DEKAN DR. O. MARIO CIFRAK U POVODU 350. OBLJETNICE KATOLIČKOGA BOGOSLOVNOGA FAKULTETA U ZAGREBU Na KBF-u je da ustrajno promiče i nudi suradnju

Snimio: B. Čović | Dr. Mario Cifrak

Dana 23. rujna 1669. rimski car i ugarsko-hrvatski kralj Leopold I. izdaje povelju kojom tadašnjoj Isusovačkoj akademiji u slobodnom kraljevskom gradu Zagrebu priznaje status i povlastice sveučilišne ustanove. Time je udaren temelj za kasniji razvoj modernoga Sveučilišta u Zagrebu. No 350. obljetnicu svojega postojanja ove godine slavi i Katolički bogoslovni fakultet (KBF) u sklopu Sveučilišta. U povodu velike obljetnice Glas Koncila zamolio je za razgovor dekana KBF-a prof. dr. fra Marija Cifraka. 

Župnik Žerjavić i današnji tehnički fakulteti 
Zašto je Katoličkomu bogoslovnomu fakultetu važna proslava 350. obljetnice fakulteta i zagrebačkoga Sveučilišta?

DR. CIFRAK: Jasno je da je 350 godina Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta i Sveučilišta u Zagrebu u okrilju kojega KBF djeluje očit pokazatelj koliko je spomenuto sveučilište izraslo iz religijskoga, tj. kršćanskoga prostora, koliko je zapravo Sveučilište izraslo iz Crkve. Mislim da je posebno danas, kad se postavlja pitanje koliko bogoslovni fakulteti uopće pripadaju svjetovnomu sveučilištu, važno posvijestiti činjenicu da su zapravo ne samo teologija kao teologija, nego i teolozi kao promotori istraživanja ugrađeni u zagrebačko Sveučilište.

Jasno je da je 350 godina Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta i Sveučilišta u Zagrebu… očit pokazatelj koliko je spomenuto sveučilište izraslo iz religijskog, tj. kršćanskoga prostora, koliko je zapravo Sveučilište izraslo iz Crkve. Mislim da je posebno danas, kad se postavlja pitanje koliko bogoslovni fakulteti uopće pripadaju svjetovnomu sveučilištu, važno posvijestiti činjenicu da su zapravo ne samo teologija kao teologija, nego i teolozi kao promotori istraživanja ugrađeni u zagrebačko Sveučilište.

Uzmimo primjerice župnika Jurja Žerjavića (1842. – 1910.) koji je osigurao zgrade i kasnije sredstva za prvu Tehničku višu školu u Zagrebu, na čijim je temeljima kasnije iznikao niz fakulteta koji pripadaju tehničkomu znanstvenomu polju. Crkva, dakle, nije samo u temelju humanističkih, nego i ostalih znanosti, biomedicinskih i tehničkih. U tom smislu mislim da je vrlo važno da KBF zadobije taj odjek i tu percepciju koja je jednostavno povijesna činjenica. Podsjetit ću da je, uza sve protivštine onoga vremena, ta percepcija postojala i kad su KBF i Sveučilište slavili 300 godina postojanja. To je bilo 1969. godine. Na svečanoj sjednici, koju je vodio tadašnji dekan Tomislav Janko Šagi-Bunić, bili su prisutni ondašnji rektor sveučilišta Ivan Supek i predsjednik Akademije (tada Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti) Grga Novak. I jedan i drugi održali su kratke govore, u kojima su jedan i drugi istaknuli upravo tu činjenicu: nacionalnu važnost djelovanja studija teologije u Zagrebu. Dakle, premda tada nije bio u sveučilištu, opet je istaknuto da je KBF ne samo ustanova koja »proizvodi« određene stručne profile, svećenike, nego je nacionalno bitan.

Treba reći da ta povijest nije počela prije 350 godina. Počela je s početkom djelovanja Zagrebačke biskupije, a posebno je briga za studij bila izražena za biskupa Stjepana Babonića (+1247.) i bl. Augustina Kažotića (1260. – 1326.) te kasnije za biskupa Jurja Draškovića koji nakon Tridentskoga koncila osniva sjemenište prema načelima koja je donio taj koncil. U okrilju Crkve bila je i Isusovačka akademija kojoj su prije 350 godina priznati status i povlastice sveučilišne ustanove, a na tim je temeljima 1874. godine uspostavljeno moderno Sveučilište u Zagrebu. Ta nas povijest, uostalom, veže i uz druga europska sveučilišta koja su također niknula uz katedralne škole, poput Bologne i Pariza. I Zagreb se tako smjestio u civilizacijske oblike u kojima se izgrađivala Europa od samih početaka.

Bit poslanja kršćanina u svijetu
Kad se bavimo poviješću određene institucije, nikada nije riječ samo o prošlosti, nego podsjećanje na nju uvijek uključuje sadašnjost i budućnost. Možda bi, da bi se lakše razmišljalo o ulozi KBF-a danas, posebno unutar Sveučilišta, bilo od koristi pitati se zašto je Crkva njegovala ne samo teologiju, nego i znanost općenito. Zašto je župnik Žerjavić imao potrebu promicati nešto s čime na prvi pogled svećenik nema nikakve veze?

DR. CIFRAK: Mislim da je u posljednjoj analizi riječ o biti poslanja kršćanina u svijetu. Možda je to najvidljivije u radu naših misionara, onih koji su otišli u misije »ad gentes«. Oni ne idu u misijska područja u prvom redu zato da bi nekoga pridobili za svoju vjeru – to je u konačnici otajstvo susreta Boga i ljudske slobode – nego prije svega žele tim ljudima donijeti prosperitet, da žive dostojno onoga što danas znači biti čovjek: da mogu raditi, da se mogu formirati, rasti u ljudskom, kulturnom i duhovnom pogledu. Riječ je o kršćanskom humanizmu. Čovjekov je život egzistencija koja želi trajati i traži odgovore. Crkva kao takva upućuje na odgovore u koje vjerujemo, na Božju riječ, na Božju objavu u ljudskoj povijesti.

Bog se u Isusu Kristu, naime, objavio kao onaj kojemu je stalo do ljudskoga života. Već se na prvim stranicama Biblije Bog objavljuje Mojsiju kao »Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev«. Kasnije to Isus tumači, u raspravi sa saducejima o uskrsnuću od mrtvih, da Bog »nije Bog mrtvih, nego živih«. U tom je smislu bogoobjaviteljski, epifanijski već i onaj grm koji gori, ali ga vatra ne uništava: Bog se javlja kao onostrani, ali ta njegova transcendencija ne uništava čovjeka, nego se štoviše Bog objavljuje kao onaj koji se raduje ljudskomu životu, kao onaj koji nas podržava. Zato i kršćanin mora podržavati i radovati se ljudskomu životu i brinuti se za njega, pomoći mu da već ovdje, na ovom svijetu, dostojanstveno živi, dok navješćujemo nadu u ono konačno otkupljenje.

Tu je i zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Već su starozavjetnici poznavali te zapovijedi, no Isus ih povezuje i stavlja na istu razinu. Ako izostavimo prvi dio, Boga, zapovijed je apsurdna. Tko može ljubiti drugoga kao sebe samoga? No ako uključimo Boga, onda tu zapovijed nužno moramo ovako shvatiti: i drugi ima pravo na dostojanstveni život kao i ja, jer smo i on i ja djeca istoga nebeskoga Otca. S druge bi strane štovanje Boga bez ljubavi prema čovjeku i svijetu bilo neiskreno, u svakom slučaju protivno Božjoj objavi. Eto, to ključno obilježje vjere konkretiziralo se u Crkvi i kao briga za školstvo. Željelo se pomoći ljudima da lakše žive svoje ljudsko dostojanstvo kao Božja djeca. Zato je župnik Žerjavić bio uvjeren da je važno imati visoku tehničku školu.

Snažnije uklopiti kanonsko pravo
Nedavno je objavljena apostolska konstitucija pape Franje »Veritatis gaudium« koja se odnosi na teološka učilišta. Što ona donosi novo na institucionalnoj razini, koja Vas kao dekana prije svega zanima?

DR. CIFRAK: Kad je riječ o »Veritatis gaudium«, u organizacijskom smislu on nije stubokom promijenio odredbe apostolske konstitucije »Sapientia christiana« Ivana Pavla II. U mnogočemu je taj dokument na neki način i formalno ozakonio ono što je već zaživjelo, primjerice elemente koji olakšavaju veću mobilnost studenata. Na skupu u Rimu koji je organizirala Kongregacija za katolički odgoj, a cilj mu je bio upoznati odgovorne na učilištima s novinama, kao novost mi se činio zahtjev da se studij kanonskoga prava bolje uklopi u cjelinu teološkoga studija. Drugi naglasak odnosi se na suvremeno pitanje izbjeglica i migranata, tj. kako postupiti s onima koji se prijavljuju na studij, a izgubili su, zbog okolnosti kroz koje su prolazili, svoje dokumente. No mi u Hrvatskoj s tim se problemom u pravoj mjeri još uvijek nismo suočili.

Suradnja – moguća i potrebna
U uvodu dokumenta papa Franjo izražava želju da spomenuta učilišta dadu obol promjeni kulturne paradigme prožimajući kulturu evanđeoskim i općeljudskim vrjednotama. U tom smislu Papa govori o svojevrsnoj »kulturnoj revoluciji«. To je, međutim, nemoguće bez dijaloga, tj. kad govorimo o teološkom fakultetu, bez interdisciplinarnosti i interdisciplinarne suradnje…

DR. CIFRAK: Za razvijanje interdisciplinarnosti postoje mnoge mogućnosti i mnoge ponude. Neka su studijska usmjerenja po svojoj naravi upućena na interdisciplinarnost. Primjerice za studij moralne teologije danas je nužno poznavati određene temeljne medicinske datosti, ili pak pravnu regulativu određenog područja vezano uz ljudski život, sociologiju, psihologiju i sl. Glede institucionalne razine, tu se postavlja pitanje dvopredmetnih studija, primjerice da studenti koji studiraju religijsku pedagogiju i katehetiku mogu uz to imati još neki drugi studij, što je karakteristika Zapada. Tu je i mogućnost razmjene studenata i profesora koja je, kad je o teologiji riječ, vrlo jednostavna. I naš fakultet ima puno potpisanih sporazuma koji to omogućuju. Svježe su ideje uvijek dobrodošle. Osim toga, obilježje naše Crkve i jest da je ona katolička, tj. prisutna u gotovo svim narodima ovoga svijeta.

Mislim da moramo krenuti od studenata, od mladih ljudi. Ne možemo reći mladomu čovjeku da zato što studira na KBF-u ili što želi biti vjeroučitelj(ica) ne može studirati nešto drugo, samo zato što netko misli da to ne ide zajedno. Time se već na početku diskriminiraju mladi ljudi koji žele rasti. Moramo poštovati njihovu slobodu.

No ono što je s obzirom na postavljeno pitanje posebno važno jest interdisciplinarna suradnja unutar zagrebačkoga Sveučilišta. Kao primjer navest ću kolegij koji naš profesor liturgike ima na Arhitektonskom fakultetu. Riječ je o susretu čovjeka koji poznaje liturgiju s arhitektom koji treba osmisliti liturgijski prostor. Mislim da je tu potreba za upućenošću očita, pa i nužna. Naime, teologija je ta koja definira prostor Crkve kao liturgijski prostor, kao prostor liturgijske zajednice. To je datost od koje arhitekt mora krenuti ako želi biti uspješan graditelj crkava.

Postoje i drugi projekti, poput Europske studije o vrjednotama, čiji je naš fakultet nositelj u Hrvatskoj, a za nj je odgovoran naš profesor Josip Baloban. Program se provodi u suradnji sa sociolozima s Filozofskoga fakulteta, s Pravnim fakultetom te s odgovarajućim odsjecima Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta.

Nekoć je bilo zanimljivo pratiti predavanja iz Svetoga pisma koja je naš pokojni profesor Adalbert Rebić imao na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Jasno, bila je riječ o izbornom predmetu. Odaziv je bio izvanredan, dvorana je u pravilu bila puna. O čemu to govori? Danas su studiji vrlo usko specijalizirani i ljudi osjećaju potrebu za sadržajima koji će omogućiti pogled na cjelinu. Upravo mi se zbog toga čini da prisutnost KBF-a na Sveučilištu nije važna samo kao povijesna, pa ni samo kao institucionalna činjenica, nego njegova prisutnost nameće pitanje o drugoj dimenziji čovjeka. Odveć jednostrani pogledi na čovjeka lako prerastu u ideologiju te postanu nečovječni. Zato je važno da i na sveučilištu bude institucija koja će podsjećati na korijene europskoga humanizma. Tu bi suradnju svakako trebalo unaprijediti.

U svakom je slučaju velik prostor za suradnju – koja je uvijek obostrano korisna, jer i teologiji je stalo vidjeti kako drugi gledaju na stvari. Općenito se danas mnogo govori o ideji integriranosti, odnosno o potrebi za takvom suradnjom. No kad se nešto treba konkretizirati, često se nailazi na poteškoće jer neki ljudi još imaju određene predrasude.

Naći načina za dijalog i suradnju
Kad smo kod predrasuda, nedavno je bilo bolno konstatirati da dio studenata i profesora zagrebačkoga Filozofskoga fakulteta nije bio spreman prihvatiti studente sa studija Religijske pedagogije i katehetike na KBF-u u Zagrebu kao svoje kolege i kolegice na dvopredmetnom studiju na FF-u. Kako to komentirate?

DR. CIFRAK: Mislim da moramo krenuti od studenata, od mladih ljudi. Ne možemo reći mladomu čovjeku da zato što studira na KBF-u ili što želi biti vjeroučitelj(ica), ne može studirati nešto drugo, samo zato što netko misli da to ne ide zajedno. Time se već na početku diskriminiraju mladi ljudi koji žele rasti. Moramo poštovati njihovu slobodu.

Sličnu je situaciju doživio i Vaš prethodnik, pokojni profesor Tomislav Ivančić, kojemu nije bilo dopušteno preuzeti mjesto rektora Sveučilišta. Je li u pitanju samo komunističko naslijeđe ili pak nešto drugo?

DR. CIFRAK: Rekao bih da je prije svega riječ o nepoznavanju. Netko tko je odrastao u komunističkom okruženju nije kadar trgnuti se i steći veću širinu. Često mislim da nije toliko riječ o nekom izrazito promišljenom negativnom stajalištu, nego često o nekoj vrsti nejasne bojazni od fantoma klerikalizma. No zanimljivo je da se sa sličnim poteškoćama i prigovorima morao suočiti i Stjepan Zimmermann u prvoj polovici 20. stoljeća, dakle prije 100 godina i prije komunizma, a ne prije 20. Dakle, stvar nije nova. No ako želimo ići naprijed, moramo unatoč svim našim neslaganjima naći načina za otvoreni dijalog i suradnju. U svakom je slučaju na nama kao fakultetu da ju ustrajno promičemo i nudimo. Ako li ne zbog nas koji smo možda formirani onako kako smo formirani, onda svakako zbog mladih ljudi koji žele ići naprijed i imaju na to pravo.

Konačno se okrenuti najvažnijemu – obitelji
Kad smo kod mladih ljudi, u zadnje se vrijeme moglo čuti da u današnje vrijeme mladi imaju izraženije neke druge osjetljivosti, a manje su skloni analitičkim promišljanjima, pa time i teološkomu diskursu. Što biste mogli reći o mladim naraštajima koji vam dolaze na studij?

DR. CIFRAK: Općenito mi se kolege s drugih fakulteta, a i s našega, žale da je mlade ljude danas teško motivirati za rad, da su pomalo zatvoreni u svoj svijet i tomu slično. Koji put im postavljamo pitanje zašto studirati nešto što nekomu baš ne leži, do čega mu baš nije stalo. No imamo i drugačijih iskustava. Primjerice, početkom svibnja naši su studenti organizirali prvu »Teologijadu«. Oni su to činili s takvim žarom i entuzijazmom, posebno Studentski zbor, pa i drugi koji su se uključili, da sam ostao zadivljen. Doveli su u Zagreb te mlade ljude, studente teologije iz Hrvatske, BiH i Slovenije, pronašli su predavače, organizirali radionice. Nismo se u to miješali, sve su to sami napravili. Mi smo im samo dali podršku. Sličan se dojam dobije kad se posjete drugi fakulteti. Isto je kad se pogledaju rezultati mnogih studenata. Upravo je danas (u petak 17. svibnja, nap. Da. G.) 500 studenata dobilo stipendije, od toga 350 za izvrsnost. A s druge strane ti mladi znaju si dati oduška i u športu, i u glazbi, i u dramskoj umjetnosti… Drugim riječima, znaju integrirati stvari. Dakle, nije baš tako kako se na prvi pogled čini. Tim više što nismo mi prvi koji su se žalili na mlade.

Uzmimo primjerice župnika Jurja Žerjavića (1842. – 1910.) koji je osigurao zgrade i kasnije sredstva za prvu Tehničku višu školu u Zagrebu, na čijim je temeljima kasnije iznikao niz fakulteta koji pripadaju tehničkomu znanstvenomu polju. Crkva, dakle, nije samo u temelju humanističkih, nego i ostalih znanosti, biomedicinskih i tehničkih. U tom smislu mislim da je vrlo važno da KBF zadobije taj odjek i tu percepciju koja je jednostavno povijesna činjenica.

Tražio sam nešto u Katoličkom listu iz dvadesetih godina prošloga stoljeća pa sam slučajno naišao na članak koji također iznosi žalopojke na račun ondašnjih mladih, zapravo vrlo slične kao što se mi danas žalimo. Da skratim, to što današnje mlade ne zanima baš sve što bismo mi željeli da ih zanima ne znači da ne će biti kadri nositi društveni, kulturni, nacionalni, pa i vjerski život sutrašnjice. Moramo imati povjerenja. I pomoći im. Možda je upravo to trajan izazov za nas profesore. Naša prorektorica Mirjana Hruškar nas upozorava: sigurno je problem kad student tri puta padne na ispitu i trebao bi ići na komisiju. No već kad padne prvi put, profesor ga mora pitati gdje je zapelo, pokušati ga izvući, jer nešto je očito zapelo. Mislim da je to bez obzira na sve opterećenje naša zadaća i da je to moguće. Istina, studenti često konzultacije ne uzimaju ozbiljno sve dok ne dođe »voda do grla«, no možda ih mi profesori na neki način možemo preteći i na vrijeme ih upozoriti.

Ono što kao Damoklov mač visi nad glavom svim obrazovnim ustanovama jest pitanje budućnosti s obzirom na sve veće iseljavanje mladih obitelji. Koga ćemo sutra upisivati? No to nije problem samo našega fakulteta ni samo učilišta općenito, nego je riječ o najvećem nacionalnom pitanju i problemu uopće. Nadajmo se da će država smoći snage i sluha te se konačno okrenuti k onomu bez čega nema budućnosti ni jednoga naroda i ni jedne zemlje, a kamoli malenih naroda i zemalja kao što je Hrvatska, a to je – obitelj.

Na KBF-u studira oko 550 studenata
Možete li ukratko predstaviti Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu i njegov ustroj danas?
DR. CIFRAK: Dakle, Katolički bogoslovni fakultet ima građansku – kao takav je dio Sveučilišta u Zagrebu – i kanonsku pravnu osobnost. Naš veliki kancelar zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predstavlja naš fakultet pred Svetom Stolicom te Svetu Stolicu pred našim fakultetom. Našemu je fakultetu afilirana i Teologija u Rijeci te na kanonskom području Franjevačka teologija u Sarajevu. Preko našega fakulteta, nadalje, idu sva napredovanja profesora teologije i religijskih znanosti u cijeloj Hrvatskoj.
Na čitavom KBF-u studira oko 550 studenata, s kojima radi osamdesetak profesora. Osim studenata laika, na KBF-u u Zagrebu školuju se svećenici Zagrebačke metropolije, nekoliko za Požešku biskupiju te od redovnika franjevci mostarske, zadarske i zagrebačke provincije, dominikanci, kapucini, konventualci, trećoredci i karmelićani, dakle gotovo sve muške redovničke zajednice, u manjoj mjeri i ženske, što na filozofsko-teološkom studiju, što na Institutu religijskih znanosti.
Dakle, više nema nekadašnjega Katehetskoga instituta, nego imamo Institut religijskih znanosti, koji se još uvijek odvija kao preddiplomski studij. Od jeseni će početi kao diplomski studij, koji će imati pet modula: nastavnički, katehetsko-pastoralni, kršćanski humanizam i ekonomski razvoj, crkvena kulturna dobra, ekumenizam i međureligijski dijalog.
Osim toga krenuli smo s programima cjeloživotnoga obrazovanja. Jedan je program osmišljen kao teološko-katehetsko doškolovanje odgojitelj(ic)a za vjerski odgoj djece predškolske dobi, a drugi je započeo lani i naziva se teološka kultura.
Također imamo i Institut za crkvenu glazbu. Na njemu se izvodi preddiplomski sveučilišni studij crkvene glazbe u trajanju od četiri godine. U suradnji s Muzičkom akademijom Sveučilišta u Zagrebu izvodi se diplomski studij glazbe na smjerovima orgulje ili glazbena pedagogija (model 4+1). Od sljedeće godine, u suradnji s Muzičkom akademijom, na ICG-u će se izvoditi novi diplomski studij (model 4+1) s dva smjera: glazbena pedagogija i gregorijanika. Tu je i licencijatski i doktorski studij teologije koji se od 2016. odvija u sedam modula koncipiranih kao znanstveno-istraživačka područja, koja su sastavni dio Strateškoga programa znanstvenih istraživanja KBF-a.
Izrađujemo i nove specijalističke studije u suradnji s ostalim sastavnicama Sveučilišta. O njima ćemo nekom drugom zgodom.