Među znamenitim Trogiranima prošloga stoljeća na poseban se način ističe ime dr. Ivana Delallea, svećenika, književnika i povjesničara umjetnosti.
Rođen je 13. studenoga 1892. u Trogiru, gdje je završio pučku školu, a klasičnu gimnaziju u Splitu 1911. Studij bogoslovije završio je u Zadru, a za svećenika je zaređen u Splitu 1915. Bio je župni vikar u Trogiru i katedralni u Splitu, gdje je nakon Velikoga rata predavao na Biskupskoj gimnaziji, a 1923. imenovan je vjeroučiteljem u pučkim školama. Na poticaj Frane Bulića studirao je na Papinskom institutu za kršćansku arheologiju u Rimu, gdje je diplomirao 1929., a doktorirao 1930. Godine 1933. izabran je za banskoga vijećnika u Splitu i općinskoga u Trogiru, ali se, razočaran, uskoro povukao s funkcija. Bio je začetnik liturgijskoga pokreta u nas i predsjednik »Interdijecezanskoga liturgijskoga odbora« te stalni suradnik liturgijske revije »Život s Crkvom«.
Osnovnu umjetničku izobrazbu držao je svećeničkom dužnošću. Još u biskupijskom sjemeništu osnovao je »Beletristično-umjetničku sekciju zbora bogoslovske mladeži«. Od prvoga članka u »Luči« 1913. objavio je u katoličkim i građanskim listovima do 1941. oko pet stotina raznih tekstova, od feljtona i članaka o slikarstvu, kiparstvu, arhitekturi, arheologiji, glazbi, redovništvu i liturgiji, crkvama i samostanima te različitim povijesnim pitanjima do putopisnih zapisa, eseja, književnih i kazališnih kritika i prikaza. Bio je ujedno ilustrator svojih tekstova. Sa sugrađaninom slikarom Emanuleom Vidovićem napisao je katalog o njegovu slikarstvu. Godine 1922. u suatorstvu s prof. Giromettom objavio je publikaciju »Marjan«. Svoj glasoviti »Trogir, vodič po njegovoj historiji, umjetnosti i životu«, prvi kulturno-povijesni vodič o nekom hrvatskom gradu, objavio je 1936., a sam je vodio posjetitelje Trogirom. Potaknuo je osnivanje Društva za proučavanje i zaštitu starina »Radovan«, Kulturnoga društva »Berislavić« te Društva za unaprjeđenje turizma. Bio je suradnik »Hrvatske enicklopedije«, ali je talijanskom okupacijom Dalmacije ta suradnja nasilno prekinuta, kao i sav drugi književni rad. Iako su mu nakon II. svjetskoga rata nuđene neke svjetovne službe, sve je odbio.
Taj »poet starina« umro je u 31. siječnja 1962. u Trogiru. (L)
