Crkva je razvila poseban način molitve s Biblijom, koji se zove »Lectio divina«. U toj molitvi vjernik se trudi u svojem životu oživjeti ono što je zapisano na stranicama Biblije. U njoj ćemo naći mnoštvo konkretnih molitava za pomoć, zdravlje, oproštenje, ili pak molitve slavljenja i zahvaljivanja Bogu, katkad i tužaljke onih koji su se obraćali Bogu.
Jedna od definicija molitve jest da je to razgovor s Bogom. Prema tomu, prva molitva zapisana u Bibliji bio bi razgovor Adama i Eve s Bogom, i to nakon njihova grijeha. Bog ih je tražio, no oni su se skrili. U toj molitvi Bog je taj koji vodi razgovor i koji postavlja pitanja: Gdje si? Što si učinio? Adam i Eva nastoje se opravdati i potom bivaju istjerani iz rajskoga vrta, kako bi snosili posljedice svojega grijeha. To ne znači da ih je Bog napustio. Naprotiv, on je ostao uvijek uz ljude i Biblija nam svjedoči upravo o toj neprestanoj vezi između Boga i ljudi. Iz toga odnosa proizišle su i brojne molitve, koje i mi možemo moliti.
Uzmimo za primjer Mojsija. Pred Bogom je zapomagao da poštedi narod koji je sagriješio kada se počeo klanjati zlatnomu teletu. Mojsije je bio vrlo skroman čovjek i nije tražio od Boga ništa za sebe. Posvetio se brizi za Božji izabrani narod Izrael. Tako i nas potiče da u našim molitvama uvijek molimo za one koji su nam najbliži, za našu obitelj, prijatelje, domovinu. Uči nas da i sami budemo zagovornici naših bližnjih, posebno kada vidimo da im je teško ili da su odlutali od Boga.
Mojsije je bio svjestan da su Izraelci počinili težak grijeh, ali moli da im Bog oprosti krivnju. Ne želi osvetu, ne želi kaznu koju su po pravdi zaslužili, nego moli za razumijevanje i milosrđe. Mojsije je imao puno problema s narodom koji je često mrmljao protiv Boga i protivio se njegovu vodstvu. Imao je mogućnost da ih napusti i krene svojim putom, ali se nastavljao boriti i moliti za njih. I mi moramo tako činiti, i pokušati svojim molitvama pomoći svima za koje vidimo da im prijeti nesreća zbog zla koje čine.
Mojsije je iznio razlog zašto bi Bog trebao poštedjeti Izraelce. Podsjetio je Boga na čudesa kojima je izbavio narod iz egipatskoga ropstva i nije želio da to bude uzalud. Ujedno, prisjetio ga je na obećanje koje je dao ocima Izraela, da će od njih učiniti veliki narod. Mojsijeva molitva bila je djelotvorna. Po njegovoj molitvi, Bog se smilovao cijelomu narodu.
Čovjek može svojim grijesima izgubiti primljene Božje milosti, ali ih isto tako po molitvi može i obnoviti. Nažalost, postoje ljudi koji ne mole, koji ne žele misliti na Boga. Zato je važno da mi molimo za njih. Možemo moliti istim riječima kojima je molio i Mojsije jer smo i mi dio Božjega naroda, i mi smo po vjeri potomci Abrahamovi. Možemo i prilagoditi molitvu našoj nakani i ljudima za koje molimo, kao što je to učinjeno ovdje zamjenom spomena na Egipćane s neprijateljima koji nam žele nauditi.
Zaključno, Mojsijev primjer molitve pokazuje nam koliko može značiti molitva jednoga čovjeka. Budimo poput njega i molimo za naše bližnje, za naš narod i za cijeli svijet.
Anđelko Katanec
