Iako se Hrvatska deklarativno u brojnim strateškim dokumentima koje je donijela opredijelila za niskougljični i zeleni razvoj u skladu sa zahtjevima EU-a, konkretne mjere pokazuju nedostatak ambicije i političke odlučnosti u provedbi

Od ove 2020. godine svi će trebati oporavak. I to od nečega što čuči na granici između živoga i neživoga, a opet, pokazalo se, dovoljno moćnoga da planetarno izazove zdravstvenu i gospodarsku krizu. Kraj proljeća u Hrvatskoj donio je prestanak »zatvaranja«, a dolazak turista probudio je optimizam da sezona o kojoj hrvatsko gospodarstvo tako jako ovisi ne će dokraja propasti. No s popuštanjem mjera, a najviše popuštanjem osobnoga opreza i odgovornosti, do jeseni je Hrvatska po broju zaraženih premašila proljetne rekorde. Hoće li 2021. biti bolja pokazat će vrijeme, no izvjesno je da povratka na staro ne će biti.

Međutim, nakon svake krize slijedi oporavak, a on ujedno može postati i prilika. Prilika za promjene nabolje. Prilika da se gospodarstvo transformira u smjeru veće održivosti, prema razvoju koji je dobar za sve ljude i planet. Da je sad prava prilika za takav, zeleni, zaokret u Hrvatskoj smatra osamdesetak organizacija civilnoga društva (među kojima i Znanstvenici za klimu koji okupljaju 550 hrvatskih znanstvenika), energetskih agencija, institucija i tvrtki koje su u srpnju netom izabranim saborskim zastupnicima uputili zahtjev za snažnu tranziciju prema niskougljičnom razvoju i stvaranju novih radnih mjesta. Zahtjeve su formirali Društvo za oblikovanje održivoga razvoja (DOOR), »Greenpeace« u Hrvatskoj, Zelena akcija i Zelena energetska zadruga.

Ključnih deset godina

Kako ističu, globalna gospodarska kriza prouzročena koronavirusnom pandemijom jedinstvena je prilika za novi početak i ublažavanje još veće klimatske krize te stoga smatraju da hrvatsko gospodarstvo mora iskoristiti tu priliku. Naime, Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC) pozvao je vlade svijeta da donesu hitne i odlučne mjere kojima će spriječiti porast globalne temperature za više od 1,5 Celzijevih stupnjeva. U skladu s tim donesen je Europski zeleni plan, a u svibnju ove godine Europska je komisija objavila i plan za oporavak koji je temelj za oporavak gospodarstva u skladu s načelima toga plana.

S obzirom na to da je sljedećih deset godina ključno, potpisnici traže da se s djelovanjem počne odmah, poštujući, ali isto tako i, gdje je to moguće, premašujući ciljeve EU-a, pri tome uvažavajući znanstvene dokaze te potičući razvoj hrvatskoga gospodarstva i poljoprivrede, uz ostvarivanje uvjeta za zdravije i kvalitetnije življenje. Hrvatska, upozoravaju, mora iskoristiti sadašnju jedinstvenu priliku jer se na razini EU-a oslobađaju znatna sredstava za tranziciju u niskougljično i pravedno gospodarstvo, no za to mora razviti i usvojiti adekvatnu stratešku i zakonodavnu podlogu koja će omogućiti uporabu tih sredstava, kao i stvoriti nužne preduvjete da hrvatsko gospodarstvo bude konkurentno.

Zahtjevi potpisnika

Iako se Hrvatska deklarativno u brojnim strateškim dokumentima koje je donijela opredijelila za niskougljični i zeleni razvoj u skladu sa zahtjevima EU-a, konkretne mjere pokazuju nedostatak ambicije i političke odlučnosti u provedbi. Tako je, primjerice, Strategija niskougljičnoga razvoja bila na čekanju te je usklađivana sa Strategijom energetskoga razvoja, iako bi trebalo biti obratno. Planom za oporavak i pratećim proračunom sredstva koja će biti raspoloživa državama članicama EU-a, uz stvaranje novih radnih mjesta, otvaraju mogućnost da se istodobno pridonese smanjenju klimatske krize koju je pandemija stavila u drugi plan. Potpisnici stoga zahtijevaju:

– Uskladiti sve klimatsko-energetske politike, počevši sa Strategijom niskougljičnoga razvoja, s Europskim zelenim planom te, kroz dodatnu ambiciju, iskoristiti priliku za pozicioniranje na sceni EU-a i globalnoj sceni, što podrazumijeva izradu plana smanjenja emisija stakleničkih plinova za 65 posto do 2030. te potpuno uklanjanje mjera, istraživanja i pravaca razvoja koji uključuju fosilna goriva. S tim u vezi uskladiti i sektorske strategije koje bi trebale proizlaziti iz razvojne strategije.

Obustaviti sva ulaganja u fosilnu industriju, istraživanje i infrastrukturu za iskorištavanje fosilnih goriva te subvencioniranje fosilnih goriva, a time oslobođena sredstva iz proračuna preusmjeriti u poticanje energetske učinkovitosti, obnovljivih izvora energije, borbu protiv energetskoga siromaštva i prateća istraživanja i razvoj.

– Osigurati da obnova potresom pogođenih zgrada bude sveobuhvatna i niskougljična, u skladu s gotovo nultim energetskim standardom ili energetski najvišim tehničkim standardom te napraviti plan za postupnu obnovu cijeloga javnoga (posebice obrazovnoga i zdravstvenoga) te stambenoga fonda po istim načelima i uvjetima.

Poticati građane i zajednice građana te im omogućiti da budu aktivni sudionici u energetskoj tranziciji – izradom povoljnoga zakonodavnoga okvira i osiguravanjem adekvatne edukacijske, provedbene i financijske podrške, vodeći pritom računa o osiguravanju istih uvjeta za građane iz ugroženih skupina. Osigurati građanima mogućnost samoopskrbe, proizvodnje energije i udruživanja u zajednice proizvođača energije, vodeći računa ne samo o zakonodavnom okviru u području energetike, nego i o barijerama koje proizlaze iz drugih zakona.

– Ulagati u održivi promet i poticati održivu mobilnost – izgradnju biciklističke infrastrukture te u promjenu modaliteta prijevoza – osiguravajući adekvatan i dostupan javni prijevoz, posebice u segmentu modernizacije infrastrukture željezničkoga prometa. Ulagati u pomoćnu infrastrukturu za razvoj e-mobilnosti te poticati prelazak na e-mobilnost i alternativna goriva (u koje se ne ubraja plin).

– Omogućiti ulaganja u zelena radna mjesta te poticati i promovirati razvoj zelene i održive industrije stvaranjem nužnih preduvjeta za povlačenje raspoloživih sredstava EU-a kroz hitnu prilagodbu i doradu nacionalnoga zakonodavnoga i strateškoga okvira te time omogućiti učinkovit i dugotrajan oporavak od krize i ispunjenje uvjeta za kružno gospodarstvo. To podrazumijeva i stavljanje naglaska na klimatski aspekt u svim tematskim ciljevima prilikom programiranja sredstava iz europskih fondova za razdoblje 2021. – 2027. godine, uz visoku razinu suradnje sa svim sektorima.

– Poticati lokanu i ekološku proizvodnju hrane kao niskougljičnu mjeru te mjeru prilagodbe na utjecaj već neizbježnih klimatskih promjena koje zajedno s koronakrizom sa sobom nose nestabilnost opskrbe hranom te time djelujući u skladu sa strategijom »Od polja do stola«, održivo se koristiti prirodnim bogatstvima Hrvatske i pridonositi zdravlju i blagostanju.

– Omogućiti jedinicama regionalne i lokalne samouprave provedbu i ulaganje u mjere koje će osigurati adekvatnu prilagodbu na klimatske promjene koje su sada već neizbježne, uključujući infrastrukturu, usluge i edukaciju građana, temeljene većinom na zelenim rješenjima, te potičući ih pritom na okretanje niskougljičnom i bezugljičnom razvoju.

Ti zahtjevi predstavljeni su krajem listopada na okruglom stolu »Zajedno za zeleni oporavak«, a koliko će biti prihvaćeni, kao i uvijek, pokazat će vrijeme. No sigurno je da je ovo prilika za financiranje niskougljične tranzicije koju Hrvatska ne bi smjela propustiti.

IZVORPrilika br. 11/2020.
Prethodni članakVIRTUALNI ARHIV »TOPOTEKA« POTIČE NA STVARANJE POVIJESTI I ČUVANJE PAMĆENJA Svaki čovjek stvara kulturnu baštinu
Sljedeći članakDR. TADO JURIĆ O NOVIM STRATEŠKIM DOKUMENTIMA VLADE Hrvatska je prestigla Njemačku u statusu »useljeničke zemlje«