U Mulinama, na sjeverozapadnom dijelu otoka Ugljana, u sklopu antičkoga kompleksa nalaze se kameni ostatci bazilike iz 5. stoljeća. Bazilika (20 x 10,5 m) četvrtastoga oblika s tri broda i polukružnom apsidom (4 x 3 m) u svetištu izgrađena je dvadesetak metara sjevernije od kršćanske memorije iz 4. st. U srednjem vijeku lokalitet se nazivao Stivan prema titularu bazilike, a posveta je sv. Ivanu Krstitelju. Brodovi su odijeljeni stupovima koji su nosili lukove, a njihova podnožja očuvana su unutar građevine. Bazilika je u lošem stanju, njezini su zidovi visoki samo 30 cm, a apsida oko 1 m. Ispred ulaza ističe se narteks (predvorje) koji je u ranokršćanskim crkvama služio za boravak katekumena i pokajnika. S bočnih strana prigrađeno je nekoliko pastoforija (bočni brodovi sa strane apside). Ondje se držalo liturgijsko posuđe i svećenički kruh. Nazivi tih prostorija rabe se na Istoku do danas (protezis i diakonion), a na Zapadu su one od 10. st. postale sakristije. Uz južnu pastoforiju kasnije je dodana četvrtasta građevina (4,8 x 4,8 m) s peterokutnom apsidom, koja je služila kao krstionica. U tom vremenu bazilika je zamijenila grobljansku namjenu, sve do 18. st. kada je bila župna crkva naselja Muline s posvetom sv. Ivanu Krstitelju (Stivan).
Mauzolej (5 x 3 m) nekadašnjega rimskoga vlasnika cijeloga kompleksa s uljarom izgrađen je oko pedeset metara sjevernije od bazilike. U njemu su pronađeni ostatci sarkofaga vlasnika, podnoga mozaika, a oko zgrade nekoliko antičkih grobova. Bazilika je obrasla raslinjem, a unutar nje i u neposrednoj blizini izgrađeni su neprimjerni objekti i to vjerojatno od materijala okolnih zidova, koji su prema napisima iz literature bili visoki 1,5 m.
Na krajnjem dijelu Ugljana, na rtu Sv. Petar, prije g. 1430. izgrađena je istoimena crkvica. Ona je godine 1714. pretvorena u kolibu, a danas je ruševina.
