Stiglo je vrijeme intenzivne potrage za božićnim darovima, a mnogi će ih potražiti preko zaslona svojih računala. Zašto? Rečenica koju već rabe i školarci sadrži jednostavno objašnjenje današnjega načina života, a glasi: »Nemam vremena!« U stisci s vremenom ljudi se stalno trude izmisliti nova tehnološka pomagala kako bi to vrijeme nekako nadoknadili. No kad se pomislilo da je u ruke stigla prava stvar, internet, malotko je slutio koliko je upravo uz njega moguće izgubiti dragocjenoga vremena. Otvorena mogućnost da se pronađe »baš sve« otvara i pitanje koliko je tko spreman utrošiti vremena da u informacijama iz cijeloga svijeta pronađe upravo to što traži.

Novi načini komunikacije i prodaje ponudili su takozvani »webshop«, odnosno internetsku trgovinu koja nudi najbolju, najbržu, najjeftiniju, najudobniju »kupnju iz kućnoga naslonjača«. Tako se praktički samo jednim pritiskom tipke ulazi u čarobni bezgranični svijet internetske trgovine i samo jednim pokretom prsta na oznaku »kupi« jednostavno je moguće postati vlasnikom novoga proizvoda. Takav način trgovine najviše se razvio u svijetu odjeće, gdje su internetske trgovine strateški, do posljednjega detalja, razradile prodaju. Nekada ljudima nije bilo jasno kako je moguće kupiti odjevni predmet a da ga se ne isproba, opipa, dobro pregleda i razmisli o cijeni.

Danas odjevni proizvod koji se nudi u internetskoj trgovini ima sve potrebne oznake. Razrađena je tablica konfekcijskih brojeva, točno su navedene tjelesne mjere, označen je sastav tkanine i navedena je cijena, kao i vrijeme isporuke. Tko želi dobro vidjeti detalje, sliku odjeće može povećati na svojem zaslonu, i mišem točno i jednostavno, precizno označavati dijelove koje želi bolje proučiti. Kada se dođe do odluke da se kupe kaput, hlače, košulja ili suknja, poseže se za kreditnom karticom ili nekim drugim oblikom internetskoga načina naplate.

Kada je roba kupljena, postoji više oblika preuzimanja. Moguće je pri kupnji navesti adresu trgovine u kojoj kupac želi isporuku. Jasno, to je prodajno mjesto modne marke od koje je preko internetske trgovine odjeću i kupio. Pri preuzimanju je odjeću u tom slučaju moguće isprobati, a ako proizvod ne odgovara, moguće ga je zamijeniti ili vratiti i tražiti povrat novca. Novac će biti vraćen na isti način na koji je uplaćen.

Drugi je oblik da naručeno dođe na kućnu adresu. Neki dobavljači suglasni su s tim da je odjeću moguće zamijeniti u trgovini, neki pak pristaju na povrat, ali kupac je dužan snositi troškove poštarine, a novac za kupljeno bit će vraćen.

O kupnji odlučuju nijanse

Internetska trgovina ima točno razrađen sustav prodaje i nastoji što više distribuirati, ali i udovoljiti kupcu kako bi ga privukla na novu kupnju. Zato postoje i točne upute i uvjeti na koje kupac pristaje pri takvoj kupnji.

Kao što se narodna nošnja pokazuje na smotrama i svi joj se dive, tako bi i moderna odjeća inspirirana narodnom nošnjom mogla postati predmetom divljenja

Najčešće pogrješke upravo se dogode zato što kupci nerado čitaju uvjete kupnje i bezobzirno traže nekakve svoje uvjete zamjene ili povrat novca. Tvrtke koje su usmjerile strategiju na internetsku prodaju svjesne su toga da je njihova prisutnost postala svakodnevna, bez radnoga vremena, no i da nemaju visoke troškove najma ili kupnje prodajnoga prostora, kao ni uposlene prodavače. No iako se takva trgovina čini jednostavnom i za kupca i za prodavača, ima svojih velikih nedostataka.

Kada kupac želi povrat kupljenoga odjevnoga predmeta, on ga mora ili vratiti poštom ili pak u najbližu trgovinu iste marke. Za to postoji i određeni rok, a poštarinu snosi sam. Tada se javlja upravo često spominjana rečenica »Nemam vremena!« koja zna biti presudna pa kupac ne vrati odjeću u zakazanom roku. Tako mu ostanu premale ili prevelike hlače ili preduga haljina.

Izlog potencijalnom kupcu

Internetska trgovina stalno se trudi smanjiti manipulativne troškove. Visoki su troškovi programiranje, održavanje i unos artikala u internetsku trgovinu. Pritom moraju osigurati pregled robe koja se može vratiti oštećena, razrađen sustav vraćanja novca, savršeno sortirano i računalno ustrojeno skladište. Pojavljuje se ponekad i problem zato što je vraćena odjeća bila nošena, ali u roku je vraćena sa zahtjevom povrata novca. Takve sitne prijevare otkrivene su jer se utvrdilo da su to radile uvijek iste osobe. Zato nekima radi čestoga vraćanja odjeće, koja je još k tomu vidljivo nošena, nije dopušteno kupovati putem internetske trgovine.

Internetskoj trgovini najviše problema zadaje konkurencija. Trgovine su postale iste, i na istom su tržištu, i na isti se način putem internetske tražilice dolazi na njihove stranice. One nude odjeću, obuću i modne dodatke na isti ili sličan način. O kupnji odlučuju nijanse. Borba da se nečim istaknu postala je nevjerojatna.

Internetska trgovina otvorila je svoj izlog svakomu potencijalnomu kupcu svijeta koji ima računalo, pametni telefon i internet. Taj najveći dućan mijenja običaje pa ljudi sve manje odlaze u klasične trgovine. Ne čekaju pred kabinom radi probe, ne stoje u redu pred blagajnom radi plaćanja. Kupnjom, kako se u šali zna reći, »iz kreveta«, ljudi su se riješili nekih problema, no nisu uspjeli dobiti bitku s vremenom.

Istraživanja su pokazala da će onaj tko, na primjer, traži crvene sandale, u prosjeku za računalom provesti tri sata. To je jednako kao da je osoba otišla u klasičnu kupnju. Ako je pak osoba jako izbirljiva, na raznim internetskim trgovinama tražeći crvene sandale može provesti i do pet sati. To se traženje ne događa u jednom danu, iako postoje i takvi kupci. Svakodnevnim pregledom internetske trgovine, koji u prosjeku traje petnaest do trideset minuta, do pronalaska sandala može se potrošiti i više vremena od statističkoga prosjeka.

Problem je i to što je od ponude koja dolazi iz cijeloga svijeta teško u kraćem roku odabrati pravu stvar. Drugi problem s kojim se kupci susreću jest želja. Kupnjom samo jednoga artikla ostale su stotine stvari koje su vidjeli i koje žele. Internetska trgovina tjera nas, naime, da poželimo i kupimo što više te stalno šalje obavijesti o popustima, akcijama, nevjerojatno niskim cijenama. U takvom svakodnevnom pritisku i oni najracionalniji kupci često dolaze u iskušenje.

Kako bi izborile svakodnevni kontakt s potencijalnim kupcem, internetske trgovine investiraju u razne softverske aplikacije, prikupljaju želje, navike i način kupnje svakoga pojedinca. Tako stvaraju platformu za što bolju prodaju. Sva se ta investicija isplati, jer u cijenu odjevnoga predmeta ugrađeni su svi troškovi kako bi zarada bila iznimna.

Prodaja i dostava na vrijeme

Najveću bitku za svjetsko tržište vodi ona internetska trgovina koja prodaje sve, od igle do lokomotive. Svoju tržišnu bitku postižu povoljnim cijenama, psihološkim pritiskom »kupi još, poželi još«. S takvom vrstom internetske trgovine, otprije poznatom kao robna kuća, danas se ne može nadmetati ni jedna klasična trgovina. No opasnost je pri takvoj kupnji kvaliteta proizvoda. Naime, ako tko i zamijeni proizvod loše kvalitete, dobit će sličan, ali jednako loše kvalitete. Internetska trgovina ne mari previše za to da kupce upozori na kvalitetu, ona ostavlja kupcu da »slobodno« odluči što kupuje i koliko će novca potrošiti. Važno je samo prodati i dostaviti na vrijeme, ostalo je na kupcu.

Jedno od čestih pitanja jest isplati li se kupovati preko internetske trgovine. Kada bi odgovor bio potvrdan, već sutra bi se zatvorile sve klasične trgovine. Kada bi bio negativan, ugasile bi se internetske trgovine. Dakle, istina je negdje na sredini. I što je čovjeku činiti? Gledati u zaslon pametnoga telefona ili računala, ili pak gledati u izloge trgovina? Odabir je na kupcu koji ima sve manje vremena, sve više kupuje nekvalitetnu odjeću i više ga osvaja virtualno od realnoga. Pitanje je, zapravo, ima li dovoljno hrabrih ljudi koji će pronaći dovoljno vremena kako bi o svemu dobro razmislili.