Božić se često naziva blagdanom obitelji jer ga ljudi ne slave samo u Crkvi. Kad slavimo Pepelnicu, Uzašašće, Tijelovo i druge blagdane, odlazimo na svete obrede u crkvu, a u našim se kućama ne vidi koji je blagdan. S druge strane, postoje blagdani poput Božića kada se blagdansko ozračje prenosi i tamo gdje živimo.
Zašto to ne činimo češće? Kad se u Crkvi slavi neki blagdan, isto valja činiti u krugu obitelji. To su posebni dani koji nas uključuju u povijest Božjega spasenja, na sličan način kao što molitva u obitelji rasterećuje od svakodnevnih briga i stvara sveto ozračje.
U prvim vremenima kršćanstva liturgija se slavila upravo po kućama vjernika. Naši su djedovi i bake u pripremi za veće blagdane postili dan prije, temeljito čistili kuću i staje, pristupili ispovijedi da očiste i vlastitu dušu, a na sam blagdan priuštili bi si svečani objed uz ukusni kolač i popratili to molitvom i pjesmom.
U novije se vrijeme ritam života ubrzao i nemoguće je kod kuće slaviti sve blagdane. Ne bi bilo dobro niti kad bi liturgiju u crkvi zamijenili molitvom u obitelji! Slavlje blagdana u krugu obitelji je nastavak: življenje onoga što čini Crkva kao zajednica.
U svakoj obitelji prisutno je otajstvo cijele Crkve. Crkvena liturgijska godina traje od došašća do blagdana Krista Kralja. Ispunjena je blagdanima koji podsjećaju na najvažnije trenutke Božje objave i posebnim danima spomena na svetce. Svaki blagdan donosi nešto jedinstveno i daje mogućnost osvježavanja molitve u obitelji s prigodnim molitvama za te dane. Tko prati liturgijsku godinu obiteljskom molitvom, upoznaje i prenosi bogatstvo vjere u svoj dom.
U došašću katoličke obitelji mole uz adventski vijenac i čuvaju skromnost i mir u domu, kako bi božićno slavlje što jače zabljesnulo. Za Božić se i danas na mnogim mjestima njeguju tradicionalni običaji obogaćeni pjesmom, čestitkama i radosnom molitvom. Na Božić se nadovezuju i drugi blagdani koji svoj vrhunac doživljavaju na Tri kralja, koji pozivaju da poput njih krenemo na put i posjetimo rodbinu, prijatelje, znance i s njima molimo.
Sljedeće važno razdoblje u Crkvi je korizma i tada se obiteljska molitva pojačava pobožnošću križnoga puta, održavanjem posta i skupljanjem milostinje za pomoć siromašnima. Potom dolazi najveći kršćanski blagdan, Uskrs, za koji je Crkva “rezervirala” čak 50 dana. Osim uskrsnoga jela i pisanica na sam Uskrs, obitelj u tom razdoblju više čita Sveto pismo i razmatra prisutnost Uskrsloga Krista u svojoj okolini. Nakon blagdana Duhova u Crkvi, kao i u obitelji, pogled se usmjeruje prema praktičnomu življenju vjere. To je prigodno vrijeme za osobne pobožnosti, hodočašća, upoznavanje svetaca i tradicije Crkve.
To je tek kratak i površan pogled na liturgijsku godinu, koju obitelj prati na svoj način. Svaka obitelj imat će i vlastite blagdane, kao što su pristupanje sakramentima ili imendani. Lijepo je vidjeti da se stvara prijateljstvo između ljudi i svetaca čije ime netko nosi ili kojima se rado moli za zagovor.
Uz molitvu, svi događaji važni za obitelj mogu postati blagdani jer ih Bog blagoslivlja: i rođendani, i obljetnice vjenčanja, i dan nastupa na školskoj priredbi ili natjecanju u športu. Ne zaboravite, obitelj je “Crkva u malom” i Bog je uvijek uz nju.
Priređuje: A. Katanec
