»Ustav se ne izjašnjava o pobačaju, niti je takvo pravo implicitno zaštićeno bilo kojom ustavnom odredbom, uključujući i onu na koju se branitelji ‘Roea’ i ‘Caseyja’ uglavnom pozivaju – na klauzulu o nužnom procesu Četrnaestoga amandmana.« Te riječi stoje u sažetom objašnjenju uistinu povijesne presude kojom je američki Vrhovni sud u petak 24. lipnja, nakon gotovo pedeset godina generalnoga propobačajnoga usmjerenja SAD-a, srušio njegov pravni temelj, presudu u slučaju poznatom pod imenom »Roe v. Wade« od 22. siječnja 1973. godine, kao i presudu »Planned Parenthood v. Casey« iz 1992. godine koja je u bitnom potvrdila prethodnu presudu. Presuda Vrhovnoga suda, koja će ući u povijest pod imenom »Dobbs v. Jackson Women’s Health Organization«, izazvala je val oduševljenja kod boraca »za život«, od kojih su neki u tu borbu utkali čitav svoj aktivni životni vijek. No izazvala je i val prosvjeda i negodovanja onih koji u takozvanom pravu na pobačaj vide jedan od kapitalnih pokazatelja društvenoga napretka i ženskih prava.
Što se zapravo dogodilo? U SAD-u nikada nije postojao, niti postoji, savezni zakon koji bi uređivao pitanje pobačaja, a u velikoj je većini saveznih država pobačaj do 1973. godine ili bio ilegalan ili strogo ograničen.
»Dok slavimo ovu odluku – koja je kulminacija molitve i desetljeća zakonodavnoga zagovaranja, priredaba koje promiču život, ulaganja vremena i resursa u centre za trudnoću i hoda s obiteljima koje se suočavaju s neplaniranom trudnoćom – u mnogočemu je naš posao tek počeo. (…) Moramo isticati da biti za život zahtijeva mnogo više od protivljenja pobačaju«, izjavio je budući kardinal, nadbiskup San Diega Robert Walter McElroy.Presuda »Roe v. Wade« stavila ga je pod ustavnu zaštitu spomenutoga Četrnaestoga amandmana, pod klauzulu koja kaže da ni jedna savezna država ne smije lišiti bilo koju osobu slobode bez odgovarajućega sudskoga procesa. Drugim riječima, ta je presuda pobačaj gotovo u potpunosti prepustila slobodnom izboru žene, gotovo potpuno ignorirajući život ploda. Tako su sudskom presudom, a ne zakonom donesenim u demokratskoj proceduri, liberalni okviri nametnuti svim saveznim državama.
Sadašnja pak presuda proglašava pobačaj »ozbiljnim moralnim pitanjem«, utvrđuje da pravo na pobačaj nije dio američke povijesne i pravne tradicije – na tome presuda posebno ustraje utvrđujući, štoviše, da je »Roe« bila grubi prekid s tom tradicijom – te ukida njegovu ustavnu zaštitu i vraća ga u mjerodavnost zakonodavstava saveznih država. »Mi stoga smatramo da Ustav ne daje pravo na pobačaj. ‘Roe’ i ‘Casey’ moraju biti dokinute, a ovlast reguliranja pobačaja mora se vratiti narodu i njegovim izabranim predstavnicima«, kaže se u objašnjenju koje je sastavio sudac Samuel Alito. Pobačaj, dakle, samom presudom nije zabranjen, niti je po sebi ograničen, nego je svakoj saveznoj državi dana mogućnost da zakonski uredi to pitanje u skladu s pravilima demokratske političke igre.
Vidljivo je to i u odlomku koji odbacuje prigovore da rušenje »Roea« automatski diskriminira žene. »Naša odluka vraća pitanje pobačaja tim zakonodavnim tijelima te dopušta ženama na objema stranama u pitanju pobačaja nastojati utjecati na zakonodavni proces utječući na javno mnijenje, lobirajući kod zakonodavaca, glasujući i natječući se za službe. Žene nisu bez izborne ili političke moći«, stoji u Alitovu objašnjenju presude.
Što se konkretno promijenilo? Na simboličkoj razini poništena je logika koja u pobačaju želi vidjeti neupitno individualno pravo i izjednačiti ga sa stvarnim temeljnim ljudskim pravima, izvodeći ga iz njih. Presuda, istina, po sebi ne štiti ljudski život »od začeća«, ali i tom argumentu daje pravo građanstva u demokratskoj utrci. Nije stoga čudno da je iživcirala političke zagovornike pobačaja na svjetskoj razini. Ne samo da ju je »tragičnom pogrješkom« proglasio američki predsjednik demokrat Joe Biden, nego su ju kritizirali i francuski predsjednik Emmanuel Macron, britanski premijer Boris Johnson i njemački kancelar Olaf Scholz.
U samom SAD-u presuda će sigurno imati vrlo konkretne učinke, koje nije moguće potpuno predvidjeti. No prema medijskim izvještajima najmanje 26 saveznih država, dakle više od polovice, moglo bi uvesti restriktivne ili restriktivnije zakone o pobačaju. U čak devet saveznih država još uvijek su na snazi zakoni iz vremena prije presude »Roe v. Wade«, ali se zbog te presude Vrhovnoga suda nisu primjenjivali. Sada bi mogli biti reaktivirani. Još 13 saveznih država ima takozvane »spavajuće zabrane«, koje bi također unutar nekoliko tjedana mogle stupiti na snagu. S druge strane, nužna posljedica takva stanja bit će i takozvani »pobačajni turizam«.
No presuda bi u nadolazećim godinama mogla imati i drugih posljedica. Naime, prema analizi talijanskoga katoličkoga dnevnika »Avvenire«, iza mnogih takozvanih »ustavnih prava« ne stoje odgovarajući savezni zakoni, nego odluke Vrhovnoga suda. Istina, u Alitovu objašnjenju stoji da se sadašnja odluka odnosi samo na pobačaj, no mnogi se stručnjaci pitaju ne će li se takozvane konzervativne snage u američkom društvu obraćati Vrhovnomu sudu sa sličnim spornim pitanjima. Primjerice, pravo na nabavu i korištenje kontracepcijskim sredstvima bilo koje vrste, dakle i onima koje imaju abortativno djelovanje, također se zasniva na presudi iz 1965.; pravo opet na sklapanje braka između osoba istoga spola na presudi iz 2015. godine. Ni jedan od tih dvaju predmeta nije spomenut u Ustavu, a nije ni dio američke tradicije.
Presudu su pozdravili svi američki biskupi koji su istupili u javnosti, ističući u pravilu da je riječ o velikom i važnom trenutku, ali i novom početku, povodu za nova, još snažnija i sveobuhvatnija zauzimanja. Tako je, primjerice, Robert Walter McElroy, biskup San Diega u Kaliforniji koji će krajem kolovoza postati kardinalom – mnogi su u njegovu izboru vidjeli potporu pape Franje onim američkim biskupima koji nisu za »politizaciju euharistije«, tj. za uskraćivanje pričesti političarima koji podržavaju pobačaj – među ostalim izjavio: »Dok slavimo ovu odluku – koja je kulminacija molitve i desetljeća zakonodavnoga zagovaranja, priredaba koje promiču život, ulaganja vremena i resursa u centre za trudnoću i hoda s obiteljima koje se suočavaju s neplaniranom trudnoćom – u mnogočemu je naš posao tek počeo. Moramo raditi kako bismo zajamčili da zakon u Kaliforniji štiti prava nerođenoga. I moramo isticati da biti za život zahtijeva mnogo više od protivljenja pobačaju. Zahtijeva da učinimo sve što možemo da budemo potpora obiteljima, da osiguramo pristup kvalitetnomu zdravstvu, dobrim poslovima i pristojnom domu.«
S izjavom toga biskupa, kojega bi svjetovna javnost označila kao »liberalnijega«, formom i sadržajem gotovo je istovjetna izjava »konzervativnoga« nadbiskupa San Francisca Salvatorea Cordileonea, koji je nedavno zbog promicanja pobačaja objavio proglas o uskraćivanju pričesti demokratskoj političarki Nancy Pelosi. S time da je posljednji započeo s glasovitom uzrečicom Martina Luthera Kinga: »Luk povijesti je dugačak, ali se svija prema pravednosti.«
»Činjenica da je velika zemlja s dugačkom demokratskom tradicijom promijenila svoje stajalište o toj temi izaziva i čitav svijet. Nije pravedno da se ta tema gurne u stranu bez prikladnoga sveobuhvatnoga razmatranja. Zaštita i obrana ljudskoga života nije pitanje koje može ostati ograničeno unutar individualnih prava, nego je pitanje od širokoga društvenoga značenja«, stoji u priopćenju koje je nakon proglašenja presude američkoga Vrhovnoga suda potpisao predsjednik Papinske akademije za život nadbiskup Vincenzo Paglia. Prema tomu priopćenju, »važno je ponovno otvoriti neideologiziranu raspravu o mjestu koje zaštita života ima u civilnom društvu, kako bismo se pitali kakav suživot i kakvo društvo želimo izgrađivati«. »Bez apriorističkih ideoloških pozicija«, potrebna su politička opredjeljenja koja idu za tim da se »zajamči primjeren spolni odgoj, svima dostupna zdravstvena skrb te da se donesu zakonske mjere za zaštitu obitelji i majčinstva, nadilazeći postojeće nejednakosti«, rekao je nadbiskup Paglia. Posebno je istaknuo »pouzdanu pomoć majkama, parovima i onima koji se imaju roditi, koja uključuje čitavu zajednicu, promičući za majke u poteškoćama mogućnosti da iznesu trudnoću te da povjere dijete onomu tko mu može osigurati rast«. »S obzirom na zapadno društvo koje gubi strast za životom, ovaj čin predstavlja snažan poziv da zajednički promislimo o ozbiljnoj i hitnoj temi ljudske prokreacije i uvjetima koji ju čine mogućom; u opredjeljenju za život u igri je naša odgovornost za budućnost čovječanstva«, zaključio je nadbiskup Paglia.
