DOKAZAO LJUBAV KRŠĆANSKOGA NADAHNUĆA I PJESNIŠTVA 6. siječnja – obljetnica rođenja književnika fra Gašpara Bujasa

fra Gašpar Bujas

Među brojnim katoličkim javnim i kulturnim radnicima što ih je Šibenik dao tijekom prošloga stoljeća istaknuto mjesto ima fra Gašpar Bujas.

Rođen je 6. siječnja 1906. u obitelji sa 11 djece. Pučku školu završio je u Šibeniku, gimnaziju započeo u Sinju 1917., završio u Zaostrogu 1926., a bogosloviju u Makarskoj 1930. Za svećenika je zaređen 1929. Bio je profesor hrvatskoga jezika na sinjskoj gimnaziji. Godine 1934. upisao je hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, diplomiravši 1938., a doktoriravši 1944. disertacijom »Hrvatska religiozna poezija novijeg vremena«, kojom je dokazao da je religiozna poezija bila znatno zastupljena u hrvatskom pjesništvu 19. st. U međuvremenu je u Strasbourgu pohađao predavanja iz slavenske filologije i komparativne književnosti. Nakon rata bio je profesor na makarskoj franjevačkoj gimnaziji, neko vrijeme direktor. Od 1957. živio je u Zagrebu, gdje je umro na Rebru 26. rujna 1963.

»Katolički književnik odgovoran pred Bogom«

Pisao je u duhu svojega načela da je »katolički književnik odgovoran pred Bogom, pred savješću i pred svojim narodom«. »Bio je osjećajan čovjek, po temperamentu melankolik, u dobroj mjeri romantik« (Z. Mužinić). Reklo bi se: predodređen za pjesnika! Njegov profesor, ujedno pjesnik i kritičar, fra Stanko Petrov poticao ga je da piše religioznu poeziju. Cijenio je Kranjčevića, dokazavši da je on autor himne franjevaca trećoredaca »Ispred lica Svevišnjega«. Objavljivao je u »Glasniku Gospe Sinjske«, »Luči«, »Hrvatskoj prosvjeti«, »Hrvatskoj straži«, »Danici«, »Obitelji«, »Euharistijskom glasniku«, »Selu i gradu«, »Kalendaru sv. Ante«, »Novoj reviji« i dr. Služio se pseudonimima i šiframa K. Kamilov, Gašo Našky, M. Mily, G. B., gb. Važniji su mu radovi »Katolička crkva i naša narodna poezija« (1939.) te »Harambašićeva religiozna poezija« (1945.). Nakon rata objavljivao je u »Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena«, »Zadarskoj reviji«, »Starinama«, »Građi za povijest književnosti hrvatske«, »Radovima Instituta JAZU u Zadru« i dr., najviše radove o Kačiću i o starijoj religioznoj poeziji. Vrijedan je njegov putopis »Kod čudotvorne Majke Božje u Lurdu« (1958.). Jedinu zbirku »Sa svjetiljkom u rukama« tiskao je 1940., požnjevši uglavnom pohvale za stilske inovacije i pjesničku vještinu. (L)