CJELOLJETNI KAMPOVI ZA MLADE Ljetna su hodočašća odmor za dušu

Foto: Shutterstock | Hodočašće je potraga za Bogom i unutarnjim mirom

Ljeto je doba godišnjih odmora, školskih praznika i odlazaka u toplije i južnije krajeve. Međutim, svake godine podsjećamo se da ljeto isto tako može biti razdoblje u kojem ćemo hodočastiti u mnoga hrvatska, europska i svjetska svetišta. Upravo su hodočašća tijekom ljetnoga odmora savršena prilika da u tišini i mirnoći nekoga svetišta razmišljamo i Bogu zahvalimo za sva osobna i poslovna ostvarenja i uspjehe tijekom akademske i školske godine. Mjesec srpanj, vrhunac ljetnoga razdoblja, u vjerničkom je smislu obilježen brojnim blagdanima od kojih se ponajviše ističu blagdani bl. Marije od Propetoga Isusa Petković, svetoga Benedikta, Majke Božje Bistričke i svetoga Jakova apostola. Stoga smo vam u ovom broju odlučili pisati o svetištima i hodočašćima u Blato na otoku Korčuli, u Mariju Bistricu, talijanski Subiaco i španjolski Santiago de Compostelu, koji su na određen način povezani s navedenim svetcima kojih se spominjemo tijekom ovoga mjeseca.

Upravo su hodočašća tijekom ljetnog odmora savršena prilika da u tišini i mirnoći nekoga svetišta razmišljamo i Bogu zahvalimo za sva osobna i poslovna ostvarenja i uspjehe tijekom akademske i školske godine.

Ako se odlučite poći na put u jedno od navedenih svetišta, imajte na umu da hodočašće nije poput uobičajenoga odlaska na putovanje koje iziskuje samo tehničke pripreme. Putovanje u svetišta zahtijeva i duhovnu pripremu koja nam otvara srca i dopušta Gospodinu da djeluje u nama. Na taj način možemo i osjetiti onaj duboki mir koji obilježava sva hodočasnička mjesta. Da biste ostvarili taj mir, ne morate proći tisuće kilometara jer Hrvatska nudi brojna svetišta koja pružaju odmor za dušu. Stoga smo vam predstavili svetište bl. Marije od Propetoga Isusa Petković u Blatu na otoku Korčuli te naše Nacionalno svetište Majke Božje u Mariji Bistrici. Za one koji su malo više avanturističkoga duha, donosimo tekstove o hodočašću svetomu Jakovu dugom 800 km te u Subiaco iz kojega je sveti Benedikt zajedno sa svojim redovnicima započeo s putovanjem svoga života. Uz svetišta, Crkva u Hrvata može se pohvaliti brojnim ljetnim kampovima duhovnoga karaktera namijenjenih mladim katolicima.

Dakle, ponuda za duhovni odmor je bogata i raznolika. Uputili se u neko svetište ili ne, imajte na umu da ljeto nije doba »odmora od Boga« jer se on od nas nikada ne odmara. 

Ne tragamo za čudesima

Posjet svetim mjestima, kao oblik odmora u kršćanskom smislu, nije putovanje koje, da bi bilo ostvareno, zahtijeva tek tehničke pripreme poput kupnje karata i rezervacije smještaja. Hodočasnik svjesno izlazi iz svoje svakodnevice u potrazi za duhovnim mirom, što je i potreba za duhovnom obnovom, a to pak zahtijeva i posebne pripreme.

Posjet svetim mjestima, kao jedan vid odmora u kršćanskom smislu nije putovanje koje, kako bi bilo ostvareno, zahtjeva tek tehničke pripreme, poput kupnje karata i rezervacije smještaja. Hodočasnik svjesno izlazi iz svoje svakodnevice u potrazi za duhovnim mirom, što predstavlja i potrebu za duhovnom obnovom, a to pak zahtjeva i posebne pripreme.

Sestra Emmanuel Maillard, dugogodišnja hodočasnica u Međugorje, prije nekoliko godina podijelila je svoja iskustva o pripremama za hodočašće u Međugorje, koja mogu biti primijenjena općenito za posjete svetim mjestima. Njezina je razmišljanja prenijelo nekoliko vjerskih portala. Osim molitve i upoznavanja sa svetištem u koje putujemo, duhovna priprema uključuje i duboka promišljanja. Prije svega, uoči puta treba shvatiti istinski cilj posjeta, a to trebamo imati na umu tijekom čitava puta i posjeta svetomu mjestu. Traganje za čudesima nije jedan od ciljeva posjeta svetištu, upozorava sestra Emmanuel, jer oni koji idu za time riskiraju da budu razočarani – u potrazi za vanjskim znakovima možemo propustiti milosti koje se događaju u našim srcima i vratiti se s puta prazni. Duboko promišljanje važno je i kao preduvjet za dobru ispovijed, jer upravo je ispovijed, naglašava sestra Emmanuel, ono što čisti sve što vjernika onemogućuje da bude otvoren prema Bogu. Duhovno treba prevladati i nad stvarima o kojima na našem putu u sveta mjesta ne ćemo zauzeti pozitivno mišljenje, poput neudobna smještaja, komplikacija u prijevozu i slično. »Čvrsto odlučite da ćete biti zadovoljni svime, da se ne ćete žaliti i da ćete imati pozitivno stajalište prema svemu što se bude događalo. Time ćete na sebe i na sve one koje nosite u svojem srcu privući goleme milosti«, piše sestra Emmanuel. U pripremi za putovanje također treba otvoriti svoje srce, najprije prema Bogu, a onda i prema svojoj vjerskoj braći. »Budite velikodušni prema Bogu! Dopustite mu da promijeni ono što mora promijeniti u vama bez ograničenja jer je hodočašće privilegirano vrijeme, prilika da dopustite Gospodinu da djeluje u vašoj duši«, naglašava sestra Emmanuel. Srce treba otvoriti i prema vjerskoj braći jer posjet svetištima može značiti i stvaranje novih prijateljstava, a ona mogu biti, po povratku kući, pomoć u življenju poruka i novi izvor duhovne podrške. 

Majka Božja Bistrička

Majka Božja Bistrička slavi se 13. srpnja, a svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici u Hrvatskom zagorju jedno je od najpoznatijih i najposjećenijih marijanskih svetišta u Hrvatskoj. To je ujedno hrvatsko nacionalno marijansko svetište. U Mariju Bistricu počelo se hodočastiti još 1684. godine, hodočašća traju do danas, a najviše se hodočasti od Bijele nedjelje (prva polovica travnja) do Zahvalnice (druga polovica listopada). U tom vremenu bude organizirano pedesetak hodočašća koja okupe otprilike milijun vjernika iz različitih krajeva Hrvatske, ali i šire, iz susjednih zemalja. Do Marije Bistrice može se hodočastiti iz pet smjerova, odnosno može se ići jednim od pet predviđenih putova.

Nacionalno svetište Marija Bistrica jedno je od najposjećenijih marijanskih svetišta u Hrvatskoj

Važan dio hodočašća, kao i cijele Marije Bistrice, zavjetni je kip čudotvorne Bogorodice koji se nalazi u sklopu svetišta. Kip je izrađen krajem 15. stoljeća, a pripada nizu crnih Madona, iako je tijekom jedne restauracije otkriveno da kip izvorno nije bio tamne boje kakve je sada. Od drva su ga u kasnogotičkom stilu napravile spretne ruke nekoga pučkoga umjetnika. Kip se prvotno nalazio u prasvetištu na Vinskom vrhu, a onda je 1545. godine zakopan u župnoj crkvi u Mariji Bistrici te je bio otkriven 1588. godine. Nakon toga kip je zaboravljen i zazidan te ga se ponovno pronašlo 1684., zahvaljujući naporima zagrebačkoga biskupa Martina Borkovića. Tada su i počela hodočašća u Mariju Bistricu.

Nažalost, 1880. godine izbio je požar koji je oštetio cijelu crkvu osim glavnoga oltara s kipom Majka Božje Bistričke. Nakon toga je poznati arhitekt Hermann Bolle renovirao i proširio crkvu te izgradio cintor oko svetišta.

Zanimljivo je spomenuti da je na velikom jubilarnom slavlju 250. obljetnice svetišta Majke Božje Bistričke i na dan svečanoga krunjenja kipa Marije i Malog Isusa 7. srpnja 1935. godine na hodočašću bilo oko 30 tisuća ljudi. Krunjenje je vodio zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer, koji je tada i proglasio Mariju kraljicom Hrvata.

Milosrdna kći Marija

U Blatu na Korčuli 1892. godine kao osmo dijete u obitelji rođena je Marija Petković Kovač. Marija je pripadala imućnoj obitelji, ali odmalena ju je krasilo suosjećanje i razumijevanje, pogotovo prema siromašnoj djeci. Već je s pet godina pošla u pučku školu, a završila ju je sa 11 – bila je izuzetno pametna djevojčica. Roditelji su je željeli držati podalje od samostana jer je već onda gajila osjećaje prema duhovnosti, ali u tome nisu uspjeli.

Snimio: Z. Atletić | Relikvije bl. Marije od Propetoga Isusa Petković nalaze se u njezinu svetištu u Blatu na otoku Korčuli

Samoinicijativno je počela poučavati djecu vjeronauku i osnovnim predmetima pučke škole, a preuzela je i vođenje triju vjerskih društava u Blatu. Istaknula je kako se od 14. godine zaručila za svoga Zaručnika, a to je službeno napravila u 28. godini kad je utemeljila Družbu kćeri Milosrđa i dobila redovničko ime Marija od Propetoga Isusa. Tada je pomagala siromašnima u rodnom Blatu, ali kasnije je išla i u misije u Južnu Ameriku te u Rim, gdje je prenijela vrhovnu upravu. U 66. godini doživjela je izljev krvi u mozak i postala napola oduzeta te je morala odustati od svoga rada. Umrla je osam godina kasnije na glasu svetosti u Rimu, gdje je i pokopana, a njezini su ostatci u Blato preneseni 1998. te se nalaze u samostanu koji je utemeljila.

Njezini zemaljski ostatci, kao i nezgrušana krv, relikvije su u svetištu gdje se dolaze moliti mnogi vjernici, a papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 2003. godine nakon priznavanja čuda spašavanja peruanske podmornice i mornara koji su ostali zarobljeni u njoj. U sklopu svetišta u koje možete hodočastiti cijele godine nalazi se i muzej o blaženici, a u tijeku je i proces kanonizacije. 

Benediktovim stopama za duhovnim iskustvima

U srpnju slavimo blagdan još jednoga velikoga svetca i hodočasnika, a to je sveti Benedikt. Rođen je oko 480. godine u gradu Nursiji u dobrostojećoj obitelji. Poslan je u Rim na odgoj i školovanje, ali ga takav život i ponašanje ljudi nisu nimalo oduševili, zbog čega je odlučio napustiti Rim i upoznati pravi duhovni život. Mladi Benedikt težio je za dubinom i ozbiljnošću, zbog čega je odlučio provoditi život u strogosti, samoći i pokori, a to je prepoznao u jednoj od špilja kraj mjesta Subiaca, piše Hrvatska udruga »Benedikt«.

U mjesecu srpnju slavimo blagdan još jednog velikog svetca i hodočasnika, a to je sveti Benedikt.

U špilji je Benedikt proveo tri godine, a duhovna iskustva i spoznaje koje je stekao bile su brojne. U tom razdoblju imao je jake tjelesne napasti, protiv kojih se borio veoma odlučno bacivši se gol u trnje kupina. Tijekom života u špilji odlučio je osnovati malu zajednicu s kojom je slavio Boga živeći skromnim i svetim životom. Nešto kasnije postao je poglavar monaške zajednice u Vicovaru želeći raspuštenim monasima nametnuti red i zdravu stegu, a kad su mu neki od njih pružili čašu otrovana vina, Benedikt je čudesnim Božjim zahvatom bio izbavljen od sigurne smrti. Benedikt se vratio u Subiaco, gdje je preuzeo duhovno vodstvo svih samostana te se polako počeo oblikovati benediktinski način monaškoga života. Benediktinski samostan na Monte Cassinu koji će kasnije osnovati postao je u doslovnom smislu grad na gori gdje su braća živjela monaški ideal »moli i radi«.

Sveti Benedikt umro je 21. ožujka 547. te se njegov blagdan stoljećima slavio na taj dan. Kako je u korizmi slavljenje suzdržano, njegov je blagdan premješten na 11. srpnja. Grob mu se nalazi u crkvi opatije Monte Cassino. U ikonografiji ga se obično prikazuje sa štapom i knjigom Pravila, a kraj njega stoji gavran koji mu je donosio komad kruha dok je živio u špilji. 

Putovima svetoga Jakova

Nakon Jeruzalema i Rima treće najpoželjnije i najposjećenije kršćansko odredište je Santiago de Compostela. Međutim, da bi došli do toga svetoga mjesta i katedrale sv. Jakova, hodočasnici pješice prevaljuju put dug 800 km, iskušavajući tako svoje fizičke, ali i psihičke granice.

Nakon Jeruzalema i Rima, treće najpoželjnije i najposjećenije kršćansko odredište je Santiago de Compostela. Međutim, da bi došli do ovoga svetog mjesta i katedrale sv. Jakova, hodočasnici pješice prevaljuju put dug 800 km iskušavajući tako svoje fizičke, ali i psihičke granice.

Put svetoga Jakova ima nekoliko hodočasničkih ruta, od kojih je najpoznatija tzv. francuska ruta koja započinje u gradu Saint Jean Pied de Portu i završava u Santiago de Composteli. Prema predaji, učenici sv. Jakova prenijeli su njegovo tijelo iz Jeruzalema u Galiciju i tamo ga pokopali. Grob sv. Jakova bio je zaboravljen sve do 8. stoljeća kada je otkrivena mramorna grobnica s ostatcima čovjeka kojemu je odrubljena glava. Tada su mještani Santiago de Compostele na mjestu te pronađene grobnice podigli katedralu posvećenu svetomu Jakovu apostolu, koja je danas krajnje odredište hodočasnika. Od tada u to galicijsko mjesto počinju pristizati hodočasnici iz cijele Europe. Putu svetoga Jakova prijetio je zaborav, ali je doba masovnih komunikacija tu hodočasničku rutu učinilo opet atraktivnom. Specifičnost je toga hodočašća to što se na njega ne upućuju samo kršćani, nego i pripadnici drugih religija, kao i ateisti i agnostici. Put svetoga Jakova tako je postalo putovanje na kojem ljudi pronalaze svoj mir bježeći od materijalističkoga i ubrzanoga načina života. Brojni hodočasnici koji su put započeli kao nevjernici svjedoče da su dolaskom pred katedralu sv. Jakova shvatili kako bez vjere dalje ne mogu te postali Kristovi sljedbenici. Hodočašće svetoga Jakova postao je svojevrsni fenomen, zbog čega su o njemu snimljeni i brojni dokumentarni i igrani filmovi, od kojih je najpoznatiji Put u kojemu glumi Martin Sheen.

Brojni hodočasnici žele stići u Santiago de Compostelu na blagdan sv. Jakova koji se slavi 25. srpnja. Ipak, u koje se god doba godine uputili na taj dug put, jedno je sigurno: hodočašće svetomu Jakovu vratit će vam onaj nutarnji mir za kojim svi tako željno težimo. 

Cjeloljetni kampovi za mlade

S dolaskom ljeta i konačnim završetkom obveza sve češće se susrećemo s prijateljima i raspravljamo o tome gdje ćemo provesti vrijeme ljetnoga odmora. Neki će veliku većinu vremena raditi, neki se vraćaju svojim domovima, neki će odmah krenuti u morske krajeve ili u planine da izbjegnu vrućine gradova, a neki će se zaputiti na putovanja.

Ured za mlade HBK pripremio je šarolik program ljetnih kampova namijenjenih mladim katolicima

Za one koji ostaju u Lijepoj Našoj, a zaželjeli su se odmora i morske svježine, uz poneko putovanje i priliku za duhovne obnove, Ured za mlade Hrvatske biskupske konferencije pripremio je letak s popisom svih ljetnih kampova na koje se možete zaputiti ovoga ljeta. Naravno, letak sadrži sadržaje za mlade katolike svih uzrasta – tako se nude kampovi za osnovnoškolce, srednjoškolce, studente i radničku mladež, a primjerice na otoku Susku i u mjestu Bibinjama nudi se kamp posebno za djevojke. Ovoga ljeta u katoličkim kampovima možete proputovati duž cijele obale Lijepe Naše, a možete posjetiti i Bled u susjednoj nam Sloveniji, ili Novi Travnik u Bosni i Hercegovini. Studenti će se tako moći pridružiti »malomu tečaju kršćanstva« u zagrebačkom Španskom krajem srpnja, i ljetovanju u Postiri na Braču, na Golom otoku, Modravama i Papuku.

Naravno, i ove se godine tradicionalno putuje u Taize sredinom kolovoza, a na Modravama se možete priključiti već tradicionalnomu duhovno-rekreacijskomu kampu ekološkoga usmjerenja. Ovoga ljeta moći će se sudjelovati u hodočasničkim kampovima »Srce Istre«, i kampu »Dvorci Kažu« na području Karlovačke županije, gdje se prolaskom kroz razne dvorce može detaljno upoznati priča naših grofova Zrinskih i Frankopana.

IZVORGlas Koncila br. 27/2019.
Prethodni članakTEOLOZI O SUVREMENIM KARIZMATSKIM POJAVAMA (Ne)autentičnost karizmatskih darova
Sljedeći članakŠIRENJE UZNEMIRAVAJUĆIH I PROTUKATOLIČKIH IZMIŠLJOTINA Kako se spasiti od praznovjerja i neradne subote?