Da nije bilo o. Bonaventure Dude teško da bi bilo jedinoga katoličkoga tjednika u Hrvatskoj – nije pretenciozno zaključiti, jer poznavatelji njegova života i crkvenih medija znaju da je upravo taj bibličar – koji je prvih dana kolovoza umro u 94. godini u Varaždinu – bio jedan od dvojice franjevaca s Kaptola najzaslužnijih za pokretanje biltena »Glasa s Koncila«. Bilo je to samo pet godina nakon što se dr. Duda vratio sa studija u Rimu, u prigodi zasjedanja Drugoga vatikanskoga koncila u listopadu 1962. godine. Nakon 11 brojeva, ciklostilom umnažan bilten prerastao je u prave katoličke novine u dvotjednom izdanju… 

Da se doživi članom Crkve

O. Bonaventura Duda bio je inicijator, mobilizator i duša »Glasa s Koncila«, njegov suurednik i autor mnogih tekstova, a bibliografija otkriva da je nepotpisani tekst »12 ih je bilo na prve Duhove, 2500 ih se sastalo na današnjem Koncilu« kojim je otvoren prvi broj biltena »Glasa s Koncila« upravo njegovo autorsko djelo. U tom je tekstu čak sedam puta spomenuta sintagma »novo lice Crkve« koja je do danas ostala sastavni dio naslova katoličkoga tjednika. Povezanost između fra Bonaventure Dude i katoličkih medija nije bila jedini plod koncilskih gibanja Crkve u Hrvata u kojima je on sudjelovao. Ostavio je trag i u osnivanju »Kršćanske sadašnjosti« i Teološko-pastoralnoga tjedna.

Iako ga je profesionalni i osobni put odveo u drugom smjeru, o. Duda ostao je u tijesnim prijateljskim i suradničkim odnosima s uredništvom »Glasa Koncila«, a uz idejnoga pokretača o. Zorislava Lajoša bio je važan član skupine koja se za trajanja zasjedanja Drugoga vatikanskoga koncila, u ondašnjim komunističkim vremenima, trudila pronijeti glas o događanjima u Crkvi u tiskanim medijima. Mnogo je puta ispripovijedana priča o samom pokretanju biltena »Glasa s Koncila«, koje se dogodilo u samo nekoliko dana prije odlaska nadbiskupa Franje Šepera na zasjedanje u Vatikan. I u tome je o. Duda imao važnu ulogu, a odluka je donesena upravo tijekom razgovora Tomislava Janka Šagi-Bunića i o. Dude pred crkvom sv. Martina u Vlaškoj.

Stalni suradnik

Od opisa toga događaja, mnogo je rjeđe citiran tekst u kojem je o. Duda opisao prihvaćanje Drugoga vatikanskoga koncila i samih katoličkih novina, tekst u kojem je posvjedočio da je i same pokretače i crkvene autoritete iznenadio dobar odaziv katoličke javnosti. »Glas Koncila je u prvo vrijeme bio doista događaj, ako se malo smije uspoređivati s velikim, događaj u Hrvatskoj razmjeran sa samim Koncilom u svijetu. Sa svoje strane, koliko sam u njemu od početka sudjelovao, mogu reći da mu je glavna nakana tada bila: da se hrvatski vjernik i svaki katolik u tadanjoj Jugoslaviji – uza sve pritiske, potiskivanja, marginalizacije, pa i formalne progone – doživi članom Crkve te se i samom informacijom o koncilskom događanju osjeti podržan solidarnošću svih Kristovih vjernika u svijetu«, napisao je o. Duda u časopisu »Crkva u svijetu« prije dvadesetak godina evocirajući sjećanja.

Već se u prvim brojevima, iako nepotpisan, javljao člancima vezanima uz samo održavanje zasjedanja Drugoga vatikanskoga koncila, donosio je i vijesti o dekretima te komentirao dijelove ili cjeline važnih koncilskih dokumenata koji su izglasavani. Mnoge je te dokumente upoznao i kroz prevoditeljski rad… Fra Bonaventura Duda i tijekom 70-ih i 80-ih godina ostaje stalnim suradnikom »Glasa Koncila« te svake godine objavljuje barem jedan članak ili osvrt, a zanimljivo je da je pisao i odgovore mladima u rubrici »Naši razgovori«. A kada je »Glas Koncila« 1988. godine slavio 25. obljetnicu objavljivanja prvoga broja, među dobitnicima posebnoga priznanja bio je i Bonaventura Duda.

Rast i odgovornost

Novinarski se duh profesora i bibličara Dude očituje u mnogim njegovim tekstovima. Tako je prije nego što se uživo susreo s poznatim američkim biskupom Fultonom Sheenom o njemu pisao kao o velikom prijatelju male djece. Ističu se i njegovi članci koji su izlazili u povodu marijanskoga kongresa 1971. godine, kada je u dvanaest nastavaka obradio mnoga poznata marijanska svetišta u koja su hodočastili Hrvati u domovini i inozemstvu. Nizanka je započela predstavljanjem Majke Božje Zagrebačke, predstavljeno je svetište u Olovu, Sinju, na Trsatu, a pisalo se i o odvjetnici Hrvatske Majci Božjoj Remetskoj. O. Duda je kao dobar poznavatelj Svete Zemlje pisao seriju članaka pod nazivom »Stopama Hrvata po Isusovoj domovini«, a još 1966./1967. opisivao je »Gradove našega spasenja« – Betlehem, Jeruzalem i Nazaret. Duda kao teolog piše o enciklici »Ecclesiam suam«, a u povodu velikoga događaja objavljivanja hrvatskoga izdanja Biblije piše i o toj temi.

Nije se fra Bonaventura Duda javljao u »Glasu Koncila« samo kao autor tekstova, nego i kao sugovornik u intervjuima i drugim formama. Tako su njegove riječi koje je izrekao za Okrugli stol »Glasa Koncila« 1970. godine, u vrijeme crkvenih previranja nakon Vatikanskoga koncila, zasigurno i danas važan izvor nadahnuća. Govoreći o napadima na »Glas Koncila« i ostali tisak koji otvoreno piše o problemima i zloupotrebama unutar Crkve, kako je prenio tadašnji katolički dvotjednik, Duda je kazao: »Je li zlo što se zlo događa, ili što se o njemu piše? Da li se o zlu piše da bi se ono još negdje dogodilo, ili zato da se ne dogodi, da se ne ponovi? Ako se zla djela razglašuju, to je zato da više nitko u Crkvi ne misli da može zlo raditi i – lijepo proći. Uostalom, za mnoga događanja i nije tako lako reći gdje je uzrok zla. O njima se izvješćuje da svi promisle, da svatko pokuša ustanoviti svoju odgovornost, pa da se na vrijeme zauzmu takva stanovišta da zla među nama bude sve manje. Problem rasta odgovornosti i suodgovornosti u Crkvi vrlo je složen, ali ga se ne može potpomoći ako nema sredstava komunikacije.«

U »Glasu Koncila« pisalo se i o doktoratu o. Bonaventure Dude koji je postigao 1957. i koji je izazvao recenzije više profesora, među kojima je najpoznatija tadašnjega profesora Josepha Ratzingera, pape emeritusa Benedikta XVI. O tome je, kao i o korespondenciji Ratzingera i Dude, pedeset godina nakon postignutoga doktorata pisao akademik Petar Strčić na stranicama »Glasa Koncila«.

»Dudino ‘ne’ rodilo je današnji Glas Koncila«
Nakon prvoga poleta s biltenom »Glas s Koncila«, u kojem je uvijek naglašavao važnost i novost vatikanskoga okupljanja biskupa te pokretanja crkvenoga biltena, o. Bonaventura Duda nije prihvatio uređivanje »Glasa Koncila« kada mu je taj posao bio ponuđen. »Dudino ‘ne’ rodilo je današnji Glas Koncila« – posvjedočio je u prigodi zlatnoga jubileja »Glasa Koncila« mons. Vladimir Stanković. »Šeperu je bilo stalo da se u jednoj posebnoj publikaciji što bolje prezentiraju koncilski planovi pa mi je rekao neka s onom koncilskom građom pođem k Dudi u Krapinu i prenesem mu njegovu želju. (…) No u tamošnjem franjevačkom samostanu patra Dudu nisam našao jer je na cijeli dan otišao nekamo u brda. Gvardijanu sam protumačio o čemu je riječ i s nekoliko rečenica napisao Dudi što nadbiskup želi te sam mu ostavio koncilsku građu koju mi je nadbiskup dao. Sutradan ujutro mi je jedan fratar s Kaptola 9 svu tu građu donio natrag s Dudinom ceduljom na kojoj je kratko pisalo: ‘Ja sada nemam vremena i ne mogu prihvatiti taj zadatak’«, kazao je mons. Stanković i pojasnio kako je zadaća izdavanja vjerskih novina potom povjerena Vladimiru Pavliniću.

IZVORPrilika br. 9/2017.
Prethodni članakBITKA REKLAME NAD ZDRAVIM RAZUMOM Uspjeh bez truda, zarada bez rada, nagrada bez zasluge
Sljedeći članakSVJEDOČANSTVO BILJANE ŠEGO, UDOVICE HRVATSKOGA BRANITELJA Koliko društvo mari za obitelj umrloga hrvatskoga branitelja?