Svaka razvijena zemlja pridaje veliku važnost godišnjicama smrti svojih velikana državnosti. Pritom se redovito propituje žive li i dalje ideali i vrjednote na temelju kojih su oni stvarali državu. Desetoga dana ovoga mjeseca u hrvatskoj se javnosti u tom smislu premalo spominjala 1999. godina, to jest kada je preminuo prvi predsjednik hrvatske samostalne države dr. Franjo Tuđman. Danas je jasno da je on bio čovjek korak ispred svoga vremena. Ostvario je svoje namjere uspostavivši neovisnu hrvatsku državu, a to je mnogima djelovalo nemoguće. U najtežim trenutcima osjećao je sigurnost u uspjeh hrvatske državnosti. U početcima tražio je pomoć struke, ohrabrivao je i nije paničario. Vizionarski je inzistirao na zajedništvu hrvatskih iseljenika s maticom državom. Preuzimao je odgovornost, afirmirajući pomirbu ključnom za budućnost naroda. On je, uz hrvatske branitelje i stradale u Domovinskom ratu, najzaslužnija i najistaknutija figura nove hrvatske povijesti. Bio je povjesničar koji nije samo pisao, nego i stvarao i tako ostao zabilježen za vječnost. Izvrsno je poznavao svjetske prilike i međunarodne odnose. Dobio je povjerenje građana 1992. pa 1995., ali drugi mandat nije završio zbog smrti. Njegovo doba vlasti naziva se »Tuđmanovo razdoblje«, no od smrti pa do današnjega dana smatra ga se najvećim državnikom u povijesti hrvatskoga naroda. Sigurno je da će mu suditi vrijeme, kao i u svim slučajevima velikih značajnih osoba, koje su ostavile trag u svjetskoj povijesti, a na mladima je, na kojima svijet ostaje, čistiti spomen na lik prvoga predsjednika i prodrijeti u istinu o njegovim zaslugama zbog kojih oni danas mogu živjeti u slobodnoj domovini.
Moglo bi se reći da budućnost ovisi o mladima kao što i sadašnjost ovisi o tome koliko je hrane dostupno ljudima. Kad se sagleda ta međuovisnost, jasnijim postaju nastojanja hrvatske zastupnice u Europskom parlamentu Sunčane Glavak koja unatoč pandemiji smatra da je ulaganje u mlade najbolje oružje protiv gladi i siromaštva. Ona je sada, naime, u službi ambasadorice za izbor najboljega mladoga poljoprivrednika koji tradicionalno organizira grupacija zastupnika Europske pučke stranke u Europskom parlamentu. »Trebamo motivirati mlade i u pozitivnom duhu poticati njihovu inovativnost i predan rad. Ulaganja u poljoprivredu i u mlade poljoprivrednike najbolje su oružje protiv gladi i siromaštva. Hrvatska poljoprivreda ima velik potencijal i brojne prednosti, obilje ključnih resursa, dio smo velikoga europskoga tržišta, naš zemljopisni položaj je izuzetan. Ulaganje u znanje i tehnologiju preduvjet je poboljšanja produktivnosti naših poljoprivrednih proizvođača«, rekla je u razgovoru za Jutarnji list. »Povratak stanovništva u ruralna područja ključni je prioritet nove Zajedničke poljoprivredne politike. Prema podatcima Eurostata, oko deset posto svih poljoprivrednih gospodarstava u EU-u vode poljoprivrednici mlađi od 40 godina, a u Hrvatskoj je njihov udio 13 posto. EU pruža mladima ruku u bavljenju poljoprivredom. Proračun ZPP-a u novom višegodišnjem financijskom okviru težak je 378,5 milijardi eura, a za Hrvatsku je predviđena omotnica od 4,29 milijardi eura kroz ZPP i 270 milijuna eura za ribarstvo«, pojasnila je zastupnica te rekla da je Hrvatska, prema podatcima Ministarstva poljoprivrede, kroz Program ruralnoga razvoja osigurala 3,1 milijardu kuna za oko 15 000 mladih poljoprivrednika. Međutim, poziv mladima da se bave poljoprivredom donekle je u suprotnosti sa sadašnjim vremenom pandemije tijekom koje kao da prevladava rad – od kuće. Upravo je Jutarnji list prenio tekst iz američkih novina The Washington Post u kojem stoji da Amerikanci u vrijeme pandemije rado biraju rad iz Hrvatske, pogotovo iz Dubrovnika. Štoviše, navodi da se Dubrovnik ciljano trudi privući takozvane »digitalne nomade« pa je tako u veljači predstavljen projekt uvođenja ultrabrzoga širokopojasnoga interneta, a u listopadu je održana virtualna konferencija »Dubrovnik za digitalne nomade«.
Kao što je lako povezati današnje mlade i digitalni svijet, tako je lako povezati i božićne blagdane sa slanjem čestitaka. Čestitke će pogotovo biti važne ove godine, kada se s velikom vjerojatnošću može pretpostaviti da će pandemija koronavirusa spriječiti da se na božićnom ručku okupe članovi obitelji i prijatelji. U nedostatku fizičke prisutnosti ljudi opet dobiva na vrijednosti slanje dobrih starih čestitaka poštom, a tu tradiciju oživljava akcija Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Kako je za Večernji list objasnila voditeljica Grafičke zbirke NSK-a Tamara Ilić Olujić, običaj slanja čestitaka nastao je sredinom 19. stoljeća u Velikoj Britaniji i brzo se proširio po ostatku svijeta. »Prije toga čestitalo se uživo. U cijeloj su Europi za blagdane čestitari obilazili kuće i pjevali tradicionalne pjesme, a koledarenje postoji i u nas te seže duboko u povijest. Zahvaljujući pošti pak postalo je moguće čestitati Božić i onima koje ne možete vidjeti i pjevati im. Iako je ta praksa brzo stigla i u Hrvatsku, budući da je već 1848. u Zagrebu osnovana prva nacionalna poštanska uprava, čestitke iz 19. stoljeća nisu sačuvane.« Među najstarijima je u Sveučilišnoj knjižnici čestitka iz 1904. Ističe se čestitka iz 1924. s malim Isusom koji s darovima stoji na – dimnjaku, što dokazuje da je tu Isusovu »poziciju« kasnije plagirao lik tzv. Djeda Božićnjaka.
