DR. MANUEL ENRIQUE BARRIOS PRIETO, GENERALNI TAJNIK VIJEĆA BISKUPSKIH KONFERENCIJA EUROPSKE UNIJE Jedinstvena Europa može prevladati krizu

Foto: COMECE | Dr. Manuel Enrique Barrios Prieto

Četiri desetljeća djelovanja Vijeća biskupskih konferencija Europske unije (COMECE) u Bruxellesu slavi se krajem listopada, a tim povodom na plenarnu skupštinu dolazi i državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin te se najavljuje i da će s biskupima slaviti misu za Europu. Tim povodom razgovarali smo s dr. Manuelom Enriqueom Barriosom Prietom, koji je prije nešto više od godinu dana preuzeo službu generalnoga tajnika COMECE-a u izazovnom trenutku za Europsku uniju. Taj 58-godišnji Španjolac proveo je djetinjstvo i mladost u Rimu, u kojem je zaređen za svećenika 1988. godine, a ondje je studirao i filozofiju i teologiju na Papinskom sveučilištu »Gregoriana«, postigavši doktorat, a ima magisterij iz psihologije i psihoterapije. Bio je čelnik Tajništva za ekumenizam i međureligijski dijalog Španjolske biskupske konferencije te dvadeset godina župnik župe Santa Catalina de Alejandría u Madridu.

Vizije i mišljenja episkopata
Vijeće biskupskih konferencija Europske unije djeluje 40 godina i osnovano je još u vrijeme kada je Europska unija imala samo devet zemalja članica. Prilike su se od tada do danas umnogome promijenile. Koliko se u sadašnjim okolnostima ono uzima kao ozbiljan partner u dijalogu s europskim institucijama?

DR. PRIETO: Vijeće biskupskih konferencija Europske unije prihvaćeno je kao ozbiljan partner. U svojoj četiri desetljeća dugoj povijesti od osnivanja 3. ožujka 1980. godine prolazilo je kroz mnoge promjene kao i Europska unija, no misija je ostala uvijek ista: predstavljati Crkvu u Europi pred europskim institucijama te prenositi mišljenja i vizije episkopata u vezi s europskim pitanjima i integracijama, kako je to zapisano u našem statutu. To je predstavljanje omogućeno preko nacionalnih biskupskih konferencija budući da svaka biskupska konferencija zemlje članice Europske unije ima delegata koji sudjeluje u radu plenarne skupštine COMECE-a pa se svi glasovi Crkve u Europskoj uniji čuju na takvim okupljanjima. Crkva na taj način svakodnevno i učinkovito pridonosi politikama Europske unije, pokušava davati smjer i biti u dijalogu s institucijama Europske unije kako bi glas Crkve odjeknuo u europskom kontekstu. U proteklim se godinama Europska unija proširila, uvedena je zajednička valuta euro, a dogodile su se i druge velike promjene koje su umnogome utjecale na rad Vijeća biskupskih konferencija Europske unije: u načinu na koji djelujemo i kako obavljamo poslove, razgovorima s europskim institucijama, sve do organizacijske strukture u našem tajništvu.

Praćenje političkih procesa
Tim događajima svakako pripada i usvajanje članka 17. Ugovora o funkcioniranju EU-a. Kako konkretno izgleda dijalogiziranje o pojedinim pitanjima od zajedničkoga interesa između Crkve i europskih institucija?
»Nalazimo se u teškom trenutku u kojem strah i zatvaranje ponekad prevladaju i štiti se ono što je vlastito, a pritom se u stranu stavlja shvaćanje da je europski projekt rođen iz svijesti da ujedinjeni možemo biti snažniji. Samo u zajedništvu možemo nadvladati teškoće i omogućiti da se Europska unija i dalje razvija kao mirovni projekt, ali i projekt blagostanja. Crkva u tom pogledu može dati važan doprinos, poruku da se ne upadne u strah ili pak sebičnost.«

DR. PRIETO: Postoje dva važna entiteta Katoličke Crkve u komunikaciji s europskim institucijama. U Bruxellesu je apostolska nuncijatura pri Europskoj uniji i ti su diplomatski odnosi uspostavljeni prije 50 godina. Vijeće biskupskih konferencija Europske unije osnovano je deset godina kasnije odobrenjem Svete Stolice i ima drukčiju funkciju, djeluje kao regionalna organizacija Crkve, kao instrument povezivanja biskupskih konferencija i Europske unije, a takve crkvene organizacije postoje i na drugim kontinentima. Naša je današnja zadaća pratiti političke procese Europske unije te informirati katolike u Europi o razvoju zakonodavstva, a pritom održavati redoviti dijalog s institucijama EU-a. Članak koji ste spomenuli dio je Lisabonskoga ugovora iz 2009. godine i daje podlogu za službeni dijalog između Crkve i europskih institucija, prema kojem se treba održavati otvoren, transparentan i redovit dijalog s Crkvama, vjerskim udrugama te svjetonazorskim i nekonfesionalnim organizacijama. No Katolička Crkva putovanje ujedinjene Europe prati od njezinih početaka i bila je uključena u procese koji su doveli do integracije nakon Drugoga svjetskoga rata.

»Otvoreni smo svima«
Jeste li zadovoljni tom suradnjom? Tko su sve sugovornici Vijeća biskupskih konferencija Europske unije o pojedinim pitanjima?

DR. PRIETO: Sretni smo zbog toga okvira kojim se poziva na održavanje dijaloga između crkvenih predstavnika i europskih institucija. No taj bi dijalog mogao biti poboljšan u mnogim područjima. Pojedini sekularistički akteri odaju dojam da su više zainteresirani za stvaranje zaprjeka i onemogućavanje dijaloga i davanja doprinosa Crkve u Europi. Kada je riječ o sugovornicima, postoje različiti kanali komunikacije: godišnji sastanci na vrhu EU-a i vjerskih vođa, potom redovita događanja u Europskom parlamentu, stalni kontakti s potpredsjednikom Europskoga parlamenta nadležnim za održavanje dijaloga, kao i s koordinatorom Europske komisije za vjerski dijalog…

Kada spominjete Europski parlament, Vijeće biskupskih konferencija Europske unije često u suradnji s Europskom pučkom strankom suorganizira razna događanja i konferencije i ugošćuje biskupe. Kako to tumačiti?

DR. PRIETO: Istina je da pučani imaju radnu skupinu za međureligijski i međukulturni dijalog i često nas pozivaju na mnoge susrete. No kao Crkva otvoreni smo svim političkim skupinama koje žele razgovarati, nismo isključivi ni prema komu i otvoreni smo za suradnju glede pitanja koja su važna za budućnost Europe, a te se teme mogu naći u političkoj agendi svih političkih grupacija u Europskom parlamentu. Imamo izražena jasna načela utemeljena na socijalnom nauku Crkve i evanđelju, stajališta i poglede na obitelj, život, zaštitu zajedničkoga doma, pitanja bratstva. Kada je riječ o konkretnim politikama, surađujemo i razgovaramo s predstavnicima drugih Crkava i političkih grupacija s kojima dijelimo zajedničke točke i vrijednosti, no s druge strane kao Crkva imamo jasnu doktrinu i načela te se o njima ne može pregovarati.

Oblikovanje zajedničkoga glasa
Vijeće biskupskih konferencija Europske unije, ali i Europsku uniju danas karakterizira različitost. Koliko ta raznolikost i brojnost zemalja članica utječu na donošenje stajališta COMECE-a o različitim pitanjima društvene i političke naravi?
DR. PRIETO: To je bogatstvo Europe – jedinstvo u različitosti, pa i u različitim razmišljanjima i mišljenjima koje biskupske konferencije imaju o pojedinim pitanjima. To je obogaćujuće za sve nas. Na našim sastancima plenarne skupštine osluškujemo mišljenja i dajemo prostor da svatko izrazi vlastito mišljenje te potom pokušavamo doći do zajedničkih odluka o pitanjima koja su važna Crkvi, a koje dijele sve biskupske konferencije. To je važno. Ponekad je to jedinstvo teško postići jer su teme osjetljive, ponekad je lakše, ali u tome je ljepota, u raspravi i oblikovanju zajedničkoga glasa Crkve u Europskoj uniji. Primjerice, sada je aktualno i važno pitanje pristupa migracijama u Europi kroz prijedlog Europske komisije o Novom paktu o migracijama i azilu, u čemu COMECE pažljivo sudjeluje, podupire stvari koje su pozitivne, a upozorava na nejasne i negativne. Biskupi Europske unije potiču Europsku uniju i države članice na konkretnu solidarnost i odgovornost prema migrantima i izbjeglicama te smo u priopćenju pozvali da se te osobe prepoznaju kao osobe s dostojanstvom i temeljnim pravima, a ne tek kao broj. Nalazimo se u teškom trenutku u kojem strah i zatvaranje ponekad prevladaju i štiti se ono što je vlastito, a pritom se u stranu stavlja shvaćanje da je europski projekt rođen iz svijesti da ujedinjeni možemo biti snažniji. Samo u zajedništvu možemo nadvladati teškoće i omogućiti da se Europska unija i dalje razvija kao mirovni projekt, ali i projekt blagostanja.
»Imamo jasna načela«
Pitanje migracija svojevrsna je točka podjela u europskim društvima. Je li tako onda i u Crkvi?

DR. PRIETO: U Katoličkoj Crkvi imamo jasna načela, a to je dostojanstvo svake ljudske osobe. Uvijek stojeći uz taj princip, analiziramo političke prijedloge i pokušavamo formulirati mišljenje Crkve o konkretnim pitanjima koje je uvijek utemeljeno na onome što govori i naučava papa. U kontekstu migracija posebno nas ohrabruje i jedno poglavlje nove Papine enciklike »Fratelli tutti« koju je posvetio evanđeoskomu ulomku o milosrdnom Samarijancu. Kao Vijeće biskupskih konferencija Europske unije pokušavamo raditi zajedno kao Crkva, ponekad imamo različita mišljenja, sve detalje uzimamo u obzir, ali važno je da imamo jasna načela. Papa Franjo posebno poziva da se migrantima izrazi dobrodošlica, da se integriraju osobe koje dolaze izvan Europe. Svjesni smo da će to dovesti do velikih promjena u budućnosti, no činjenica je da stanovništvo u Africi raste veoma brzo i zato ističemo važnost partnerstva između Europske unije i Afrike.

Crkva ima što reći EU-u
Koja su to aktualna pitanja o kojima Crkva u Europi ima usuglašena stajališta i koja su u ovom trenutku važna za Vijeće biskupskih konferencija Europske unije?

DR. PRIETO: Raznovrsne su teme kojima se bavimo. Uz spomenuto pitanje migracija u ovom teškom vremenu za Europu, u vremenu krize, vidimo priliku za jačanje vrijednosti koje Europu upravo čine velikom, a to su poštovanje vladavine zakona, demokracija, briga za one koji su najviše marginalizirani, pitanje mira i sigurnosti te solidarnosti. To je doprinos koji Europa može dati cijelomu svijetu u ovim izazovnim vremenima. I za nas u Vijeću biskupskih konferencija Europske unije to su važne točke djelovanja: usmjeravanje pogleda prema najranjivijima u našem društvu, na mnoge koji će izgubiti posao zbog ekonomske krize uzrokovane pandemijom ili mlade kojima će biti onemogućen ulazak u svijet tržišta rada. Crkva u tom pogledu može dati važan doprinos, poruku da se ne upadne u strah ili pak sebičnost. Samo se zajedno možemo spasiti, jedinstvena Europa može nadvladati krizu. Također, naš je fokus i na pitanju brige o okolišu, posebno se tomu pridaje važnost nakon Papine enciklike »Laudato si’« i gledamo kako Europljani mogu pridonijeti tomu da Europa bude prvi klimatski neutralan kontinent u sljedećim godinama te što se sve može učiniti u brizi za stvoreno, za naš zajednički dom. Potom je tu pitanje digitalne tranzicije, umjetne inteligencije, kao i pitanje Konferencije o budućnosti Europe. Početak toga dijaloga s građanima bio je predviđen za svibanj, ali je odgođen zbog pandemije te to pitanje pratimo s velikim interesom. Europa ima mnogo izazova s kojima se suočava i treba preispitati svoju ulogu te je dobro da civilno društvo i građani budu uključeni u cijeli proces. Ali važno je i da Crkva na institucionalnoj razini bude partner u tim razgovorima, a ne predstavljena samo kao dio civilnoga društva. Crkva, opet se pozivajući na članak 17. Ugovora o funkcioniranju EU-a, ima što reći o Europskoj uniji, njezinu identitetu i budućnosti.

»U Europskoj uniji postoje prijedlozi i politike koji su suprotni Crkvi, osjeća se očita težnja pojedinih grupacija prema sekularizmu i isključivanju Crkve te smanjenju utjecaja kršćanstva na društvo. I s njima smo spremni dijalogizirati, suočiti različita mišljenja, ali uvijek s polazištem da je kršćanstvo dobro, da donosi mnogo toga pozitivnoga Europi.«

Od uspješnih primjera suradnje između Crkve i europskih institucija mogu istaknuti teme uspostavljanja ravnoteže između poslovnoga i privatnoga života, umjetne inteligencije, odbijanja pravne osobnosti za robote, teme lažnih vijesti i dezinformacija, ljudskih prava, uključujući slobodu izražavanja i slobodu vjere.

Primjer pape Franje
Doživljava li Europa sebe još kao »kršćanski svijet«? Dojam je da je dovedeno u pitanje poimanje Europe kao »kršćanskoga kontinenta«…

DR. PRIETO: Europa kakvu danas poznajemo svakako ima izražene kršćanske korijene, temeljne vrijednosti ukorijenjene su u kršćanskoj tradiciji, ali i drugim tradicijama koje su oblikovale Europu. Toga trebamo biti svjesni. Situacija je drukčija od zemlje do zemlje, ali smatram da se glas Crkve čuje. To ovisi o svakome od nas, imamo li dovoljno jasno stajalište, što predlažemo, kako komuniciramo. Papa Franjo u tom nam smislu daje primjer kako svojim porukama i proročkom riječju biti prisutan, imajući uvijek pred sobom želju za promicanjem općega dobra.

Primjećuje se sve snažniji duh sekularizma u Europi, često se govori i o ograničavanju vjerskih sloboda, uklanjaju se vjerski simboli iz javnosti, ograničavaju se liturgijske procesije… Kakav bi trebao biti odgovor vjernika na to?

DR. PRIETO: Sloboda vjere temeljno je ljudsko pravo i treba ga podržavati u svakom trenutku i na svakom mjestu. To pravo ne znači samo slobodu svjetonazorskih ili vjerskih uvjerenja, nego i slobodu promicanja vjere i neometano izražavanje onoga u što se vjeruje, pa i u javnoj sferi. To pravo treba braniti. No u Europskoj uniji postoje prijedlozi i politike koji su suprotni Crkvi, osjeća se očita težnja pojedinih grupacija prema sekularizmu i isključivanju Crkve te smanjenju utjecaja kršćanstva na društvo. I s njima smo spremni dijalogizirati, suočiti različita mišljenja, ali uvijek s polazištem da je kršćanstvo dobro, da donosi mnogo toga pozitivnoga Europi.

Zaštita svih manjina
U kontekstu govora o vjerskoj slobodi često se kao žarišno mjesto ističe status kršćana na Bliskom istoku. Koliko je ta tema u fokusu Europske unije i Vijeća biskupskih konferencija Europske unije? Govori se i o poziciji posebnoga izaslanika Europske unije za promicanje slobode vjere ili uvjerenja izvan EU-a…

DR. PRIETO: To je jako važno pitanje za Vijeće biskupskih konferencija Europske unije. I ne samo pitanje progona kršćana na Bliskom istoku, nego i zaštita svih drugih manjina. Pratimo te teme u mnogim zemljama i uvijek kada doznamo za slučajeve vjerske diskriminacije, podižemo glas. Primjerice u posljednje vrijeme govorili smo o Nigeriji i Eritreji, gdje se ne poštuje vjerska sloboda i progone se manjine. U tom kontekstu zagovaramo da se obnovi pozicija posebnoga izaslanika Europske unije za promicanje slobode vjere ili uvjerenja izvan EU-a. Nova Europska komisija na početku nije bila uvjerena da je taj izaslanik potreban, ali ne samo mi kao predstavnici Vijeća biskupskih konferencija EU-a, nego i drugi dionici smatraju da je to važno. Još za to mjesto nitko nije nominiran, ali smatramo da će se to riješiti te je važno institucionalno osnažiti i dati dodatne resurse osobi koja će obavljati taj posao.

Europska unija kao projekt mira mora se širiti
Hrvatska je u prvoj polovici ove godine predsjedala Europskim vijećem. Tom prilikom bili ste u Zagrebu u siječnju. Kakvo je stajalište Vijeća biskupskih konferencija Europske unije o integraciji zemalja jugoistočne Europe u Europsku uniju?
DR. PRIETO: Vijeće biskupskih konferencija Europske unije pažljivo je prema susjedskim politikama. Smatramo da treba olakšati proces pristupanja zemljama članicama, ali i one bi također trebale pokazati napredak za pristupanje EU-u, posebice u području vladavine prava i suzbijanja korupcije. No smatramo da se Europska unija kao projekt mira mora širiti. Iako nisu članovi COMECE-a, imamo kontakte s biskupskim konferencijama pojedinih zemalja jugoistočne Europe i raduje nas i njihova uključenost. A susret koji spominjete uz hrvatsko predsjedanje Europskim vijećem bio je plodonosan, primio nas je predsjednik Vlade, što inače nije slučaj. Govorili smo o prioritetima koji su nama važni. Sjećam se i lijepoga susreta s lokalnom Crkvom i ekumenskoga slavlja koje smo imali u zagrebačkoj prvostolnici. Znamo da je ona sada oštećena u potresu te je predsjednik COMECE-a kardinal Jean-Claude Hollerich uputio pismo nudeći pomoć i izražavajući molitvenu blizinu. Sretni smo zbog prisutnosti hrvatskoga biskupa delegata u Vijeću biskupskih konferencija Europske unije i želimo da, iako je najmlađa članica EU-a, Hrvatska i dalje raste ne samo u COMECE-u, nego i u Europskoj uniji.

IZVORGlas Koncila br. 43/2020.
Prethodni članakDOM HRVATSKE KĆERI MILOSRĐA Svetište bl. Marije Propetoga Isusa u Blatu
Sljedeći članakFINANCIRANJE INDUSTRIJE POBAČAJA Amerikanka Sue Thayer o tome kako se ulažu milijuni dolara u kandidate koji zagovaraju pobačaj