Vanjskopolitičko okretanje Ukrajine zapadnomu svijetu započeto 2014. godine zabrinulo je Moskovsku patrijaršiju i rusko pravoslavlje u cjelini. Zbog isprepletnosti Crkve i države u pravoslavnom svijetu tamošnji crkveni mentalitet izrazito je osjetljiv na politički dinamizam, znatno više nego što je to slučaj u drugim kršćanskim tradicijama, u katoličanstvu i protestantizmu.
Vojni je sukob u Ukrajini višeslojan. U njemu ima i političkih i ekonomskih motiva, što se svakodnevno može čuti u javnom prostoru domaćih i stranih medija, ali u tim se izvještajima ne spominju gotovo nikad iracionalni motivi – mitološki, duhovni i religiozni – koji su također imali svoju ulogu u pokretanju rata. Premda se o njima ne govori u svjetovnim medijima, oni nisu ni za nijansu manje relevantni. Bez poznavanja kršćanske, odnosno vjerske povijesti Rusije i Ukrajine teško je u punini razumjeti srž aktualnoga ratnoga sukoba.
Mnoštvo pitanja nakon ruske agresije na Ukrajinu traži adekvatne odgovore. Zašto za Rusiju ukrajinska zemlja osim političkih i ekonomskih interesa ima i mitsko i religiozno značenje? Zašto je Aleksandar Solženjicin Amerikancima svojedobno poručio da je Ukrajina rusko pitanje? Na koji je način rat u Ukrajini i priznanje autokefalnosti Ukrajinske pravoslavne Crkve 2019. – koje je došlo od carigradskoga partijarha Bartolomeja – podijelilo duhove u pravoslavlju? Kakvo je stajalište Katoličke Crkve prema ratu i sukobima među pravoslavnim Crkvama? Je li rat na istoku i na tom planu donio neke promjene? Naime, svaka prekretnica u povijesnom vremenu – a ovaj rat to nedvojbeno jest jer će neizbježno dovesti do promjene u međunarodnom poretku – otvara nove perspektive…
Netom nakon što je ruska vlast otpočela svoju »specijalnu vojnu operaciju« krajem zime 2022. godine, u kojoj je za cilj postavljena »denacifikacija Ukrajine«, javio se iz pozadine duhovni glas moskovskoga patrijarha Kirila. Vrhovni poglavar Ruske pravoslavne Crkve pružio je više nego eksplicitno objašnjenje kada je izjavio da je to rat od »metafizičkoga značenja« za Rusiju i rusko pravoslavlje. Patrijarh Kiril istodobno je podupro i rusku »specijalnu operaciju« u Ukrajini i Putinovu agresivnu politiku.
Savez ruskoga predsjednika s ruskim pravoslavljem nosivi je stup njegova režima. »Putinistička ideologija« ipak je postmoderan fenomen koji u sebi paradoksalno spaja nespojivo – upravo po glasovitom načelu »sve prolazi«. Dakle, ondje dolazi do spoja narativa preuzetih iz konzervativne agende, revolucionarnoga sovjetizma i sovjetske baštine, pravoslavne religioznosti i kršćanskih vrijednosti.
Takva višeslojnost nove ruske ideologije, svojevrsna paradoksalnost »putinizma«, omogućila je širenje ruskoga utjecaja među desnim i lijevim pokretima na Zapadu. Zapadnoj ljevici »putinizam« pobuđuje stare sentimente prema sovjetofiliji, lenjinizmu i trockizmu. Zapadna desnica s druge strane vidi u putinizmu jak oslonac za unutarnji rat protiv naslijeđa kulturne revolucije iz 1968. koji i razara tradicionalne vrijednosti Zapada, poput ideje nacije i kršćanskih svjetonazora.
No rat u Ukrajini ipak je razbio mnoge iluzije jer je njime sadašnja ruska vlast pokazala da je protivnica svakoga Zapada i da je krajnji cilj uništiti NATO i EU te proizvesti podjele u zapadnom bloku. Raspadom tih vojnih i političkih saveza dugoročno bi se zapadni svijet izložio kolektivnoj nesigurnosti. A kada je riječ o »putinizmu« kao protivniku svakoga Zapada, iz te računice ne smije se izostaviti ni Katolička Crkva i katoličanstvo kao temeljni kamen zapadne kulture. Naime, i Crkva je meta takve protuzapadne politike »ruskoga svijeta«, iako napad na Crkvu nije u prvom planu sadašnjega režima. Međutim, njegove su namjere jasnije ako se razmotri povijest ruske kulture i njezin latentni animozitet spram latinskoga svijeta. Među konzervativnim snagama na Zapadu puno je nepoznavanja unutarnje prirode pravoslavlja i Rusije. Isto je nepoznavanje prisutno i među visokim crkvenim krugovima katoličkoga i protestantskoga svijeta, posebno u Americi gdje postoji i pomalo idealiziran pogled prema pravoslavlju bez kritičkoga sagledavanja njegove povijesti i teologije.
