Čovjek »filmske biografije«, Augustin Juretić rođen je 3. kolovoza 1890. u Martinovu Selu kod Sušaka. Završivši teologiju u Senju, 1914. zaređen je za svećenika. Bio je i glagoljaš. Nakon kraće službe u Senju otišao je na studij u bečki »Augustineum«, gdje je doktorirao teologiju 1917. Nakon rata bio je kapelan u Rijeci, zauzimajući se kao član riječke »Narodne organizacije« da Rijeka bude pripojena Hrvatskoj, zbog čega su ga talijanske okupacijske snage protjerale. Godine 1920. otišao je na studij socijalnih znanosti u Louvian, poduzimajući studijska putovanja Europom. Na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu predavao je od 1921. do 1924. sociologiju te staroslavenski jezik i književnost. Djelovao je u Zadružnom savezu i uključio se u rad Hrvatske pučke stranke (HPS), uvjeren da svećenik ima dužnost biti politički angažiran »jer to zahtijeva njegovo zvanje, njegov položaj i njegova dužnost prema Bogu i narodu«.
Pokrenuo je i uređivao glasilo »Radnička borba« te postao tajnik katoličkoga Radničkoga strukovnoga saveza. Vjerujući da javni život treba uređivati evanđeoskim načelima ljubavi za bližnjega, bio je protivnik liberalizma, fašizma i komunizma. U tzv. Koroščevoj vladi 1928. bio je šef kabineta i načelnik za katoličke škole u Ministarstvu prosvjete. Kao predstavnik episkopata pri Vladi brifirao je diplomate o hrvatskom pitanju (izdavao je »Katolički informativni Bureau«) pa je nakratko bio zatvoren u Glavnjači. Papa Pio XII. imenovao ga je monsinjorom. Za NDH angažirao se u zbrinjavanju djece s Kozare te radio kao član odbora u pitanju »vjerskih prijelaza«. U dogovoru s bl. kardinalom Alojzijem Stepincem i Vladkom Mačekom, a uz dozvolu vlasti, otišao je 1942. u Švicarsku kao predstavnik NDH pri Crvenom križu. Pomažući mnogima ujedno pod pseudonimom »Logaritam« radio je kao »veza« između članova HSS-a u Londonu i Zagrebu. Nakon rata spašavao je izbjeglice iz NDH, a 1947. pokrenuo je i uređivao »Hrvatski dom« s ciljem »raditi na oživotvorenju misli vodilje svih hrvatskih generacija: hrvatska državna samostalnost«.
Objavio je knjige »Katolici i politika«, »Otkuda gospodarska kriza«, »Crkva i država«, a 1948. pod pseudonimom Bruno Mlinarić na njemačkom »Tito – crveni buntovnik i njegova ‘savršena demokracija’«. Potpisivao se i kao Liburnicus. Ivo Lendić, naš vrhunski intelektualac, 1947. uputio mu je »otvoreno pismo« o hrvatskom katolicizmu, objavljeno 2001. pod naslovom »Božji kotači«. Umro je u Fribourgu 6. kolovoza 1954. (L)
