Posljednja nedjelja došašća bez okolišanja priprema čovječanstvo na dolazak Spasitelja. Jedan od razloga Božjega dolaska na svijet zasigurno je i Božja odluka da čovjeka učvrsti u činjenju dobra.
Za svakodnevnu dobrotu potrebna je i snažna vjera jer bi čovjek lako mogao odustati od napora u ljubavi. Prepoznao je sveti Pavao Božje namjere pa poručuje: »Bogu koji vas može učvrstiti, Njemu jedinomu slava u vijeke. Amen.« Od svih ponuda kojima je čovjek danas okružen Pavao jasno tvrdi: »Bog nas može učvrstiti.« Bog nadilazi ljudske ponude, ljudska traženja da se pronađe neki čudesan recept za jakost ili pak recept protiv pokazivanja svojih slabosti ili mana ili tromosti. Pavao je Rimljanima jasno ustvrdio da je Bog onaj koji ojačava. Na kraju poslanice, nakon silnih riječi u kojima je ohrabrio zajednicu u Rimu, poslanicu završava hvalospjevom Bogu koji jedini čini čovjeka jakim. Neki su kršćani u Rimu tražili pomoć od Pavla, on ih je usmjerio Bogu. Nakon svih svojih riječi potpore, tumačenja, ohrabrenja, Pavao sebe stavlja kao poniznoga Božjega slugu, zaključujući da je Bog onaj koji može učvrstiti u vjeri.
Velik čovjek bio je sveti Pavao. Onaj koji je spoznao Isusa Krista kao Spasitelja i počeo Isusa propovijedati svim narodima, pa tako i nevjernicima, onaj koji je mogao zasluge obraćenja brojnih pogana pripisati sebi, onaj koji je Božju riječ proširio u središte tadašnjega svijeta, ponizno će reći: »Bog nas može učvrstiti pa neka mu je jedinomu slava!« Što je više znao, to je više Bogu pridao zahvale! Što je više dobra učinio, to se manje držao važnim za Božje djelo spasenja.
Krajem došašća Pavlove riječi upućuju na skori događaj Božića. Neki će tek na kraju došašća razumjeti da su i tu kratku pripremu prespavali, kao da je prošla mimo njih. Uletjet će u Božić i brzo iz njega izletjeti. Ponavljat će iste riječi: »Ne mogu se promijeniti. Slab sam. Božić je samo lijepa priča. Tko će mi reći hvala za sve moje napore u dobru? Ponovno se vraćam u istu ružnu kolotečinu.« A Pavlove riječi otpuhuju takve turobne negativne magle iz ljudskih misli. »Bog može učvrstiti čovjeka«, Pavao stalno ponavlja jer je prepoznao da će čovjek koji se oslanja na vlastite napore ili pomoć bližnjih olako odustati od svega. Čovječanstvo traži rješenje u tehnologiji, znanosti, humanitarcima, raznim umovima koji dobro poznaju svoju struku, ali ono završno zadovoljstvo uvijek izmiče iz ruku. I Pavao je bio čovjek struke pa je zato čovjeka uputio na božansko.
Gdje se nalazi nepokolebljivost, sigurnost? Što je ono što ojačava, što može osnažiti čovjeka? Ivan Zlatousti u svojem tumačenju poslanice Rimljanima jasno kaže: »Pavao je karakter učitelja koji je posvećen i svojoj djeci i Bogu. Ne da ih poučava samo riječima, nego i molitvom kako bi njegovo poučavanje donijelo pomoć od samoga Boga. Pavao prianja uz krhku braću i njima usmjerava svoju pouku. Kada kori, svi dijele njegov prijekor. Ali sada, dok moli, tada za slabe nosi stav molitelja.«
Završetak Pavlove poslanice bila je zapravo molitva. Kada je iscrpio sve svoje snage, ali i svojim naporima pridonio da se narod barem malo ojača u vjeri, povjerenje je predao Bogu. Čovječanstvu stoga, kao i svetomu Pavlu, preostaje molitva. Nakon svih napora kao posljednja stavka koja učvršćuje jest molitva Bogu. Nije molitva neka čarobna formula, nego najjednostavnije predanje, ali samo nakon što je čovjek uložio i svoj trud. Bog može učvrstiti onoga koji želi biti učvršćen. Ojačat će slaboga koji se u bitki dobro borio. Ohrabrit će klonuloga koji je unatoč šibanju vjetrovima zla zadržao dobrotu kao posljednje uporište. Pavao nam na kraju došašća poručuje: »Nemoj klonuti, nemoj misliti da ćeš sve uspjeti srediti. Učini najbolje od sebe, a onda se prekriži, onda podaj slavu Bogu jer će te jedino on moći tako umornog učvrstiti!«
Gospodine, učvrsti nas svojom riječju. Bože, kao što nam sveti Pavao poručuje, ti jedini možeš ojačati one koji ti se utječu. Ovaj tjedan ne ćemo otići daleko od tebe. Kada ne budemo nagrađeni od ljudi, znat ćemo da nagrada dolazi od tebe. Kada budemo umorni, znat ćemo da lahor odmora dolazi od tebe. Daj da ti podajemo slavu zbog dobra koje si učinio. Poslao si jedinoga svojega Sina. Nama si na početku naših slabosti podao najbolje od sebe. Podao si nam jakost na početku svih naših napora te s nama ostaješ u vijeke vjekova. Amen.
