BIBLIJSKE MOLITVE Kako grješnici zazivaju Boga

U evanđelju čitamo kako su brojni ljudi dolazili k Isusu Kristu u svojim potrebama. Tražili su od njega zdravlje, zaštitu, utjehu, pouku, a nadasve oproštenje.  

Dok su ga zazivali i razgovarali s njim, osnaživali su se u vjeri i tražili da im iskaže milosrđe. Tako su njihove riječi postale molitvom.

Svaki susret s Isusom jedna je vrsta molitve o kojoj nam svjedoče toliki kojima je pomogao.

Zajednički »Smiluj nam se!«

Slijepi prosjak Bartimej, kad je čuo da prolazi pokraj njega, počeo je vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« Slično je vapila i jedna strankinja koja je imala bolesnu kćer: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov!« Isto tako i jedan čovjek kojemu je sin bio opsjednut: »Gospodine, smiluj se sinu mojemu!« Možemo spomenuti i deset gubavaca koji su mu došli ususret pred jednim selom i zamolili ga: »Isuse, Učitelju, smiluj nam se!«

Zanimljivo je primijetiti da su oni, premda su imali različite nakane, izgovarali iste riječi: smiluj nam se. I nikad nisu ostali neuslišani. To nas ohrabruje da i mi rabimo iste riječi u našim potrebama. U tim riječima priznajemo svoju nemoć i potrebu za Bogom koja se najviše očituje u našim osobnim grijesima. Grijesi su loše stvari koje nas razdvajaju od Boga i bližnjih, a jedino Božja milost može nam dati oproštenje i vratiti mir.

Koji je najveći božji dar?

Kad čovjek sagriješi, počne se plašiti Boga, čak i skrivati od njega kao što su to učinili Adam i Eva, a zapravo bi ga baš tada trebali tražiti svim svojim snagama. Kad je Isus prvi put sreo Šimuna Petra, ovaj se preplašio i kleknuo govoreći: »Idi od mene! Grješan sam čovjek, Gospodine!« Isus mu je odgovorio da se ne treba bojati i upravo njemu povjerio je da bude predvoditelj apostola. Kad ga je poslije zatajio, Isus ga je spremno opet primio i učvrstio u njegovu poslanju.

Isus Krist nježno je pristupio ženi Samarijanki koja je imala grješan život, smilovao se i spasio ženu uhvaćenu u preljubu, iskazao je ljubav Mariji Magdaleni, družio se s carinicima i grješnicima, sprijateljio se s nepoštenim Zakejom i potaknuo ga na obraćenje, opraštao je grijehe ljudima koji sami zbog bolesti nisu imali snage tražiti oproštenje.

CARINIKOVA PROŠNJA
Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik… Carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: »Bože, milostiv budi meni grješniku!«

 

Njegovo oproštenje možda je najsnažnije odjeknulo na križu gdje ga je ganula molitva razbojnika: »Gospodine, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo.« Sve nam to svjedoči koliko je Isus Krist ljubio ljude i želio ih izmiriti s Bogom. On se na križu molio nebeskomu Ocu za one koji su ga razapeli: »Oče, oprosti im, ne znaju što čine!« Ne ćemo pogriješiti ako kažemo da je oproštenje i Božji mir njegov najveći dar ljudima.

Prispodoba za ispit savjesti

Biblija nam donosi najkraću i najdirektniju molitvu grješnika za Božjim smilovanjem u jednoj prispodobi. Isus je opisao dva čovjeka koja su došla u hram pomoliti se. Jedan je bio farizej, a drugi carinik. Farizej se pred Bogom hvalio svojim dobrim djelima i istovremeno ponižavao one koji su grješniji od njega. S prijezirom u srcu gledao je i na carinika koji je stajao podalje, raskajan, pognute glave i udarao se u prsa zbog loših stvari koje je učinio. Taj carinik osjećao je veliku bol i tugu zbog grijeha i zato je ponizno molio. Bog je milostivo pogledao na njega unatoč njegovim grijesima, a odbacio molitvu farizeja koji se smatrao pravednim.

Gospodine, smiluj nam se! Zaziv je to koji i mi vjernici često ponavljamo. On se čuje u pokajničkom činu svete mise i kao neposredna priprava za svetu pričest kada ponavljamo: »Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!« Neka nam molitva raskajanoga carinika bude svakodnevni poticaj za ispit savjesti i put prema Božjemu milosrđu koje nas oslobađa od grijeha i svih zala kako bismo živjeli u miru, slobodi i radosti.

(A. Katanec)