Projekt »Obitelj i mediji« opsežno je pisao o blagodatima čitanja. Postoji više motiva za čitanje, od kojih svaki u određenim okolnostima može biti manje ili više legitiman – primjerice čitanje samo da se položi neki dosadni kolegij na fakultetu, čitanje šund-literature kao oblik razbibrige, čitanje iz snobizma (što se odnosi na tzv. uspješnice) i, najzad, čitanje iz intelektualne znatiželje s ciljem izgradnje znanja, nabrojili su iz »Obitelji i medija«.
No uz sve nabrojeno te uz činjenicu da je vrijeme koje suvremeni čovjek može uložiti u čitanje ograničeno, iz »Obitelji i medija« preporučuju čitanje »istinskih knjiga«. To su, kako kaže francuski katolički filozof Jean Guitton (1901. – 1999.), »knjige koje su napisane iz vrline potrebnosti, kao što je istinsko čitanje nadahnuto žudnjom i željom«. Veliki je francuski filozof na tom tragu preporučio Bibliju kao knjigu svih knjiga, knjigu koja kao jedan svezak sjedinjuje različite književne žanrove i različite tematike. Čitanje je i kompas za svakidašnjicu, smatraju iz »Obitelji i medija« te citiraju bugarsko-francuskoga filozofa Tzvetana Todorova: »Literatura proširuje naš svemir i potiče nas da zamišljamo neke druge načine kako ga organizirati. Svi smo sačinjeni od onoga što su nam dali drugi – prije svega naši roditelji, a zatim i svi oko nas.« Isti filozof upozorava i na nezamjenjivu ulogu koju imaju klasici književnosti: »Nema boljega načina da se upoznaju ljudska ponašanja i osjećaji od uranjanja u djela velikih pisaca koji su svoje živote posvetili zadatku tisućljeća. Ima li bolje pripreme za sve profesije od one koja je utemeljena na upoznavanju ljudskih odnosa? Nije li iznimno obrazovanje koje kao svoje učitelje uzima Shakespearea, Sofokla, Dostojevskoga i Prousta?«
