MARIJA BISTRICA • Deseti nacionalni susret štovatelja Božjega milosrđa okupio je u subotu 21. listopada vjernike koji su u Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke pristigli od istoka do juga Hrvatske. Okupili su se i hrvatski vjernici iz susjedne Bosne i Hercegovine. Uz štovatelje Božjega milosrđa na Mariju Bistricu hodočastila je i Udruga udovica Domovinskoga rata Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Misno slavlje predvodio je apostolski nuncij Giorgio Lingua, a uz njega je na oltaru bistričke crkve na otvorenom bilo tridesetak svećenika.
Milosrdni Isus i sv. Faustina Kowalska bili su protagonisti homilije apostolskoga nuncija. »Ako promatramo Krista u različitim trenutcima njegova života, u braći i sestrama koje susrećemo, možemo rasti u jedinstvu s Bogom«, rekao je nuncij Lingua te podsjetio da su sv. Faustinu neki njezini suvremenici podrugljivo nazivali »kanticom za smeće« jer je uvijek bila spremna primiti u svoje srce tuđu brigu, jad, problem. »Ipak, samo je Isus razlog da ljubimo bližnjega, govorila je sestra Faustina. Nije joj bilo važno ako su je ismijavali nazivajući je ‘kanticom za smeće’ jer je njoj bilo važno svjedočiti Isusovu ljubav, svima, jer je on prisutan u svima! Stidjeti se siromaha znači stidjeti se Isusa! Samo zbog Isusa čovjek ima hrabrosti ljubiti odbačene u društvu.«
Nuncij Lingua kroz događaje iz života sv. Faustine aktualizirao je njezinu duhovnu baštinu. Pročitao je jedan od njezinih duhovnih zapisa: »Liječnik mi nije dopustio ići u kapelicu na Muku, iako sam to žarko željela. Molila sam u svojoj sobici. Iznenada sam čula zvonce u susjednoj sobi. Ušla sam i pomogla teškomu bolesniku. Na povratku u svoju sobicu, iznenada sam ugledala Isusa koji mi je rekao: ‘Kćeri moja, veću si mi radost priredila ovom pomoći nego da si dugo molila.’ Odgovorila sam: ‘Ali, nisam pomogla Tebi, o moj Isuse, nego bolesniku.’ Isus mi na to reče: ‘Da, kćeri moja, što god učiniš svomu bližnjemu – meni si učinila.’«
»Isus sv. Faustini govori da je beskorisno pouzdati se u njegovo milosrđe, imati najjaču vjeru, što znači: moliti krunicu, slaviti blagdan Božjega milosrđa, zastati u molitvi u 15 sati, širiti štovanje Božjega milosrđa, sve to pokazuje ljubav prema Isusu, no beskorisno je ako se ne pokazuje jednako milosrđe prema bližnjemu. Milosrđe prema bližnjemu mora se pokazivati uvijek i svagdje, ne može se to izbjegavati niti se izgovarati ili opravdavati. Zatim joj Učitelj tumači tri načina iskazivanja milosrđa prema bližnjemu: djela, riječi i molitvu«, spomenuo je u propovijedi apostolski nuncij. Isusov pristup nuncij Linuga nazvao je »pedagoškom konkretnošću«. »Ne možemo reći da vjerujemo u Božju ljubav ako ju ne pokažemo djelima, ljubeći bližnjega. Vjera bez djela je mrtva«, zaključio je nuncij Lingua.
Na oltaru bistričke crkve na otvorenom bile su vjernicima na štovanje izložene relikvije prvoga stupnja sv. Faustine Kowalske, sv. Ivana Pavla II., bl. Mihaela Sopoćka i bl. Alojzija Stepinca. Održan je i križni put, a cjelodnevni duhovni program štovatelja Božjega milosrđa zaključen je krunicom Božjega milosrđa i litanijama sv. Faustine Kowalske.
Prije svoje smrti sv. Ivan Pavao II. 2002. godine posvetio je svijet Božjemu milosrđu. Mnogi vjernici koji su subotnjega jutra došli na Mariju Bistricu – čitajući prethodnih dana o ratu u Svetoj Zemlji, kao i o ratovima koji se odvijaju po svijetu – došli su s molitvenim nakanama za mir. »Svijet mora prihvatiti posvetu pape Ivana Pavla II. i početi živjeti prema toj posveti jer, kao što vidimo oko sebe, danas je zlo na djelu. Često glumimo da je na svijetu sve dobro. Poruka Božjega milosrđa aktualna je za čovjeka oduvijek, od Adama i Eve do danas«, rekao je Glasu Koncila na Mariji Bistrici o. Andrzej Wośko, koordinator štovatelja Božjega milosrđa, te dodao: »I vidimo da je iskra Božjega milosrđa koju je pokrenuo papa Ivan Pavao II. ipak obišla svijet. Postoji više od 100 zemalja u kojima je relikvija sv. Faustine. I u hrvatske crkve i kapele ušao je Milosrdni Isus i njegova slika. Ime sv. Faustine poznato je danas barem za 90 posto ljudi koji se osjećaju kao kršćani.«
Jedan od tridesetak svećenika koncelebranata na bistričkom oltaru bio je i upravitelj svetišta Božjega milosrđa u Ovčari nedaleko od Đakova Miro Tomas. »Ivan Pavao II. jednom je rekao da je od Boga tražio odgovor na 20. stoljeće. Kako su bili mogući svi ti silni ratovi, stradanja… I rekao je da mu je Bog odgovorio kroz Božje milosrđe. Ono je ispružena Isusova ruka pred nama, sada, bez obzira kakva je bila naša prošlost, kakvim smo prije putovima hodali. Milosrdni Isus želi nas osloboditi tereta prošlosti i da s njim krenemo pravim putom, ako smo na to spremni. Tako se događaju i promjene u društvima – one moraju početi prvo u nama samima. Nikada se nikakva prava promjena u svijetu nije dogodila na nekom sastanku na ‘najvišoj svjetskoj razini’«, rekao je svećenik Tomas Glasu Koncila.
Jedna od aktivnijih zajednica štovatelja Božjega milosrđa djeluje u Solinu, u župi Gospe od Otoka. Jedan njezin član Ivica Zrinušić predstavio je djelovanje zajednice koja je osnovana 2015. godine, u znaku Jubileja godine milosrđa koji je proglasio papa Franjo. Zajednica se svakoga petka okuplja u 15 sati u molitvi krunice Božjega milosrđa. Zajednica ima stotinjak članova, rekao je Zrinušić. Uz molitvu, solinska zajednica štovatelja Božjega milosrđa pomaže i redovnicama Maloga Isusa koje se brinu za djecu s teškoćama u razvoju. »Svi naši sadašnji križevi maleni su u odnosu na križ koji je podnio Isus. Trebamo biti spremni i trpjeti ako doista želimo ići za Isusom«, sažeo je vjernik Zrinušić svoje molitvene nakane i okolnosti u kojima je iz Solina došao na Mariju Bistricu.
