Ne treba trošiti puno riječi u dokazivanju da su brojne katoličke crkvene institucije čuvarice raznovrsnoga kulturnoga blaga različitih naroda, od arhivskoga, sakralnoga, slikarskoga, tradicijskoga, odjevnoga, heraldičkoga, numizmatičkoga, filigranskoga i slično pa sve do obrtničkoga, malakološkoga (školjaka), mineraloško-petrografskoga (vrsta rudača), oružja i vojnoga pribora i drugoga. U tom dugom nizu crkveni etnografski muzeji zauzimaju visoko mjesto, no među njima posebnu pozornost privlači etnološki muzej koji su utemeljili i opremili katolički misionari. Riječ je konkretno o »Etnološkom muzeju don Boscovih misionara« u talijanskom mjestu Colle Don Bosco u blizini Torina s oko 3200 stanovnika u provinciji Asti.
Iako maleno, mjesto je poznato diljem svijeta kao »zemlja vina i svetaca« jer je bogato vinogradima malvazije i freize, u njemu su rođeni sv. Ivan don Bosco, sv. Josip Caffaso, bl. Josip Allamano i kardinal Ivan Cagliero, a sv. Dominik Savio preminuo je u tamošnjem zaseoku Mondoniju. Zanimljivo je da je selo prvotnoga naziva Castelnuovo d’Asti promijenilo čak i ime u čast »otca i učitelja mladih«, osnivača salezijanske družbe sv. Ivana don Bosca, te podignulo g. 1966. velebnu baziliku njemu posvećenu.
Pomalo je nevjerojatno da tako malena sredina ima čak dva muzeja, »Muzej seoskoga života 19. stoljeća« i spomenuti »Etnološki muzej don Boscovih misionara«, u kojem su izlošci salezijanskih misionara koje su donijeli nakon povratka iz različitih krajeva diljem svijeta u kojima su djelovali. Početak toga iznimnoga muzeja može se smatrati g. 1898. kada su salezijanci sudjelovali na Općoj izložbi sakralne umjetnosti u Torinu. Tada su salezijanci i njihov misionar don Maggiorino Borgatello dobili prvu nagradu. Konkretnijemu zamahu prema osnutku muzeja pridonijela su dva važna kulturna događaja: Vatikanska izložba misionara g. 1925. i Izložba o 50. godišnjici salezijanskih misija g. 1926. u Torinu.
Sadašnja izložbena postavka otvorena je g. 2000., a novim multimedijskim sadržajima obogaćena je 2016. Teško je nabrojiti sve skromne i samozatajne salezijanske misionare koji su obogatili sadašnji muzej, no prema mišljenju mnogih znalaca istaknuto mjesto po broju darovanih predmeta/izložaka pripada don Luigiju Coccou (na slici), dugogodišnjemu misionaru među pripadnicima plemena Yanomami u venezuelskom dijelu amazonske prašume. Rođen u talijanskom mjestu Grugliascu g. 1910., sa 18 je godina pristupio salezijancima, za svećenika je zaređen 1940., u misije je otišao 1951. utemeljivši misijsku postaju »Santa Maria de los Guaicas (Waikas)«. Za samoprijegorni je humanitarni, crkveni i odgojni rad dobio visoko državno odličje »Venezuelski prijatelj«, koje se dodjeljuje strancima, a nakon 23 godine zbog zdravstvenih se razloga vratio u Italiju te je preminuo u Torinu 1980. (S. B.)
