DA RODITELJI U PUBERTETU DJECE NE POLUDE Jezik je »prevažno oružje« u borbi za uspjele, trajne i dobre odnose

Foto: Shutterstock

Pubertet je ono kad roditelji polude, napisao je otac četvero djece, sveučilišni profesor religijske pedagogije Albert Biesinger u knjizi »Kad vjera uđe u pubertet« u kojoj naglašava važnost riječi potpore i razumijevanja u odgoju vjere djece i mladih.

Dok su u djetinjstvu roditelji jednostavno zadržavali dobar odnos s djetetom, u vrijeme puberteta sve se mijenja. Tada ne vrijede dotadašnja iskustva i pravila. U tinejdžerskim godinama roditelji riječi potpore nerijetko zamjene riječima osude i odbijanja. Taj način ponašanja roditelja tinejdžer doživljava kao neprijateljstvo. Roditelji koji su do tada pozitivno i toplo govorili djetetu da je sjajno, da ga vole, sada ističu da je neodgovorno i neuredno te se stvara praznina između roditelja i tinejdžera. Djeca više ne dobivaju od roditelja riječi potvrđivanja, potpore i pohvale. Međutim, grube i svadljive riječi nisu dobar način da se tinejdžerima postave tako potrebne granice.

Riječi blagoslova, riječi nježnosti i dobrohotnosti više su nego potrebne kada je riječ o adolescentima, koji su hodočasnici iz djetinjstva u odraslu dob. Više nego bilo kada u životu potrebno im je da u tonu glasa osjete nježnost i blagost, a u sadržaju riječi utjehu i dobrohotnost

U vrijeme puberteta tinejdžeri se nalaze u razdoblju intenzivnoga stvaranja i izgradnje identiteta. Tada se mjere i uspoređuju s drugima, osjećaju se nesigurno, imaju nisko samopoštovanje i u mnogočemu krive sebe. Ako su im ikada u životu potrebne riječi potpore, to je upravo u razdoblju puberteta. Stoga je kontraproduktivno da roditelji baš tada posežu za negativnim riječima koje osuđuju i produbljuju neprijateljstva s tinejdžerima. Da bi se stvarao dobar odnos, potrebne su riječi potpore. Za početak je potrebno početi s riječima pohvale za konkretna postignuća ili ako njih nema, onda barem za trud koji je tinejdžer uložio. Uz njih roditelji trebaju rabiti riječi potvrđivanja i privrženosti, poput: »Volim te, sjajno si ovo učinio, silno si se trudio u ovome…« Time stvaraju atmosferu ljubavi i podrške koja je potrebna tinejdžeru.

Kada govori o važnosti upotrebe riječi u odnosima, Biblija vrlo jasno upućuje na to da riječi mogu donijeti smrt i život. U Izrekama tako nailazimo na misao: »Smrt i život u vlasti su jezika.« Stoga jezik nije tek neko, nego prevažno oružje u svakodnevnoj borbi za uspjele, trajne i dobre odnose.

Riječi koje govorimo nose sa sobom blagoslov, ali mogu donijeti i prokletstvo. Moć blagoslova u sebi je neizmjerna, sadržava sve dobro koje jedna osoba želi drugoj. Roditelji tako blagoslivljaju svoju djecu od malih dana, a osobito im daju blagoslov na početku njihova novoga životnoga puta. Svećenici primaju blagoslov od biskupa za vrijeme ređenja i sl. No kao i snaga dobra koja se nalazi i prati u blagoslovu, tako se još jače u prokletstvu krije snaga zla. Stoga su riječi blagoslova, riječi nježnosti i dobrohotnosti više nego potrebne kada je riječ o adolescentima, koji su hodočasnici iz djetinjstva u odraslu dob. Više nego bilo kada u životu potrebno im je da u tonu glasa osjete nježnost i blagost, a u sadržaju riječi utjehu i dobrohotnost.

IZVORGlas Koncila br. 13/2021.
Prethodni članakOD SPROVODA DO KRUNICE Imaju li svi pokojnici »pravo« na katolički sprovod?
Sljedeći članakUJEDINJENI NARODI PODATCIMA UPOZORILI NA KATASTROFU Djeca i pandemija