ČUVAR I PROMICATELJ NARODNE BAŠTINE 26. ožujka 1920. – umro svećenik etnolog Milko Cepelić

Milko Cepelić

Za očuvanje svih vrsta narodnih umotvorina i rukotvorina najviše je zaslužno hrvatsko svećenstvo, među njima i Milko (Mihovil, Mihovio) Cepelić.

Rođen je 21. rujna 1853. u Vuki. Gimnaziju je završio u Osijeku, a filozofiju i teologiju u Đakovu, gdje je i zaređen 1877. Nakon kraće službe u Osijeku biskup Strossmayer vratio ga je u Đakovo, gdje je u samostanu utemeljio Višu djevojačku školu. Od 1894. do 1910. bio je đakovački župnik i dekan.

Bavio se politikom pa je bio kandidat vučanskoga kotara na izborima za Hrvatski sabor. Surađivao je kao član Neovisne narodne stranke u domoljubnom radu s fra Grgom Martićem i Franjom Račkim. S Dragutinom Neumannom pokrenuo je 1902. prve hrvatske osječke dnevne novine »Narodnu obranu«. Nakon »Riječke rezolucije« 1905. odustao je od politike, samokritički napisavši da je mnogo vremena »u tu jalovu rabotu žrtvovao, a i mnogo svoga novca rasuo«. Bio je član Hrvatskoga đačkoga književnoga društva »Javor« u Osijeku, predsjednik zbora duhovne mladeži đakovačke, sudjelovao je u osnivanju Kluba hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku 1909. te bio povjerenik Matice hrvatske i Društva sv. Jeronima.

Objavljivao je raznovrsne priloge u glasilima i novinama onoga doba. S Matijom Pavićem tiskao je knjigu »Josip Juraj Strossmayer: biskup bosansko-djakovački i sriemski god. 1850. – 1900«. Zapisao je i 1903. izdao »Hrvatske narodne pjesme (junačke) – pjevao ih Perkan Karivan Pavić«.

Velik broj članaka posvetio je hrvatskim narodnim običajima, umotvorinama i rukotvorinama Posavine, Slavonije, Baranje, Srijema i Bačke. »Ja sam ljubav prema tim narodnim našim radnjama usisao gotovo s majčinim mlijekom«, napisao je. Posebno je važan kao proučavatelj i poticatelj vezenja i tkanja. Osim rada »Sijmo opet lan i konoplju«, posebno je važan njegov rad o tekstilijama u Hrvata, tiskan 1892. Bio je poznavatelj i skupljač leptira, školjaka i gljiva pa je i o tome pisao. Ostalo je u rukopisu više njegovih radova, među kojima je osobito važan »Katalog tekstilne zbirke«. Umro je u Đakovu 26. ožujka 1920. (L)