»Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine«, piše sv. Ivan. Punina milosti i istine vrhunac je stvaranja, otkupljenja i vječnosti s Bogom. Sin Božji postao je čovjekom da bi otkrio božansku slavu i ljudima donio milost spasenja. Riječ je postala tijelom kako bi ta milost Božja došla k ljudima u skladu s Božjom istinoljubivošću.
Vanjsko slavlje Božića zna biti očaravajuće i poetično. Lijepo ga je slaviti. Sad je vrijeme kad treba Božić živjeti. Za vjernike je puno važnije ono što sam Božić donosi u čovjekovoj nutrini, u kojoj se miješaju nebo i zemlja. U nutrini dolazi do spoznaje Boga što nosi sa sobom puni smisao života, otkriva puninu istine i milosti. Upravo je u toj punini istine i milosti osmišljenje cijeloga životnoga puta i truda. Jedno od najvažnijih pitanja u životu jest: Kakav smisao ima naša molitva, studij i rad?
Bečki psihoterapeut Viktor Frankl donosi odlomak iz jednoga pisma: »Dvadeset i dvije su mi godine. Imam već akademski stupanj, luksuzni auto, financijski sam neovisan. Imam na raspolaganju mnogo prigoda za seksualno iživljavanje i prestiž da se ne mogu svladati. Pitam se samo ovo: Kakav smisao sve to ima?« Da, upravo to: Kakav smisao ima materijalno i nagonsko u čovjeku? Ima smisao ako je upravljeno prema vječnosti. Molitva ima smisao ako je Krist među nama, što opravdava i slavlje mise koje svjedoči da Bog nije neki daleki i nedohvatljivi, kao u pogansko doba. Bog je s nama, Emanuel.
»I riječ tijelom postala i nastanila se među nama.« Sin Božji – Isus Krist se učovječio. Nije neki daleki Bog koji se ne brine o svojim stvorenjima, nego ljubi ono što je stvorio. Prorok Izaija će opomenuti kralja Azaha: »Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel!« U Novom zavjetu preuzet je Izaijin navještaj i primijenjen na Isusovo rođenje od Djevice Marije. Isus, kao Sin Božji je Emanuel. U grčko doba – u pogansko vrijeme – ljudi su izmišljali bogove koji uzimaju ljudsku narav i pojavljuju se. U Isusu sam se Bog pokazuje izravno kao Emanuel – Bog s nama i među nama, Bog koji ljubi čovjeka. Utjelovio se Sin Božji. Učovječio se da bi ljudi mogli biti s Bogom u vječnosti. A to je jedna od najvećih tajnih kršćanstva. Razum je ne može potpuno razumjeti, ali razumska vjera prihvaća tu stvarnost. O Bogu znamo ono što nam je Bog objavio o sebi. Mi smo ljudi ograničeni, a svemogući Bog je neograničen. U božićnoj pjesmi pjevamo »Vidi Božje otajstvo« i to Božje otajstvo punina je istine i zbilje oduvijek i zauvijek, u sadašnjosti i u budućnosti.
»Vidi Božje otajstvo« ima vrhunac upravo u utjelovljenju Sina Božjega. Učovječio se za naše otkupljenje. Postao je čovjek za naše spasenje, za našu sreću. Taj svemogući u Isusu Kristu dođe radi nas i radi našega spasenja.
Početak Evanđelja po Ivanu glasi: »Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog.« Božja Riječ je mudrost od iskona. Biblijska riječ ‘mudrost’ označava personifikaciju božanske stvaralačke moći. Nije samo riječ o sposobnostima i znanju, nego o stvarnosti i osobi u stvaranju. A to je Isus Krist: Božja Riječ i Božja mudrost ili bolje rečeno utjelovljena Mudrost Božja. Ušatori se među ljudima jer je postao jedan od ljudi. Kako to razum može shvatiti? Ondje gdje razum stane, razumska vjera ide dalje i dovodi do sreće.
Sreća je gola i malena u malenom Djetetu u jaslama u Betlehemu, veliki Bog u malom čovjeku, svjetlost, koja obasja mrklinu zemaljsku. To svjetlo je Isus Krist koji rasvjetljuje ljude koji su često u tami grijeha i neznanja. Još u Homerovoj »Odiseji« nalazimo: »Svjetlost se rasu po zemlji.« Božićna svjetlost je Božja Mudrost, o kojoj piše Sirah: »Mudrost se sama slavi i sred puka svog se hvali.« Po Božjoj Mudrosti, a to je Sin Božji, dospijeva se do punine istine i milosti. Isus Krist je donio puninu istine i milosti.
U toj punini čovjek ispunjava svoju čežnju za srećom i životom. U čovjeku je sve ograničeno i djelomično, a punina izvire iz Sina Božjega. Tko se priključi na taj izvor istine i milosti, ispunit će smisao svoga življenja i postojanja. Samo se u Bogu može naći istina i blaženstvo, jer čovjek živi od Boga u sebi. Zato: »Radujte se narodi!« Raduj se, čovječe, u tom otkupljenom narodu jer milost i istina nastadoše po Isusu Kristu.
