Zakon o mirovinskom osiguranju, koji se primjenjuje od 1. siječnja 2014., u svojim prijelaznim i završnim odredbama dopušta korisnicima mirovine ostvarene u razdoblju od 1. siječnja 1992. do 31. prosinca 2013. koji imaju dio staža ostvaren u bivšoj JNA podnošenje zahtjeva za ponovno određivanje mirovine. To je zakonom dopuštena obnova postupka koja se provodi samo na poseban pisan zahtjev korisnika mirovine.
Zato valja citirati odredbu članka 185. stavka 1. Zakona i dati popratno tumačenje: »Na zahtjev korisnika mirovine hrvatskog državljanina, kojemu je priznato pravo na mirovinu od 1. siječnja 1992. do stupanja na snagu ovog Zakona (dakle do 31. 12. 2013.), prema općim propisima iz mirovinskog osiguranja Republike Hrvatske, a kojemu je u ukupan mirovinski staž uračunat i staž osiguranja navršen od 8. listopada 1991. prema prijašnjim propisima kojima su bila uređena prava vojnih osiguranika, ponovno će se odrediti mirovina na način da će se za razdoblja toga staža osiguranja plaće (osobni dohodak i posebni dodaci) ostvarene u bivšoj JNA uračunati u visini od 63,22 %.«
Prema tome treba ispunjavati sljedeće uvjete: 1/ korisnik mirovine mora biti hrvatski državljanin; 2/ da je pravo na mirovnu ostvareno u razdoblju od 1. siječnja 1992. do 31. prosinca 2013.; 3/ da je pravo na mirovinu ostvareno po općim propisima (ne vojnim), što znači da je korisnik mirovine osim staža u JNA ostvarenoga do 8. listopada 1991. imao i ostvarenoga staža u Hrvatskoj u svojstvu radnika, obrtnika, poljoprivrednika ili neke druge samostalne djelatnosti, najmanje u ukupnom trajanju od 12 mjeseci (dakle ima i staža ostvarenoga izvan sustava posebnih propisa za vojne osiguranike bivše JNA); 4/ da na temelju staža ostvarenoga u bivšoj JNA nije ostvareno pravo na mirovinu izvan hrvatskoga mirovinskoga osiguranja (npr. u Bosni i Hercegovini, Sloveniji ili Srbiji).
Ako su svi ti posebni uvjeti ispunjeni, a polazeći od činjenice da se zahtjev za ponovno određivanje mirovine smatra zahtjevom za »obnovu postupka« u smislu odredaba Zakona o općem upravnom postupku, eventualno povoljnije novo pravo priznaje se počevši od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva.
Možda će to bolje pojasniti sljedeći primjer iz prakse. Hrvatski državljanin bio je zaposlen u vojnom poduzeću JNA od srpnja 1970. do listopada 1991. Nakon toga otvorio je obrt i plaćao redovito doprinose za svoje mirovinsko osiguranje u trajanju dužem od 12 mjeseci. Godine 2012. podnio je zahtjev za utvrđivanje mirovinskoga i beneficiranoga staža. Područna služba HZMO-a donijela je u siječnju 2013. g. rješenje o utvrđenom mirovinskom stažu u bivšoj JNA. Nakon toga krajem 2013. g. doneseno je prvostupanjsko rješenje o priznanju prava na starosnu mirovinu počevši od 1. studenoga 2013. g., iako poseban zahtjev za mirovinu nije podnesen. Osiguranik se na to rješenje žalio dokazujući i tvrdeći da nije podnio poseban zahtjev za mirovinu niti zatražio određeni dan umirovljenja. Naime, čekao je konačnost i pravomoćnost rješenja o stažu, jer bila je riječ o stažu s povećanim trajanjem i s tim u vezi pravu na smanjenje starosne granice, kako bi tek nakon toga mogao odlučiti o odlasku u mirovnu. Ocijenio je da je za njega povoljniji odlazak u mirovinu po odredbama novoga zakona koji se primjenjuje od 1. siječnja 2014. Žalba je odbijena, a i upravni spor je izgubljen jer se pošlo od pretpostavke da je po datumu podnošenja zahtjeva pravo na mirovinu priznato od 1. studenoga 2013., dakle po zakonu koji je bio na snazi do 31. prosinca 2013., što je za osiguranika nepovoljnije. Upravni sud ne prihvaća prigovore osiguranika ni njegovo traženje da se pravo na mirovinu prizna počevši od 1. siječnja 2014., po odredbama novoga Zakona, koje su za njega povoljnije. To obrazlaže činjenicom da zakon u 2013. g. dopušta da se zahtjev za mirovinu može podnijeti šest mjeseci prije ispunjavanja uvjeta, neovisno o zahtjevu za utvrđivanje staža.
Iako je to formalno zakonski točno, upravni sud pogrješno daje veće značenje pretpostavci »da je zahtjev za utvrđivanje staža istodobno i zahtjev za mirovinu«, a ne prihvaća činjenicu da je formalni zahtjev za mirovinu podnesen tek 2014. g., s traženjem na priznanje prava od 1. siječnja 2014., dakle po povoljnijem zakonu za osiguranika (a ne u siječnju 2013.). Unatoč okolnosti da je spor rješavan dugo, pa i tijekom 2015. g., zanemarena je čak i zakonska odredba čl. 185. st. 1. Zakona, koja daje pravo tomu osiguraniku na traženje ponovnoga određivanja njegove mirovine po novom zakonu. Zaboravilo se i na zakonsku obvezu pomoći neukoj stranci i uputiti je da njezino neznanje ne bude njoj na štetu. Kako je proteklo šest godina od stupanja na snagu propisa navedenoga Zakona, odnosno čl. 185., oštećen je za to razdoblje samo osiguranik. Ipak, to ga ne sprječava podnijeti zahtjev za ponovno određivanje mirovine po zakonu koji je sada na snazi. Poteškoće su moguće samo u utvrđivanju plaće ostvarene u bivšoj JNA.
