Austrija osim pisane mature ima obveznu i usmenu, no zbog korone taj je dio obustavljen. Sada austrijske vlasti traže povratak na staro, i da maturanti, barem djelomice, iziđu na usmeni ispit. To je, kako je pisao u Večernjem listu Boris Beck u rubrici »Retorika i društvo«, izazvalo učeničke prosvjede koji su naišli na simpatije medija i javnosti, ali i vrlo oštar odgovor austrijskoga filozofa i bečkoga profesora Konrada Paula Liessmanna, poznatoga i hrvatskoj publici kao kritičara onoga što se zove »društvo znanja«. Liessmann podsjeća na to da bi obrazovanje trebalo uključivati napor, disciplinu i nadvladavanje teškoća, a da je ta ideja i učenicima i roditeljima postala tuđa vidi se u tome što je maturalna svjedodžba drastično izgubila na vrijednosti. Pri tome valja imati na umu da Austrija, sa stanovništvom brojnijim od Hrvatske, ima gotovo isto maturanata kao i Hrvatska, 40 000, što znači da ondje ne ide na maturu baš svatko. No ni ta austrijska elita više ne želi platiti cijenu za povlasticu što ima vrhunski obrazovni sustav. Liessmann s indignacijom konstatira da đaci velikodušnu ponudu obrazovanja u svojoj zemlji, uz koje idu i propisani ispiti, ne doživljavaju kao priliku, nego kao dosadnu drskost. »Nekad strog i smislen ritual mature postao je prazan«, kaže on, »jer je prvotna funkcija toga složenoga ispita, ovjera opće visokoškolske ulazne kvalifikacije, odavno nestala.« Rekao je da bi u takvim uvjetima bilo poštenije završiti gimnaziju uopće bez mature, ali ne i bez maturalnih putovanja s pijankama. Prof. Liessmann odgovorio je na kritike svojega stajališta protumačivši da sadašnje društvo nije nikakvo društvo znanja, nego baš obratno, društvo neznanja. Smatra da se napustilo staro solidno obrazovanje i sve dalo na stjecanje brzih, korisnih znanja, što se naziva »cjeloživotno učenje«. Ali znanje se ne može svesti na robu, smatra on. Znanje se ne može kupiti kao brza hrana, nego je ono, stečeno dugotrajnim i kvalitetnim obrazovanjem, oblik promišljanja svijeta. Ne nalazimo znanje na društvenim mrežama, nego nam znanje daje mogućnost da ocijenimo valjanost i važnost onoga što pročitamo. A cjeloživotno učenje ne znači ništa drugo nego da znanja koja skupljamo zastarijevaju – dakle postaju bezvrijedna. Liessmann i njegovi mladi kritičari suprotstavljeni su, a žele isto: drugačije obrazovanje.
Mladi žele više novoga, to jest da ono što je poljuljano tijekom sadašnjega vremena ne bude reintegrirano u stari sustav, nego da će učenici, nastavnici i političari zajedno osmisliti novi obrazovni sustav na temelju iskustava. Liessman pak želi više staroga: znanja koje proizlazi iz istine, koje uvijek može dati odgovor na pitanje što je nešto i zašto je to što jest, znanja koje se ne može konzumirati, i obrazovnih institucija koje nisu uslužna poduzeća, napisao je Beck.
O zaštiti djece nikada nije suvišno brinuti se pa su zastupnici Europskoga parlamenta raspravljali i o strožim pravilima EU-a za sigurnost igračaka. To uključuje proizvode iz trećih zemalja koje se prodaju na internetu. Izvješće o kojem su zastupnici Europskoga parlamenta raspravljali sadrži ključne točke za sigurnost igračaka na tržištu EU-a. Primjerice, pitanje zaštite djece od opasnih kemikalija i izazovi koje donose nove tehnologije ugrađene u igračke te mjere za jačanje nadzora tržišta. Zastupnici ističu da igračke povezane s internetom stvaraju nove slabe točke i da mogu biti rizik za sigurnost, privatnost i mentalno zdravlje djece. Stoga se očekuje da će zatražiti od proizvođača ugradnju sigurnosnih mehanizama u oblikovanje igračaka, primjerice radi zaštite od kibernetičkih prijetnja, te da će od Europske komisije tražiti da ta pitanja riješi u zakonodavstvu EU-a. Kad je riječ o e-trgovini, u izvješću se navodi da bi internetska tržišta trebala biti obvezna preuzeti veću odgovornost u osiguranju sigurnosti i usklađenosti igračaka koje se prodaju na njihovim platformama. Tijekom prošlomjesečne rasprave o mjerama za suočavanje s razornim učinkom krize uzrokovane koronavirusom na zapošljavanje, obrazovanje i mentalno zdravlje mladih Europljana zastupnici su pozvali na prioritiziranje potreba mladih. Konkretno, zatražili su da EU uključi mentalno zdravlje u programe socioekonomskoga oporavka Europe od pandemije te da ono postane prioritet u području zdravlja na radu. Zatražili su konkretne mjere za osiguranje kvalitetne i pravedne naknade za rad, pripravništvo i iskustvo naukovanja u sklopu programa kao što su pojačana garancija za mlade (pod sloganom: Uči, ovladaj, postigni). Smatraju da mladi moraju imati ključnu ulogu u oblikovanju europskih politika zapošljavanja i socijalnih politika. Na sjednicama su zastupljene i sljedeće teme: COVID-19, sloboda kretanja, pravila o naplati cestarina koja trebaju slijediti »zeleniju« politiku, kancerogene tvari na radu: stroža pravila za zaštitu zdravlja radnika; jačanje obnovljivih izvora energije na moru. Zasad je zaključak da treba ukloniti nesigurne igračke i spriječiti njihovo ponovno pojavljivanje na tržištu.
