Brojne teme nametnule su se kao aktualne u razgovoru Glasa Koncila s američkim politologom i sveučilišnim profesorom dr. Gladdenom Pappinom. Od uloge obitelji u suvremenim društvima i demografske zime Zapada preko uloge katolika u američkom javnom životu, utjecaja umjetne inteligencije u politici i poljuljanih temelja europskoga sustava vrjednota do očekivanja skoroga posjeta pape Franje Mađarskoj. Svim spomenutim temama sugovornik se bavi kao znanstvenik, predavač i, napose, komentator u uglednim medijima engleskoga govornoga područja. Povod razgovoru nije bio slučajan. Profesor Pappin, koji već neko vrijeme u sklopu slobodne studijske godine predaje u Budimpešti, posjetio je Zagreb u ožujku, gdje je u Centru za obnovu kulture održao predavanje o odnosu katoličanstva prema politici.
Obitelji je sada potrebna sva moguća potpora. Obitelj je, očito, temeljni element društva. Moderna kultura obezvrjeđuje obitelj, slavi izolirane i pojedinačne izbore. Osobito je to bilo primjetno tijekom pandemijskoga zatvaranja – svi su bili izolirani u svojim sobama, naručujući samo hranu i gledajući filmove. Mnogi dijelovi modernoga društva rade protiv obitelji. A bez nje ljudi se ne mogu razvijati, ne mogu pronaći svoj put i ne mogu dobiti prvu životnu školu koja im je potrebna. Dakle, obitelj je presudna za svaki dio života, ženidba i podizanje obitelji – ljudi su sretniji kada je moguć obiteljski život, a kada su sami, izolirani su i tužni. Ljudska su bića društvena stvorenja. I zbog toga oko obitelji trebamo okupiti sve moguće oblike pomoći – od Crkve i države sve do samoga društva. Znam da u Europi i Hrvatskoj postoje brojne organizacije obitelji s više djece, kao i katolički obiteljski susreti. Sve je to važno. Obitelj je temeljni kamen društva i bez nje sve se raspada.
Ljudi ponajprije smatraju da je Amerika protestantska zemlja, no katolički su korijeni ondje duboki. Posebno na sjeveru, zbog španjolskih i francuskih utjecaja, a kasnije i zbog iseljavanja iz srednje Europe. Možemo u tom pogledu spomenuti i Chicago i njegove katoličke zajednice.
Dakle, oduvijek je u američkoj politici bio prisutan veći broj katolika. Mislim da je to zato što je katolička vjera po sebi vrlo intelektualna. Sveučilište je rođeno u krilu Katoličke Crkve. Tako je i katolički sustav vrijednosti dio brojnih američkih sveučilišta i ima vrlo snažnu pravnu tradiciju. Mnogi američki odvjetnici dolaze iz katoličkoga konteksta. Kada se to uzme u obzir, nije iznenađujuće što se u Washingtonu nalazi znatan broj katolika. Neki su istaknuti američki katolici nedavno ostvarili dobar utjecaj. Primjerice, to je Amy Coney Barret koja je imenovana sutkinjom američkoga Vrhovnoga suda. Bio je lijep prizor kada je na događaj prisezanja zakletve povela i svoju djecu. Takve pozitivne primjere u američkom javnom životu nameću upravo katolici.
No postoje razlike između deklariranja katolicima i njihova sudjelovanja u javnim politikama. Američki katolici imaju različite poglede na neka praktična pitanja. Ipak, činjenica je da su pokrete za život pokretali katolici sedamdesetih, oni su pokrenuli Hod za život u Washingtonu, a upravo su katolički aktivisti organizirali pravni pokret koji je preokrenuo presudu Roe protiv Wadea. Na političkoj i praktičnoj razini katolici su ostvarili velik utjecaj na oblikovanje američkih javnih politika.
Katolici su snažno prisutni na svakom važnijem američkom sveučilištu. U Sjedinjenim Državama katolici čine najsnažniju pojedinačnu vjersku zajednicu. Jasno, protestanti su po brojnosti snažniji, no oni su razlomljeni u niz različitih zajednica. Na svakom američkom sveučilištu moguće je susresti katoličku studentsku organizaciju koja je uključena u nacionalne i međunarodne katoličke mreže. Dominikanci iz Washingtona pokrenuli su Tomistički institut koji obilazi sveučilišne kampuse diljem Sjedinjenih Država i donosi katoličke teme. Katolici su postali vrlo lukavi u svom snalaženju u takvu sustavu. Uostalom, postoji niz katoličkih sveučilišnih institucija. Uzmimo za primjer sveučilište »Notre Dame« ili Indianu, gdje sam osobno predavao četiri godine. Ta sveučilišta imaju velik utjecaj na američki javni život jer ona obrazuju velik broj poslovnih ljudi, odvjetnika i drugih profesionalaca. Nadalje, postoji i niz manjih sveučilišta na kojima je također katolički identitet snažan.
U pravu ste kada kažete da je većina glavne struje američke akademske zajednice otišla u smjeru progresivne ljevice. Osobito je to vidljivo glede tzv. LGBT pitanja, ali i kada se uzme cjelokupno ozračje na sveučilištima, koje postaje sve teže. Na Sveučilištu u Dallasu, gdje sada predajem, a to je katoličko sveučilište, svjedočimo porastu studenata koji dolaze na naše ili slična sveučilišta jer njihovi roditelji traže razumno i zdravo okruženje u kojem će oni dobiti priliku da uče o važnim istinama. Katolička sveučilišta zato postaju sve važnija.
Europa je kršćanska civilizacija koja je rođena iz krila Katoličke Crkve i Rimskoga Carstva. Sjedinjene Američke Države relativno su nova država. Učeći povijest, podučavajući i dolazeći u Europu, svjedočio sam tomu da je katoličanstvo na europskom kontinentu zapravo sveprožimajuće, premda ljudi možda ne idu u crkve. Pogledajmo samo tolike povijesti, u Italiji, Francuskoj, srednjoj Europi… Smatram da će izvori za kršćansku obnovu uvijek biti prisutni iako mnogi govore o katoličkoj vjeri kao da je mrtva. Možda jesu neke crkve prazne pa djeluju poput relikta iz drevnih vremena ili kao dio tijela koji više nema nikakvu funkciju. No kršćanstvo se može iznova oživiti. Većina ljudi općenito uzima koncept povijesnoga napretka koji iza sebe ostavlja svu prošlost, pa i doba vjere. Međutim, često smo u ljudskoj povijesti mogli vidjeti da se vjera vratila iznenada i ostvarila nov utjecaj. U Engleskoj, primjerice, katoličanstvo je bilo ilegalno 400 godina, sve do restauracije u 19. stoljeću. Nakon toga dogodio se veliki povratak katolika u intelektualni i javni život u Engleskoj. Dakle, moguće je, ali zato se prije svega moramo vratiti izvorima. Želimo li razumjeti što je pravo, moramo se vratiti do rimskoga prava i načina kako je njega oblikovalo kršćanstvo. Ili ako želimo razumjeti srž nacionalne ideje i suverenosti, možemo prihvatiti modernu i lijevoliberalnu verziju ili se možemo vratiti korijenima. Rezultat radikalnoga progresivnoga eksperimenta, koji će s vremenom postati sve destruktivniji, bit će povratak ljudi svojim korijenima.
To je dobro pitanje. U jednom je pogledu ruska agresija na Ukrajinu doista okupila europske snage. No s druge strane, pokušaj da se shvati koje to vrjednote definiraju Europu i Zapad nije star koliko i zbivanja od prošle godine. Neki dijelovi američke lijevoliberalne elite gledaju na svijet isključivo uspoređujući zapadne liberalne demokracije i neke druge, loše oblike vladavine. A stvarnost je složenija. Očito je da je jedna od posljedica sukoba na istoku Europe svijest da se zapadni liberalni poredak ipak ne širi diljem svijeta, kao što su mnogi očekivali. U svemu vidim priliku za kršćane i katolike da razviju viziju koja bi mogla ujediniti Zapad, ne oko pitanja vojnoga sukoba, nego oko pitanja identiteta. Početkom devedesetih, nakon završetka hladnoga rata, mnogi su očekivali da će svijet postati demokratičniji i da će liberalizam i radikalna liberalna demokracija postati orijentacija koja ujedinjuje cjelokupno čovječanstvo.
No to se očito nije dogodilo. Danas postoje primjeri sustava poput kineskoga, a Zapad može ostati izoliran i oslabljen ako se usredotoči isključivo na ultraliberalizam. Zato je došlo vrijeme da se Zapad vrati svojim izvorima.
To nije jednostavno pitanje. Svaka moderna civilizacija prolazi kroz promjenu načina na koji ljudi promišljaju i vrjednuju pitanje braka i djece. No svaki dio društva treba raditi u smjeru promjene. Nije dovoljno samo nadati se da će se nešto promijeniti. Ako pogledamo neke prošle civilizacije, mnogi oblici kulturnoga i vjerskoga života bili su usmjereni na pomaganje ljudima da se vjenčaju i imaju djecu. Postoje tako primjeri višegeneracijskih domaćinstava, zatim primjeri roditelja koji su svojoj djeci pomagali tako što su odgajali svoje unuke, sve do nekih javnih proslava koje su bile mjesta na kojima su se ljudi mogli upoznati. Moramo poduzeti neke konkretnije mjere. U Mađarskoj, primjerice, uveden je niz financijskih mjera i poticaja proobiteljskim nevladinim udrugama, što obiteljima pomaže u snalaženju u suvremenom društvu. Mađarski je model usredotočen na to da se obiteljima učini dostupnija mogućnost da kupe svoj dom, smanjuju se porezna opterećenja mladim majkama i pomaže im se da riješe svoja studentska dugovanja. Te mjere, jasno, nisu jedini mogući odgovor, ali one mogu znatno pomoći. Treba upregnuti čitavo društvo – Crkvu, vladu, nevladine udruge i kulturu. Jasno, teško je sve te faktore okupiti i usmjeriti u istom smjeru, možda i zbog političkih razloga, no smatram da je obitelji potrebna sva potpora.
Lijevo orijentirani mediji neprestano pokušavaju stvoriti okršaj, napetost između Mađarske i Vatikana. No koliko su meni stvari poznate, njihov je odnos prilično dobar. Mađarska predsjednica Katalin Novak prošle je godine bila u posjetu Vatikanu, a Sveti je Otac također nedavno posjetio Budimpeštu, u sklopu Euharistijskoga kongresa. Katoličanstvo je prilično snažno u Mađarskoj. Posljednjih godina osjećaju se plodovi ponovne izgradnje katoličkih crkava, a Crkva i vlada surađuju u pogledu snaženja kršćanskoga obrazovanja i razvoja kršćanskih društvenih služba. U ostatku zemlje veza između Katoličke Crkve i drugih dijelova društva prilično je snažna. Tijekom posljednjega desetljeća raste važnost Crkve. Dakle, bio bih prilično iznenađen kada bi posjet Svetoga Oca donio neke negativne posljedice. Mađarsko stajalište prema ratu u Ukrajini slično je onomu što zagovara Sveti Otac. Tu su i pitanja migracije i velikoga broja izbjeglih iz Ukrajine u Mađarskoj, a katoličke su organizacije odigrale presudnu ulogu u njihovu prihvatu. Primjerice, Red malteških vitezova i mađarski Caritas bili su ključni u pomaganju.
Govorimo li o Americi, utjecaj Katoličke Crkve uglavnom je povezan s pitanjima zaštite života. Inače, u Sjedinjenim Državama među konzervativcima je prisutna snažnija libertarijanska tendencija pa naučavanja koja spominjete među američkim katolicima u ekonomskim i socijalnim pitanjima nisu baš prihvaćena, iako bi možda trebala biti. U prošlom stoljeću katolici su bili više na tragu Demokratske stranke jer su dolazili iz iseljeničke i radničke klase. Demokratska je stranka, naime, bila sklona promicati sustav socijalnih potpora koje su bile i na tragu katoličkih socijalnih naučavanja. No problem je što je sada Demokratska stranka u cijelosti potisnula pitanje zaštite života. Nekoć su postojali i katolički Demokrati, no sada su oni potpuno nestali. Jasno, u političkom smislu katolicizam je »transpolitičan«, on sam po sebi ne preferira isključivo desne ili lijeve opcije, no smatram da bi današnji američki konzervativni katolici trebali biti osjetljiviji na katolička socijalna naučavanja. Papa Franjo razumije da su mnogi dijelovi suvremenoga gospodarstva izbrisali čovjeka. Tehnologija teži potiskivanju ljudi, a svjetske korporacije promiču svojevrsno brisanje svih razlika između kultura, nastojeći umjesto njih ponuditi konzumerizam i kapitalizam. Katolici koji su u politici trebali bi promisliti o tome.
