Crkva naglašava potrebu apostolata laika koji »ne može nitko drugi mjesto njih ispuniti« (AA 13). U vremenu uvjetovanom materijalizmom i sekularizmom, u kojem se sve više zanemaruju kršćanske vrjednote, a ističe etika situacije, laici su ponajprije pozvani svjedočiti životom evanđeoske vrijednosti, biti »poput kvasca« u društvu (usp. AA 2; GS 43). No to ne isključuje i »nastojanje da se Krista navješćuje riječima bilo onima koji ne vjeruju, da se privedu vjeri, bilo vjernicima, da se pouče, učvrste i potaknu na gorljivi život« (AA 6). Laicima su otvorena različita polja apostolata: »crkvene zajednice, obitelji, omladina, društvena sredina, nacionalne i međunarodne organizacije« (AA 9).
Kršćanin po sakramentu krsta ima pravo i dužnost sudjelovati u apostolatu. Koncil navodi sakramente inicijacije kao temelje laičkoga apostolata, ističući pritom euharistiju kao dušu svega apostolata (usp. AA 3; LG 10). Krštenik je pozvan prepoznati u sebi talente koje je primio od Boga kako bi se služio njima u izgradnji boljega i pravednijega društva; pozvan je također otvoriti se Duhu Božjemu kako bi primio nove darove… Duh Sveti, koji je bio djelatan u Isusovu životu i kasnije u životu apostola, i kroz sve vrijeme tijekom povijesti Crkve, želi također biti djelatan u svakom kršteniku. On je taj koji potiče laike na određeni apostolat u Crkvi i svijetu i daje im snagu za njegovo ispunjenje. On vjernicima daje i posebne darove za izgrađivanje Crkve u ljubavi. »Sud o njihovoj ispravnosti i urednosti spada na one koji upravljaju Crkvom, i na one na koje osobito spada ne ugasiti Duha, nego sve ispitati i zadržati ono što je dobro« (LG 12).
U različitim oblicima apostolata laici su pozvani, vodeći se vjerom, u molitvi i euharistiji crpiti ljubav Božju za svoj rad. »Moraju, dakle, biti osobe koje nadasve pokreće Kristova ljubav, osobe čije je srce Krist osvojio ljubavlju, probudivši u njemu ljubav prema bližnjemu. Kriterij na kojem se nadahnjuje njihovo djelovanje mora biti Pavlova tvrdnja iz Druge poslanice Korinćanima: ‘ljubav nas Božja obuzima’ (5, 14). Svijest da se u Kristu sam Bog darovao za nas sve do smrti mora nas potaknuti da više ne živimo za same sebe, nego za njega, i s njim, za druge« (Benedikt XVI.).
Svi krštenici, na ovaj ili onaj način, pozvani su biti apostoli i posrednici spasenja svojom suradnjom u Crkvi po milosti i darovima Duha, u mjeri vlastitih sposobnosti i kompetencija.
