Odlučne akcije kontrole hrane poduzelo je Ministarstvo poljoprivrede nakon pojave salmonele s posljedicom smrti jednoga djeteta. Uzdrmane su uspavane inspekcije i agencije, što je dalo nadu građanstvu da će jesti kvalitetniju i zdraviju hranu te prednost dati domaćoj proizvodnji. Veliki trgovački lanci i brojni uvoznici dobili su pljusku i pretrpjeli štetu, a probudio se interes za domaće poljoprivredne i mesne proizvode. Pokrenute su brojne konferencije i okrugli stolovi vezano uz probleme izumiranja sela i demografsko izumiranje, kao posljedica odlaska mladih u inozemstvo ili napuštanja obrade zemlje.
Nadovezujući se na tu skupinu problema, valja upozoriti i na opasnosti koje Europi, a osobito njezinoj poljoprivredi donosi nametanje tzv. određenih međunarodnih sporazuma i ugovora koji se pripremaju u pravilu tajno, s daleko štetnijim posljedicama na slabije razvijene europske države, uključujući i Hrvatsku. Riječ je o sporazumima, bilo u nacrtima ili već dogovorenima, koji se u javnosti i medijima nazivaju skraćenicama TTIP (Transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo), CETA (Obuhvatni ekonomski i trgovinski sporazum) i TISA (Sporazum o trgovini uslugama). Zahvaljujući novomu predsjedniku SAD-a Donaldu Trumpu TTIP privremeno prestaje biti opasnost, ali zato ostaju ostala dva, od kojih je CETA već prihvaćena. Podsjećamo da je Trump, iako predstavnik krupnoga kapitala, shvatio opasnost da seljenje kapitala i investiranje vođeno interesima profita stvara sve veće podjele, što može dovesti do manje stalno zaposlenih, a sve više ugroženih, čak i u SAD-u. Korporacije bi trebale imati veću ulogu u javnim politikama, čak bi mogle tužiti i državu ako ona odluči pokrenuti neki oblik ograničavanja zarade ili na bilo koji način otežati rad korporacije. Primjerice, ako bi se povećala minimalna plaća ili se zamrznu cijene energije tijekom financijske krize, korporacije će moći tužiti vladu koja je donijela takvu odluku. Korporacije bi dobile i mogućnost tužiti neku nacionalnu državu za povrjedu trgovačkoga dogovora ili mijenjanje zakona. Moglo bi se reći: »Zbogom suverenitet.«
Zajedničko tim ugovorima je da povećavaju moć multinacionalnih korporacija i kompanija iz Sjedinjenih Američkih Država i Kanade, na štetu demokracije i općega dobra u Europskoj uniji, uključujući Republiku Hrvatsku. Posebna su opasnost za poljoprivredu i selo jer potiču i ojačavaju agrobiznis temeljen na GMO-ima, a s tim u vezi i upotrebom hormona i drugih specifičnih, ali posebno štetnih kemikalija za okoliš i ljude.
Pod tobožnjom željom za liberalizacijom tržišta, npr. sporazum TISA, velike države potencijalno nameću nemilosrdnu konkurenciju kako bi se osigurao dodatni profit za velike multinacionalne kompanije, koje sve više izmiču kontroli političkih, pa i sudskih vlasti. Međutim, sukob interesa krupnoga kapitala i političkih vlasti velikih država samo je prividan jer u konačnici imaju zajedničke interese za vlastiti geopolitički utjecaj na tlu Europe. Srednje i male državice trebale bi po tim sporazumima ostati potpuno bez utjecaja i bez mogućnosti stvarne zaštite, putem svojih zakona ili vlastitoga sudstva, dakle s okrnjenim suverenitetom. Postoje već brojni primjeri takve prakse u susjednoj i susjednim državama. Spomenut je primjer takvoga nametanja u Italiji (koja nije neka državica), u kojoj je McDonald’s tužio grad Firencu (svjetski znamenit po građevinama i umjetnosti) jer mu nije dopušteno otvoriti prodavaonicu na glavnom trgu, pa traži odštetu od 18 milijuna eura.
Nažalost, iako je prihvaćanje TTIP-a zasad odgođeno, njegove ideje i dio projekta ulazi u Europu preko CETA-e, a to najbolje svjedoči radijska »Emisija za selo i poljoprivredu« od 4. prosinca u kojoj je rečeno da saborski zastupnici imaju slab interes za te sporazume, odnosno da ne znaju ništa te da je jedan na postavljeno mu pitanje postavio protupitanje: »Radi li se to o nekoj zadruzi?«
Stvar je drukčija kada se pita naše izabranike u europskom parlamentu. Oni uglavnom iznose samo prednosti koje bi nam trebali donijeti ti sporazumi. Ponašaju se kao zaštitnici interesa multinacionalnih korporacija, ne osvrćući se na predvidive moguće štetne posljedice za Hrvatsku. Zaboravljaju da oni nisu predstavnici Europskoga parlamenta ni krupnoga kapitala, nego su ponajprije zastupnici interesa hrvatskoga naroda i Hrvatske kao države u tom parlamentu.
Nasuprot tomu, brojni stručnjaci upozoravaju na povećanu opasnost od uvoza hrane, pa i GM hrane i hrane proizvedene s antibioticima ili hormonima, kao i moguću propast malih i srednjih poljoprivrednika. Što se tiče sporazuma TISA, upozorava se da je takav sporazum o trgovini i uslugama zapravo neizravan pokušaj zamjene za TTIP jer se nudi apsolutna privatizacija javnih usluga, javnoga zdravstva, školstva i ostaloga. Dakle sve bi trebalo ići u korist bogatih država. Posljedica bi bila porast cijena, a pad kvalitete.
Pojednostavnjeno rečeno, pristup tim sporazumima mogao bi imati samo štetne posljedice za Hrvatsku. Otvaranjem tržišta na način koji se nudi ukinut će se barijere multinacionalnim kompanijama, a snižavanjem standarda u poljoprivredi ojačat će strana uvozna konkurencija. Bit će sve veći pritisak na uvoz strane nekvalitetne robe, posebno zdravstveno sumnjivih poljoprivrednih i mesnih proizvoda, pa će domaći i strani trgovački lanci akcijskim prodajama rušiti cijene domaćih proizvoda. Trebamo se nadati da će Ministarstvo poljoprivrede na odgovarajući način odolijevati takvim pritiscima. Tomu treba dati zajedničku opću podršku.
