Da je Marko Marulić i dalje interesantan dokazuje šezdesetak njegovih knjiga koje je otkrio istraživač hrvatske renesansne kulture Zvonko Pandžić u knjižnici Male braće u Dominikanskoj knjižnici i u Znanstvenoj knjižnici u Dubrovniku, kao i u Bogišićevoj zbirci u Cavtatu. Otkrivene su inkunabule i knjige s početka 16. stoljeća koje su nekad pripadale Marku Maruliću, otcu hrvatske književnosti, ili je on neke od njih svojeručno po marginama komentirao boraveći kod svojih prijatelja u Dubrovniku, na Badiji i u Kotoru, izvijestio je dubrovački franjevac i neumorni istraživač baštine fra Stipe Nosić. O Marulićevim inkunabulama i hrvatskim rukopisima, prema profesoru Pandžiću, u pravu su bili Kruno Krstić, Hrvoje Morović i Carlo Verdiani, a u krivu svi njihovi revnosni osporavatelji koji međutim uopće nisu išli u knjižnice i arhive provjeravati izložene argumente ili tražiti Markove knjige i rukopise.
Marulić je u svojoj oporuci 1521. odredio da manji dio njegovih knjiga dobiju njemu bliski ljudi, a najveći je dio trebao prodati kako bi se nahranila sirotinja u vrijeme velike oskudice, kuge i borbe za obranu Klisa od Turaka. (…) Na nekim Marulićevim knjigama iz samostana Male braće u Dubrovniku stoji zapisano da pripadaju samostanu u Poljudu. Ne zna se točno kojim su sve putovima Marulićeve knjige završile u drugim franjevačkim samostanima Provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, ali zasigurno su neke od njih fratri prilikom premještanja s Poljuda ponijeli sa sobom, zaključio je o. Nosić.
Nažalost u Marulićevu gradu danas se malo brine o knjigama, što pokazuje činjenica da su sve knjižare, redoslijedom »Marko Marulić«, »Logos«, »Miroslav Krleža« i »Morpurgo« danas zatvorene. Nekada su, tvrde autorice Gabrijela Radanović i Dijana Barbarić, u ovo vrijeme u redovima na Narodnom trgu za kupnju udžbenika čekali roditelji i sve je to bilo vrijeme kada su zajedno s djecom koje je vabilo šarenilo pernica, torba i neobičnih gumica za brisanje ili bilježnica finih korica. Sada osnovce dočekuju udžbenici već na klupama, a školski se pribor najčešće kupuje u velikim trgovačkim centrima. Koliko god to jednostavno bilo, s knjižarama na Pjaci nestao je osjećaj pripreme za školu. Sudbine knjižara su različite: »Logosovi« prostori odavno su pretvoreni u hotel »Judita«, a »Miroslav Krleža« u kući Nakić je zatvoren prije pola godine uz najavu iz nakladničke kuće »Znanje« da bi knjižara trebala ponovno otvoriti vrata kupcima. Treba se nadati da će obećanje biti ostvareno.
Za razliku od razvijenosti gdje postoji realna mogućnost da nas u idućih pet godina prestigne i Bugarska, Hrvatska cijenama velikim koracima grabi prema prosjeku EU-a ili čak i iznad prosjeka. Hranimo se skuplje nego Britanci, slično kao Slovenci i Španjolci, dok su ostale tranzicijske zemlje bitno jeftinije. U Mađarskoj i Češkoj hrana je na oko 84 posto prosjeka EU-a, u Bugarskoj 74 posto, Poljskoj 67 posto, Rumunjskoj 65 posto. Zašto? Kod kruha se vidi da nije problem u PDV-u jer je PDV na kruh samo 5 posto, a svejedno cijene idu gore. Željko Lovrinčević, analitičar Ekonomskoga instituta u Zagrebu, kaže da jedan od razloga može biti turizam jer se turistička potrošnja cijenama negativno prelijeva i na domaće stanovništvo, ali turizam nije ključan.
Hrvatska je danas zemlja sa slabom konkurencijom. U nizu područja ima ili monopole ili oligopole počevši od građevine, prodaje na malo do telekomunikacija. Velika je potražnja za građevinarima jer su mnogi otputovali u druge zemlje gdje uspješno rade – piše Marina Klepo. Iako su najave poslodavaca upućivale na drugačiji zaključak, u Hrvatskoj je usporen rast troškova rada: u prva tri mjeseca ove godine prosječna plaća radnika po satu bila je 4,2 % veća nego u istom razdoblju lani. U posljednjem kvartalu lani, pokazuju podatci Eurostata, normalno plaćen sat rada bio je 5,4 % skuplji, a rekordan rast od 8 % dosegnut je u drugom tromjesečju 2018., prije turističke sezone.
Kako piše Željka Godeč, gledano po sektorima, zanimljiva je činjenica da su plaće u građevinarskom sektoru koji se počeo zamjetnije oporavljati pale za 4,8 %. Lani su pak ubrzano rasle, tako da su u drugom kvartalu skočile za čak 16,6 %. Iako je prerano govoriti o razlozima takvoga trenda, Zrinka Živković Mijatović, analitičarka Raiffesen banke, pretpostavlja da bi to mogao biti uvoz radne snage iz zemalja u kojima su plaće niže. I Mirko Habijanec, predsjednik granske udruge građevinara u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, posebno upozorava na problem nepoštovanja kolektivnoga granskoga ugovora. »To je opći nered. Mnogi poslodavci, domaći i strani, ne poštuju kolektivni ugovor, nego isplaćuju minimalnu plaću, a onda kroz razne modele radnicima daju novac na crno«, kaže Habijanec.
U građevinarstvu je trenutačno oko 78 000 zaposlenih, a Habijanec računa da je od toga 25 000 do 30 000 stranih radnika. Da pojedine građevinske tvrtke kalkuliraju sa smanjenjem troškova pokazuje i podatak da je nominalna plaća smanjena za 4,1 %, ali ostali troškovi, kao što su doprinosi na plaću, pali su čak za 8,4 %. U slučaju ostalih sektora industrije i usluga ukupni trošak rada povećan je za 5,8 i 5,1 % uglavnom u skladu s očekivanjima. Iako je nastavak pritiska na povećanje plaća očekivan, prilično je izgledno i to da će poslodavci unatoč nedostatku radne snage biti vrlo oprezni.
