FELJTON – SDS-ov DOSJE O (NAD)BISKUPU VIKTORU BURIĆU (3) »Na gornje pitanje neću dati odgovora«

Kardinal Franjo Šeper
Nizanka donosi dokumente iz dosjea Službe državne sigurnosti o Viktoru Buriću, senjsko-modruškom biskupu i prvom riječko-senjskom nadbiskupu, iz kojih se može vidjeti u kakvu je društveno-političko-represivnu ozračju djelovala tamošnja mjesna Crkva, ali i metodologija rada jugoslavenske tajne policije.  

Iako se već moglo nazrijeti da je onodobni senjsko-modruški pomoćni biskup Josip Pavlišić bio »kost u grlu« komunističkim vlastima, u nastavku saslušanja biskupa Viktora Burića 20. ožujka 1956., pred isljednikom Dušanom Dekanićem i zapisničarkom Maricom Štiglić, razlozi postaju jasniji, posebice iz isljednikova pitanja:

»Vaš pomoćni biskup Josip Pavlišić, generalni vikar za senjsko-modrušku i hrvatski dio senjske biskupije bio je pozvan kao svjedok u našu ustanovu, a umjesto da svjedoči i razjasni okolnosti radi kojih je bio pozvan, ponio se na saslušanju nestašno, neozbiljno i neodgovorno, jer je za vrijeme saslušanja sjedio i žmirio hineći spavanje i na ovakav nedostojan način demonstrativno ignorirao zakonske propise, koji ga kao građanina FNRJ-e obvezuju da u smislu čl. 224 st. 2 ZKP-a svjedoči. Pošto je već i ranije bilo sličnih postupaka od strane odgovornog funkcionera biskupije kojima ste vi ordinarij, pozivate se da objasnite, kakav je Vaš stav prema iznesenim demonstrativnim istupima spomenutog i u kojoj mjeri biskupa Pavlišića treba ocijeniti kao odgovornog?« 

»Biskup Pavlišić nije maloljetan«

Biskup Burić odgovorio je smireno i polagano:

»Na koji ste Vi način utjecali na biskupa Pavlišića kao njegov ordinarij da vis – a vis društvenog uređenja ustavnog poretka i zakonskih propisa postupa na način kako je to ranije rečeno?« – »Na stav biskupa Pavlišića, obzirom na sadržano u pitanju, nisam utjecao. Za kaznu kojom je bio kažnjen od strane suca za prekršaje savjetovao sam mu neka je plati.« – »Što ste poduzeli da biskup Pavlišić svojim ličnim raspoloženjem i postupcima ne ugrožava interese ustanova u kojima je odgovorni funkcioner?» – »Nisam poduzeo ništa.«

»Na gornje pitanje neću dati odgovora jer ne znam koji su bili motivi kod biskupa Pavlišića da se ovako vladao. Vi vidite kakav je moj stav – ja odgovaram, a biskup Pavlišić nije maloljetan, pa prema tome je svjestan svojih postupka.«

Isljednik se, očekivano, nije zadovoljio odgovorom, nego je razgovor, zapravo ispitivanje nastavljeno:

»- Koje ovlasti ima biskup Pavlišić na osnovu dekreta kojim je postavljen za pomoćnog biskupa, koje dužnosti osim toga vrši i za koje biskupije?

– Biskup Pavlišić ima sve ovlasti generalnog vikara koje stoje u zakoniku crkvenog prava, kao i sve specijalne ovlasti ordinarija. Prema tome ima i sve dužnosti koje vrši ordinarij. Ove sam mu dužnosti i ovlasti dao kad usljed bolesti nisam bio sposoban da sve vršim. Posebno sam mu povjerio brigu za sjemenište i odgoj svećeničkog podmlatka uopće.

– Na koji ste Vi način utjecali na biskupa Pavlišića kao njegov ordinarij da vis – a vis društvenog uređenja ustavnog poretka i zakonskih propisa postupa na način kako je to ranije rečeno?

– Na stav biskupa Pavlišića, obzirom na sadržano u pitanju, nisam utjecao. Za kaznu kojom je bio kažnjen od strane suca za prekršaje savjetovao sam mu neka je plati.

– Što ste poduzeli da biskup Pavlišić svojim ličnim raspoloženjem i postupcima ne ugrožava interese ustanova u kojima je odgovorni funkcioner?

– Nisam poduzeo ništa.«

Na kraju zapisnika dodane su isljednikove riječi kojima je biskupa Burića ponovno sutradan pozvao na saslušanje:

»S obzirom na ranije po Vama konstatiranu želju da bi htjeli najprije razgovarati s biskupom Pavlišićem i čuti od njega koji su ga momenti potaknuli na njegov stav tj. stav šutnje kad je bio pozvan kao svjedok, ovim Vas putem pozivamo za sutra u 9 sati.«

Biskup Burić odazvao se i tom pozivu, o čemu je također sastavljen kratak zapisnik:

»NASTAVAK SASLUŠANJA SVJEDOKA BURIĆ DR. VIKTORA, dana 21.III.1955. (očita tiskarska pogrješka jer je trebalo stajati – 1956.!, op. a.) GOD u 9 sati – generalije kao naprijed.

Prema jučer na saslušanju izraženoj želji pristupa i daje sljedeću izjavu:

U vezi sa pitanjem koje mi je jučer bilo postavljeno glede vladanja moga pomoćnog biskupa za njegova preslušavanja, pitao sam ga razloge njegova držanja. On nije htio ulaziti u to pitanje pa nisam mogao od njega dobiti odgovora. Rekao sam mu da je punoljetan, pa prema tome da mora biti svjestan i posljedica koje će snositi na takovo držanje. Drugo ne bih imao na to primijetiti.«

Iz izvješća je očito kako su i svi ostali (nad)biskupi bili pod stalnom »prismotrom« (»operativnom obradom«) jugoslavenske tajne policije. Konkretno, tijekom posjeta biskupa Burića Zagrebu u detalje se prenosi njegov razgovor sa zagrebačkim »nadbiskupom«  Franjom Šeperom.
»Gornji su podatci dobiveni preko suradnika«

Zanimljivo je i izvješće Sekretarijata za unutrašnje poslove Narodnoga odbora kotara Rijeka upućeno Državnomu sekretarijatu za unutrašnje poslove od 24. travnja 1958. (br. 481), koje je potpisao Savo Bogdanović, o posjetu biskupa Burića Zagrebu istoga mjeseca. Iz izvješća je očito kako su i svi ostali (nad)biskupi bili pod stalnom »prismotrom« (»operativnom obradom«) jugoslavenske tajne policije. Konkretno, tijekom posjeta biskupa Burića Zagrebu u detalje se prenosi njegov razgovor sa zagrebačkim »nadbiskupom«  Franjom Šeperom (pogrješno, jer je nadbiskup postao 1960., op. a.) a na kraju izvješća izrijekom se navodi:

»Gornje podatke Vam dostavljamo isključivo za Vašu informaciju, jer su dobiveni preko suradnika.«

Teško je iz sadržaja izvješća kategorički ustvrditi o kojem je policijskom suradniku riječ, no izvješće donosi najvažnije podatke o Burićevu posjetu:

»Senjsko-modruški biskup Burić došao je u Zagreb u utorak dne 15.IV. o.g. i zadržao se u Zagrebu do 22.IV. kada je rano ujutro otputovao za Rijeku i Senj zbog blagdana sv. Jurja. Burić po svom dolasku u Zagreb kazao je, da je došao ponajviše radi pregleda očiju i zaista je išao u bolnicu na Rebro. Burić je bio na ručku kod kanonika Borića. Stanovao je u Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu i u nekoliko navrata razgovarao je s nadbiskupom Šeperom. Što se tiče Šeperove namjere da ide u Rim, Burić je rekao da je on mišljenja, da neka Šeper samo ide. Za sebe je Burić kazao, da namjerava u Rim ići tek iduće godine, jer da sada ne može. Dodao je, da želi ići u Lurd, a u Francuskoj da ima jednu gospodju dobrotvora, koja je voljna financirati njegov put.

Biskup Burić pripovijedao je, da je i on dobio pamflet o bl. Nikoli Taveliću (koji su, očito, objavile komunističke vlasti, pa bi ga bilo dobro pronaći i objaviti, op. a.), a on se u vezi svega samo smije. Za sebe je Burić tvrdio, da momentalno u biskupiji nema nikakvih problema, osim što još ne zna da li će otvoriti ove godine u Rijeci srednju vjersku školu ili ne. Obzirom na prostorije s kojima raspolaže, da bi mogao otvoriti samo jedan razred, ali da bi to zahtijevalo srazmjerno suviše velike izdatke. Unatoč toga, on da bi bio zato, ali biskup Pavlišić da je bio protiv toga s motivacijom, da bi u tom slučaju u Pazinu bio broj đaka suviše smanjen. Prostorije bogoslovije i srednje vjerske škole da su zaposjela razna riječka poduzeća, koja su te prostorije adaptirala za svoje potrebe i da će trebati dulje vremena dok se opet do tih prostorija dođe. Vjerojatno da će se morati povrat prostorija tražiti i putem suda.«

NASTAVLJA SE

IZVORGlas Koncila br. 30/2019.
Prethodni članakUZ IMENOVANJE NOVIH MINISTARA Vrijeme je za istinsko prisezanje
Sljedeći članak»SEZONA VESELIH POLITIČARA« Iza zavjese »kisele ćirilice«