CRKVICA STOLJEĆIMA POTKRADANA Ljepotica iz Psarjeva jača od lopova i potresa

Kapela sv. Jurja u Gornjem Psarjevu (II)

Snimio: Z. Galić | Kapela sv. Jurja u Gornjem Psarjevu

Kapela sv. Jurja s početka 18. st., koja se nalazi na glavici jedne od sedam psarjevečkih uzvisina, imala je glavni drveni oltar sa svetčevom slikom i dva sporedna oltara. Jedan je bio onaj sv. Vida, a drugi sv. Antuna (vjerojatno pustinjaka) koji su nestali. U nišama na pročelju crkve bili su postavljeni kipovi sv. Vida i sv. Valentina, ali su otuđeni te su danas mjesta prazna. Na crkvi se uzdizao drveni zvonik.

Godine 1835. u Psarjevu i dvorima Mirka Đalskoga (ujaka književnika Ksavera Šandora Đalskoga) sastajali su se ilirci koji su na Mirkov poticaj pohrvatili svoja imena.

Godine 1860. kapela je obnovljena na današnji oblik (zapis na zaglavnom kamenu luka ulaznih vrata). Oštećenja nastala u velikom potresu g. 1880. popravljena su do g. 1883. i od toga vremena ona ima barokni oblik jednobrodne kapele s pročelnim zvonikom, polukružnom odijeljenom apsidom i bočnom sakristijom. U unutrašnjosti stropovi su polukružni, a cijela je crkva obnovljena zajedno sa stropnim i zidnim slikama i ukrasima g. 1994. Na stropu su slike Presvetoga Trojstva i Blažene Djevice Marije, a na zidovima sv. Ćirila i Metoda te na ogradi pjevališta slika sv. Davida kralja. Drvena propovjedaonica nalazi se u središtu kapele na sjevernom zidu. Današnji sporedni oltari na zidu trijumfalnoga luka imaju nacrtane obrise stupnih konstrukcija, između kojih su postavljene slike sv. Vida (lijevo) i sv. Valentina (desno). Na menzama tih oltara nalaze se pučki izrađeni kipovi dvaju svetaca (lijevo) i kipovi sv. Petra i sv. Roka (desno). Glavni pozlaćeni i bogato ukrašen oltar iz oko 1670. u bočnim nišama kraj slike sv. Jurja ima kipove sv. Barbare desno, i sv. Katarine Aleksandrijske lijevo. Na atici oltara između dvaju manjih bočnih kipova nalazi se slika Jaganjca Božjega, a na vrhu kip Blažene Djevice Marije s malim Isusom.

Godine 1835. u Psarjevu i dvorima Mirka Đalskoga (ujaka književnika Ksavera Šandora Đalskoga) sastajali su se ilirci koji su na Mirkov poticaj pohrvatili svoja imena. Na primjer: Imre, Ludvik, Karlo i Valentin postali su Mirko, Ljudevit, Dragutin i Zdravko.

Mise su nedjeljom u 16 sati.