BUDUĆA INTELEKTUALNA I STRUČNA ELITA Zašto je »unikatnim studentima« HKS-a Uskrs najdraži dio godine

Snimio: B. Čović | Studenti HKS-a: Rej Kovačević (psihologija), Matija Miličević-Gregov (sociologija), Barbara Vukas (komunikologija), Nikolina Brešić (sestrinstvo), Šimun Petar Praljak (medicina) i Jakov Blagojević (povijest)

Dok polagano jenjava pandemija, uobičajenoj se živosti vraća i sveučilišni život. Sve je manje predavanja i susreta »na daljinu«, pune se predavaonice, na hodnicima fakulteta sve je glasniji žamor i smijeh studenata. Živo je i na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, koje se kao i prijašnjih godina u razdoblju uoči državne mature i u danima kada budući studenti intenzivno razlučuju koji je studij za njih najbolji angažiralo i u kampanji »Budi unicathatan«, koja daje niz razloga zbog kojih je studiranje na Katoličkom sveučilištu pravi hrvatski unikat. Među studentskim licima koja će u sklopu akcije promovirati studijske smjerove na HKS-u – povijest, sociologiju, komunikologiju, psihologiju, sestrinstvo i medicinu – bit će i studenti koji su iz manjih sredina došli u Zagreb, kao i oni koji u danima oko Uskrsa ne propuštaju nakratko »pauzirati« studentske obveze te pohoditi djedove i bake i ostatak šire obitelji koji žive u drugim dijelovima Hrvatske. Živopisno su govorili o tome zašto je za njih Uskrs najdraži dio godine i kako se na velikim obiteljskim okupljanjima o Uskrsu osnažuju za izazove koji ih očekuju u ostatku akademske godine.

Biokovo, vjetar u kalama i crkvena zvona

»Studij je nešto potpuno novo u odnosu na srednju školu. Materija je zanimljivija jer ne moramo slušati 17 različitih stvari od kojih nas tek nekoliko doista zanima. Ali, jasno, ne može se kao u srednjoj školi uzeti vikend bez obveza i računati da će se ‘na sreću’ sve nekako posložiti«, opisuje ritam studiranja medicine na HKS-u student prve godine Šimun Petar Praljak. Uskrs redovito provodi u Makarskoj, iz koje potječu njegovi roditelji i gdje mu žive djed i baka. »I roditelji i ja živimo u Zagrebu, no jako smo povezani s rodbinom, pogotovo s djedom i bakom, i taj je odnos za nas jako važan. Uskrs je za mene jedan od najdražih dijelova godine. Poseban je osjećaj doći u malo mjesto na obali izvan turističke sezone, kada nema nikakvih gužva. Makarska je mala sredina u kojoj se svatko poznaje. Ako je itko imao priliku ondje odrastati ili boraviti za vrijeme djetinjstva, jako mu je dobro poznat osjećaj kada se u šetnji rivom djed i baka svako malo zaustavljaju da bi nekoga pozdravili. Čitavo je to ozračje odličan odmor za um. Nema betona i zgrada ili bučnoga prometa, svagdje je priroda – maslinici, more i Biokovo…

»Poseban je osjećaj doći u malo mjesto na obali izvan turističke sezone. Nema betona i zgrada ili bučnoga prometa, svagdje je priroda – maslinici, more i Biokovo… Odzvanjaju crkvena zvona, čuje se kako vjetar struji po kalama«, opisuje svoje Uskrse u Makarskoj student medicine na HKS-u Šimun Petar Praljak

Odzvanjaju crkvena zvona, čuje se kako vjetar struji po kalama. I, jasno, misa je poseban događaj jer upravo u crkvi možemo osjetiti snagu zajedništva i susresti ljude koje poznajemo od djetinjstva«, opisao je student Praljak svoje Uskrse u Makarskoj.

Povratak u djetinjstvo

Premda je rođena i živi u Zagrebu, studentica preddiplomskoga studija komunikologije Barbara Vukas uskrsne blagdane rado slavi s obitelju u Vukovaru. »Najviše mi je na Uskrs privlačan osjećaj zajedništva, čvrsta povezanost s užom i širom obitelju. Četrnaestero je nas unučadi, ja sam među najmlađima, i sva su naša okupljanja o blagdanima brojna. Nemoguće je da se u takvoj gužvi nešto ne prolije ili ne razbije. Ali osjećaj zajedništva za ručkom je jedinstven. Takvi su događaji razlog za veselje u životu«, objašnjava studentica Vukas, koja je angažirana u mnogobrojnim aktivnostima izvan Sveučilišta. Volontira u udruzi »Krijesnica« i UNICEF-ova je ambasadorica za prava djece i mladih. »Ozračje Uskrsa na neki me način vraća u djetinjstvo. Jer, koliko god da vremena prođe, koliko je god očito da mi kao unučad više nismo djeca, nego postajemo odrasli ljudi, snažan je osjećaj koji nam govori da vrijeme nije prošlo. Uvijek sjedimo i razgovaramo kao da je vrijeme stalo u prošlosti. Nadalje, konzumerizam nije progutao Uskrs. Čini mi se da se to ne će ni dogoditi jer Uskrs je prije svega u središtu kršćanske vjere i svega onoga što jesmo kao katolici. Božić je malo slatkast, posebno je drag djeci, a Uskrs nosi težinu kojoj se čovjek mora posvetiti da bi shvatio bit kršćanske vjere, koja nije sladunjava vjera, nego vjera koja donosi nešto doista čvrsto«, dodala je studentica komunikologije.

»Uskrs je intiman, skroman i skladan«

»Nisu samo Uskrs i Božić vrijeme tijekom kojega stignemo navratiti doma. Uvijek se nešto može odraditi unaprijed pa izostati s nastave i spojiti, recimo, četvrtak i petak s vikendom«, nadovezao se student diplomskoga studija sociologije Matija Miličević-Gregov, rodom iz Knina. Ali Uskrs je, dodaje, ipak poseban. »Uskrs je intiman, skroman i skladan. Nezamjenjiv je osjećaj kada obitelj nakon ručka sjedne i kada se razgovor započne s pitanjem majke: ‘Što ima u školi?’«

»Četrnaestero je nas unučadi, ja sam među najmlađima, i sva su naša okupljanja o blagdanima velika. Nemoguće je da se u takvoj gužvi nešto ne prolije ili ne razbije. Ali osjećaj zajedništva za ručkom je jedinstven. Takvi su događaji razlog za veselje u životu«, opisala je djelić slavlja Uskrsa s obitelju u Vukovaru studentica komunikologije na HKS-u Barbara Vukas

Završio je srednju glazbenu školu za klavir, a aktivan je i u udruzi »Atribut« koja povezuje urbanu i tradicionalnu kulturu da bi se oživio ruralni turizam kao jedan od potencijala Knina i njegove okolice. Turbulentno političko ozračje u njegovu rodnom kraju privuklo ga je na studij sociologije.

Studentica diplomskoga studija sestrinstva na HKS-u Nikolina Brešić Uskrs redovito provodi u Livnu, odakle potječu njezini roditelji. Na HKS-u je članica studentskoga zbora, a bavi se i istraživačkim radovima. »Za mene je uskrsno vrijeme jedinstven dio u godini, vrijeme kada se uspijevam ispuniti energijom za ostatak godine i druge obveze. Čitave se godine veselim okupljanju obitelji o Uskrsu u Livnu. Njegujemo tradiciju obiteljskih okupljanja, zajedno idemo na misu i zajedno ručamo. To su posebni trenutci, kada nadoknađujemo propuštene trenutke jedni s drugima«, objašnjava studentica Brešić. Njezin je prvotni cilj prije nekoliko godina bila medicina, no promijenila je mišljenje te se odlučila za sestrinstvo na HKS-u. Govoreći o važnosti obitelji u kontekstu Uskrsa, prisjetila se i važne uloge koju je obitelj odigrala u vrijeme upisa na studij. »Isprva su vladale i neke sumnje i strahovi. Mnogi su moji poznanici izabrali Zdravstveno veleučilište, no u izboru između veleučilišne i sveučilišne diplome, druga je ipak vrjednija. Druga je razina bila ona katolička – hoću li imati problema u pronalasku posla? Obitelj mi je spomenula tisuću i jednu prednost pridjeva ‘katolički’ i zašto je takvo sveučilište dobro«, rekla je studentica Brešić.

»Uskrs je doista nova stranica«
Među studentima HKS-a koji o velikim blagdanima navraćaju u svoj rodni kraj i student je diplomskoga studija povijesti Jakov Blagojević iz Osijeka. Uz obiteljsko ozračje, sam po sebi Uskrs, kaže, donosi nešto jedinstveno. »Usporedimo li Božić i Uskrs, vidimo da je Božić postao, modernim rječnikom ‘mainstrem događaj’. Uskrs je u cijelosti usredotočen na liturgiju. Nema zamaranja oko poklona. Posebno nakon Cvjetnice, u obredima Velikoga tjedna. Tu je toliko sadržaja, simbolike, poštovanja… Žao mi je što na ovogodišnji Veliki četvrtak radim pa ću propustiti odlazak u crkvu. Uskrs je doista nova stranica, početak novoga života«, dodaje student Blagojević. Na njegove se riječi nadovezao i student diplomskoga studija psihologije Rej Kovačević. »Postoji tisuću božićnih ‘songova’. Puno je takvih ‘vrjednota’, potrošačkih vrjednota, koje na mala vrata žele ući na prostor blagdana. A Uskrs ne povezujemo s tim ozračjem. Za mene osobno Uskrs i vrijeme koje ga okružuje razdoblje su u kojem lakše dolazim do mira, nisam ničim opterećen, uvijek Uskrs doživljavam na dostojanstven način, bez nekoga nametanja izvana«, pojašnjava student psihologije.