Velika je obveza, ali i cilj projekta da volontiranje na projektu bude prvi susret i uvid u iskustvo volontiranja, koje bi se onda kontinuirano nastavilo i izvan projekta«, rekao je.
Pandemijski uvjeti ni ove godine nisu zaobišli organizaciju projekta. Prikladno je odabran i ovogodišnji slogan »Zagrli srcem« – zagrliti pomoć, malenost, žrtvu i rad, i svaku dušu kojoj baš zagrljaj volontera može obojiti dan, mjesec i život, pojasnili su iz organizacijskoga tima. Organizacijske teškoće uspješno su prebrodili, ali »najviše su tu izgubili korisnici iz osjetljivih skupina jer do mnogih ni ove godine nismo mogli doći«, zaključio je Vrbatović.
Iako je cilj projekta osluškivati i uvidjeti potrebe lokalne zajednice, misleći pritom na pojedine gradove koji sudjeluju u projektu, ove je godine pokrenuta nacionalna volonterska akcija. Gledajući stvarnost oko sebe, mladi uključeni u organizaciju željeli su izići izvan okvira. Ta svijest mladih o potrebama društva prelila se u konkretno djelovanje u obliku volontiranja na potresom ranjenoj Banovini. Inicijativa je krenula iz osječkoga Studentskoga katoličkoga centra (SKAC) i tamošnjega volonterskoga centra koji su se aktivno uključili u volontiranje još u siječnju kroz duhovno-radni kamp »Srcem za Banovinu« te su tijekom proljeća popisivali zabačena i zaboravljena sela po Banovini. »U trenutku kada Banovina pada u zaborav, obnova nije ni počela, a potrebe ljudi i dalje su velike, osjetili smo da je pravi trenutak još jednom vratiti fokus javnosti na Banovinu«, svjedoči Vrbatović.
Sedamdesetak mladih iz Zagreba, Splita i Osijeka tako je u 26 akcija na području Petrinje i Gline te općina Donji Kukuruzari i Sunja još jednom podsjetilo ljude toga kraja da nisu sami. Koordinator volonterskih akcija na Banovini Marko Cmrečnjak rekao je da su se akcije najviše odnosile na pomoć u rušenju i izgradnji pomoćnih gospodarskih objekata, odvajanje drvene građe za kasniju uporabu i dijeljenje humanitarne pomoći. Volonteri su bili podijeljeni u timove, a opremljeni raznovrsnim alatima te ispunjeni suosjećanjem i solidarnošću prema unesrećenima na Banovini. Akcije su prema riječima koordinatora protekle bez ikakvih problema, a stanovnici su pokazali veliku srdačnost i duboku ganutost.
Cmrečnjak je iskustvo volontiranja na Banovini opisao riječima volonterke: »Bilo je prožeto susretom s raspetim Kristom u svakom unesrećenom čovjeku kojega smo susreli« te dodao da su volonteri bili svjesni da čine duhovno djelo, odnosno djelo milosrđa, te se vraćaju duhom ispunjeni svojim kućama noseći u srcima sve ljude u kojima su prepoznali Krista.
Projekt je od svojih početaka u Hrvatskoj uvelike napredovao i proširio se diljem zemlje. Svake se godine uključuje sve više mladih i sve je više gradova koji na 72 sata postaju oaze dobrih djela. Ove se godine kao novi grad sudionik uključio i grad heroj. Školski volonterski klub Gimnazije Vukovar »VID – Vidi i djeluj« aktivno se bavi volontiranjem već četvrtu godinu, a uz razne aktivnosti u Vukovaru tijekom nastavne godine sudjelovali su u Osijeku na akcijama »72 sata bez kompromisa« te su odlučili dovesti taj hvalevrijedan projekt i u svoj grad, rekla je za Glas Koncila voditeljica promocije projekta u Vukovaru Mia Radić. »Ponosni smo na odrađene akcije i možemo reći da je prva godina bila uspješna s obzirom na to da je prije samo nekoliko tjedana malo tko u Vukovaru znao za projekt. Imali smo 15 različitih akcija i 80 marljivih volontera, od kojih su neki i oba dana sudjelovali«, rekla je i dodala da se na akcijama krečilo, lakiralo, čistilo, čupalo korov, unosilo drva i izrađivalo božićne ukrase.
Većina vukovarskih akcija bila je radnoga karaktera. Pomoć volontera u slučajevima kada starije osobe ne mogu nešto same napraviti od velike su važnosti, istaknula je Mia Radić i dodala da je upravo to i cilj – pomaganje najpotrebitijima. »Njihove riječi zahvale, pozivi, poruke potvrđuju da smo na pravom putu. Suradnju ćemo sigurno nastaviti s dosadašnjim udrugama i ustanovama, ali vjerujem i da ćemo je proširiti na još neke, koji ove godine nisu bili uključeni. Vidjeli smo da možemo okupiti velik broj mladih volontera voljnih pomagati te ćemo nagodinu povećati djelokrug kako bismo još većemu broju ljudi donijeli vedrinu i osmijeh te vratili dostojanstvo najpotrebitijima među nama.«
Vedrinu i osmijeh na lice svojim starijim sugrađanima donijela je i mladež iz Zadra koja već šestu godinu okupljena oko »72 sata bez kompromisa« pridonosi promjenama u društvu. Četvrtu godinu zaredom među njima je bila i volonterka iz Zadra Laura Petričević, koju je ove godine dočekala akcija u domu za starije. Međugeneracijska solidarnost, na koju projekt stavlja poseban naglasak, očitovala se u druženju, pjevanju, plesu i sadnji cvijeća s korisnicima doma za starije i nemoćne. Budući da joj to nije prva godina volontiranja, kao iskusna volonterka Laura dobro shvaća potrebu brige za starije, ali i kolika je obostrana korist takvih susreta: »Najdraže mi je volontirati u staračkom domu, tamo je uvijek najbolje. Ljudi su veseli, jedva čekaju zapjevati, zaplesati, uvijek imaju neku priču kroz koju prenesu ‘staračku mudrost’ iz koje se nešto može naučiti. Sretni su kada vide mlade, a i mi smo sretni kada vidimo da smo im uljepšali dan te da su nakon susreta s nama sretniji i ispunjeni.«
Mlade koji se uključuju u projekt ne opterećuje (ne)isplativost volontiranja te kao skupina od oko tri tisuće volontera pokazuju Hrvatskoj javnosti kolika je snaga mladenačke volje i želje za promjenama u društvu. U beskompromisnosti s kojom se prijavljuju znaju da ono što tih 72 sata rade ima veći i dublji smisao, da ne rade to za pohvalu ili materijalnu nagradu. U jednostavnosti i skromnosti svojim malim djelima koja čine s velikom ljubavlju nastoje mijenjati svijet. Laura je svoje razloge volontiranja opisala jednostavnim riječima u kojim je sažela da je sve stvar volje te da joj se nije bilo teško odvažiti jer može i voli pomagati drugima. »Najbitnije je dati sebe za drugoga, a da se ne očekuje ništa zauzvrat. Sva dobra djela potrebna su i važna, ali ne samo u sklopu ovoga projekta, nego i ona svakodnevna mala djela«, zaključila je mlada volonterka.
