BORAC ZA REEVANGELIZACIJU RASKRŠĆANJENOGA SVIJETA 17. studenoga 2007. – umro književnik i urednik Radovan Grgec

Radovan Grgec

Ako kod koga lice održava značaj, onda se to moglo uočiti na licu Radovana Grgeca, kao istesanu iz tvrde podravske hrastovine, dok u svom naslonjaču mirnim sigurnim glasom pripovijeda zgode, iznosi zapažanja i ekspresije iz svoje bogate riznice znanja i sjećanja.

Rođen je u Zagrebu 2. prosinca 1929. Sin jednoga od vođa domagojskoga krila Hrvatskoga katoličkoga pokreta Petra Grgeca, od mladih je dana rastao u okrilju organiziranoga katolicizma, dijeleći kao gimnazijalac s otcem uzničku sudbinu komunističkoga kazamata zbog nacionalnih i kršćanskih uvjerenja. Diplomirao je 1956. romanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao profesor u Školi stranih jezika te na Interdijecezanskoj klasičnoj gimnaziji, bio je bibliotekar, inokorespondent i prevoditelj. Od 1968. djelovao je u Hrvatskom književnom društvu sv. Jeronima. U teškim vremenima uspio je očuvati to staro (od 1868.) i zaslužno društvo.

Sa suradnicima 1968. pokrenuo je hrvatsku književnu reviju »Marulić«, kojoj je bio glavni urednik od 1977. do smrti 2007., objavivši više od 150 uredničkih kolumna »Uz rub«. Uređivao je i kalendar »Danicu«. Više od četvrt stoljeća pisao je u Glasniku Srca Isusova i Marijina. Objavio je knjige »Novo i staro«, »Neoklerikalizam i pučki katolicizam«, »Nadanja i iščekivanja«, »Reći ime«, »Odsjevi kršćanske kulture« (I. i II.), »Čežnja za kraljevstvom«, »Zakon srca«. Preveo je više knjiga, najviše s francuskoga i talijanskoga jezika, približivši tako hrvatskim čitateljima neka od najvećih imena moderne katoličke kulture. Od 1970. do 1979. bio je u vodstvu Europskoga foruma katoličkoga laikata.

Znakovit je njegov zapis: »Kršćanin koji živi u svijetu mora biti angažiran u svjetovnim djelatnostima, ne prepuštajući ih olako drugima. Na taj se način on bori za reevangelizaciju tog raskršćanjenog svijeta, a i za svoju braću i sunarodnjake koji nisu kršćani.« Bio je čovjek katoličke širine, poveznica sjajnoga naraštaja Hrvatskoga katoličkoga pokreta s koncilski odgojenim laikatom, vjerujući da vrijeme obnovljenoga organiziranoga hrvatskoga katoličkoga laikata sigurno dolazi. Umro je 17. studenoga 2007. u Zagrebu. (L)