EUROSTATOVA USPOREDBA TROŠKOVA U ZEMLJAMA EU-a Hrvatska dostiže EU samo u cijenama

Foto: Shutterstock

Da je Marko Marulić i dalje interesantan dokazuje šezdesetak njegovih knjiga koje je otkrio istraživač hrvatske renesansne kulture Zvonko Pandžić u knjižnici Male braće u Dominikanskoj knjižnici i u Znanstvenoj knjižnici u Dubrovniku, kao i u Bogišićevoj zbirci u Cavtatu. Otkrivene su inkunabule i knjige s početka 16. stoljeća koje su nekad pripadale Marku Maruliću, otcu hrvatske književnosti, ili je on neke od njih svojeručno po marginama komentirao boraveći kod svojih prijatelja u Dubrovniku, na Badiji i u Kotoru, izvijestio je dubrovački franjevac i neumorni istraživač baštine fra Stipe Nosić. O Marulićevim inkunabulama i hrvatskim rukopisima, prema profesoru Pandžiću, u pravu su bili Kruno Krstić, Hrvoje Morović i Carlo Verdiani, a u krivu svi njihovi revnosni osporavatelji koji međutim uopće nisu išli u knjižnice i arhive provjeravati izložene argumente ili tražiti Markove knjige i rukopise.

Hrvatska se godinama suočava s neproporcionalno visokom razinom cijena u odnosu na ekonomsku razvijenost. Cijene hrane i pića u Hrvatskoj približile su se na 97 posto prosječnih u EU-u, sa 92 posto iz 2008. godine.

Marulić je u svojoj oporuci 1521. odredio da manji dio njegovih knjiga dobiju njemu bliski ljudi, a najveći je dio trebao prodati kako bi se nahranila sirotinja u vrijeme velike oskudice, kuge i borbe za obranu Klisa od Turaka. (…) Na nekim Marulićevim knjigama iz samostana Male braće u Dubrovniku stoji zapisano da pripadaju samostanu u Poljudu. Ne zna se točno kojim su sve putovima Marulićeve knjige završile u drugim franjevačkim samostanima Provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, ali zasigurno su neke od njih fratri prilikom premještanja s Poljuda ponijeli sa sobom, zaključio je o. Nosić.

Nestao je osjećaj pripreme za školu

Nažalost u Marulićevu gradu danas se malo brine o knjigama, što pokazuje činjenica da su sve knjižare, redoslijedom »Marko Marulić«, »Logos«, »Miroslav Krleža« i »Morpurgo« danas zatvorene. Nekada su, tvrde autorice Gabrijela Radanović i Dijana Barbarić, u ovo vrijeme u redovima na Narodnom trgu za kupnju udžbenika čekali roditelji i sve je to bilo vrijeme kada su zajedno s djecom koje je vabilo šarenilo pernica, torba i neobičnih gumica za brisanje ili bilježnica finih korica. Sada osnovce dočekuju udžbenici već na klupama, a školski se pribor najčešće kupuje u velikim trgovačkim centrima. Koliko god to jednostavno bilo, s knjižarama na Pjaci nestao je osjećaj pripreme za školu. Sudbine knjižara su različite: »Logosovi« prostori odavno su pretvoreni u hotel »Judita«, a »Miroslav Krleža« u kući Nakić je zatvoren prije pola godine uz najavu iz nakladničke kuće »Znanje« da bi knjižara trebala ponovno otvoriti vrata kupcima. Treba se nadati da će obećanje biti ostvareno.

Deset godina Hrvatska se nije pomaknula s mjesta
Da su u Hrvatskoj kruh i žitarice skuplji nego u bogatoj Njemačkoj tekstom upozorava Ljubica Gatarić. Uz visoke trgovačke marže, turistička potrošnja, nedostatak konkurencije i država koja na sve sliježe ramenima – glavni su razlog što se Hrvatska godinama suočava s neproporcionalno visokom razinom cijena u odnosu na ekonomsku razvijenost. Cijene hrane i pića u Hrvatskoj približile su se na 97 posto prosječnih u EU-u, sa 92 posto iz 2008. godine. Kruh i žitarice skuplji su 3 posto, a prije deset godina bili su šest posto jeftiniji. Mlijeko, sir i jaja skočili su s razine od 91 na 96 posto prosječne cijene u EU-u. Od važnijih prehrambenih artikala jedino je meso neznatno palo sa 86 na 85 posto prosjeka EU-a, ali zato je alkohol srozan sa 105 na 101 posto prosjeka EU-a.
Europski statistički ured Eurostat objavio je najnoviju usporedbu ekonomske razvijenosti, kupovne moći i cijena država članica za 2018. godinu koja je pokazala da se u deset godina Hrvatska nije pomaknula s mjesta kad je u pitanju razvijenost zemlje u odnosu na prosjek EU-a te je hrvatski BDP po stanovniku 63 posto prosjeka EU-a. Među tranzicijskim zemljama lošije desetljeće iza sebe ima jedino Slovenija koja je nazadovala 3 postotna poena, no uz važnu napomenu da je Slovenija startala sa znatno više razine razvijenosti te je pala sa 90 na 87 posto prosječne razvijenosti. Hrvatska je od 2008. padala sa 63 do 59 posto prosječne razvijenosti EU-a, a lani se vratila na stanje iz 2008. godine. Uz Grčku među starim članicama EU-a jače posrtanje primjetno je u Portugalu, Španjolskoj i Italiji – državama mediteranskoga kruga, koje su se zbog dužničke krize bitno udaljile i od vlastitih postignuća, a ne samo od zapadnih ekonomija.

 

Hranimo se skuplje nego Britanci

Za razliku od razvijenosti gdje postoji realna mogućnost da nas u idućih pet godina prestigne i Bugarska, Hrvatska cijenama velikim koracima grabi prema prosjeku EU-a ili čak i iznad prosjeka. Hranimo se skuplje nego Britanci, slično kao Slovenci i Španjolci, dok su ostale tranzicijske zemlje bitno jeftinije. U Mađarskoj i Češkoj hrana je na oko 84 posto prosjeka EU-a, u Bugarskoj 74 posto, Poljskoj 67 posto, Rumunjskoj 65 posto. Zašto? Kod kruha se vidi da nije problem u PDV-u jer je PDV na kruh samo 5 posto, a svejedno cijene idu gore. Željko Lovrinčević, analitičar Ekonomskoga instituta u Zagrebu, kaže da jedan od razloga može biti turizam jer se turistička potrošnja cijenama negativno prelijeva i na domaće stanovništvo, ali turizam nije ključan.

Minimalac plus »na crno«

Hrvatska je danas zemlja sa slabom konkurencijom. U nizu područja ima ili monopole ili oligopole počevši od građevine, prodaje na malo do telekomunikacija. Velika je potražnja za građevinarima jer su mnogi otputovali u druge zemlje gdje uspješno rade – piše Marina Klepo. Iako su najave poslodavaca upućivale na drugačiji zaključak, u Hrvatskoj je usporen rast troškova rada: u prva tri mjeseca ove godine prosječna plaća radnika po satu bila je 4,2 % veća nego u istom razdoblju lani. U posljednjem kvartalu lani, pokazuju podatci Eurostata, normalno plaćen sat rada bio je 5,4 % skuplji, a rekordan rast od 8 % dosegnut je u drugom tromjesečju 2018., prije turističke sezone.

Za razliku od razvijenosti gdje postoji realna mogućnost da nas u idućih pet godina prestigne i Bugarska, Hrvatska cijenama velikim koracima grabi prema prosjeku EU-a ili čak i iznad prosjeka. Hranimo se skuplje nego Britanci, slično kao Slovenci i Španjolci

Kako piše Željka Godeč, gledano po sektorima, zanimljiva je činjenica da su plaće u građevinarskom sektoru koji se počeo zamjetnije oporavljati pale za 4,8 %. Lani su pak ubrzano rasle, tako da su u drugom kvartalu skočile za čak 16,6 %. Iako je prerano govoriti o razlozima takvoga trenda, Zrinka Živković Mijatović, analitičarka Raiffesen banke, pretpostavlja da bi to mogao biti uvoz radne snage iz zemalja u kojima su plaće niže. I Mirko Habijanec, predsjednik granske udruge građevinara u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, posebno upozorava na problem nepoštovanja kolektivnoga granskoga ugovora. »To je opći nered. Mnogi poslodavci, domaći i strani, ne poštuju kolektivni ugovor, nego isplaćuju minimalnu plaću, a onda kroz razne modele radnicima daju novac na crno«, kaže Habijanec.

U građevinarstvu je trenutačno oko 78 000 zaposlenih, a Habijanec računa da je od toga 25 000 do 30 000 stranih radnika. Da pojedine građevinske tvrtke kalkuliraju sa smanjenjem troškova pokazuje i podatak da je nominalna plaća smanjena za 4,1 %, ali ostali troškovi, kao što su doprinosi na plaću, pali su čak za 8,4 %. U slučaju ostalih sektora industrije i usluga ukupni trošak rada povećan je za 5,8 i 5,1 % uglavnom u skladu s očekivanjima. Iako je nastavak pritiska na povećanje plaća očekivan, prilično je izgledno i to da će poslodavci unatoč nedostatku radne snage biti vrlo oprezni.

IZVORGlas Koncila br. 27/2019.
Prethodni članakMETEOALARM BEZ »SOCIOALARMA« Tko je zakazao (ili koga nisu slušali)?
Sljedeći članakU STAROME GRADU NA HVARU OBNOVLJENA BRATOVŠTINA SV. ROKA »Budite uzori svojim sugrađanima«