Johnov i Mollyjin plan za uspostavu samoodrživoga ekosustava na farmi uključivao je predviđanje da će im trebati oko sedam godina da sustav zaista profunkcionira

John Chester i njegova supruga Molly odlučili su prekinuti svoje filmske i kulinarske karijere: John televizijski snimatelj i redatelj dokumentarnih filmova, a Molly »privatni chef« (majstorica kuhinje koju bogati iznajmljuju za »po doma«), i preseliti se iz Los Angelesa na farmu u provinciji kako bi ostvarili svoju viziju o proizvodnji biološke hrane na ekološkim principima. Jedan od motiva za njihovu odluku bio je i pas Todd kojega su spasili iz prihvatilišta, ali pokazalo se da ga ne će moći držati u svojem stanu jer je, dok su oni bili na poslu, cijelo vrijeme lajao pa su na kraju, nakon što se više susjeda žalilo upravitelju zgrade, morali birati između psa i ostanka u tom stanu. Izabrali su Todda! To možda izgleda kao uvod u neku newageovsku tragikomediju ili »dramediju« (hibrid između drame i komedije), ali to je istinita priča o životu bračnoga para na farmi koju su nazvali »Puteljak marelica«, a ovjekovječio ju je sam John Chester u svom dokumentarnom filmu »Najveća mala farma« (»The Biggest Little Farm«). Dakle, John ipak nije u potpunosti prekinuo svoju filmsku karijeru i sva sreća da nije jer inače ne bi snimio taj fantastičan dokumentarac koji mu je zasigurno najbolje ostvarenje i jedan od najinspirativnijih dokumentaraca u zadnjih nekoliko godina.

Privatni arhiv bio je početak

Chesteri su 2011. godine kupili napuštenu farmu sto kilometara sjeverno od Los Angelesa, blizu gradića Moorparka sa 80-ak hektara zemlje, što je, po američkim mjerilima, svrstava u kategoriju malih farma (velike prema njihovim standardima imaju u prosjeku 575 hektara!). Prvih nekoliko godina imali su doslovno prepune ruke posla s oživljavanjem farme pa je »prava« produkcija dokumentarnoga filma počela tek 2015. godine kada je John zaključio da bi mogao iskoristiti materijale koje je do tada snimao samo za svoj privatni arhiv. U međuvremenu je od investitora za produkciju dobio veliku financijsku injekciju od milijun dolara pa je mogao angažirati profesionalnu produkcijsku ekipu koja je s njim u suradnji nastavila što je on sam započeo. Tako su vrhunski filmski profesionalci zajedno sljedeće četiri godine pratili razvoj farme s vrhunskom filmskom opremom: među ostalima snimali su i kamerama 4K Arri Amira i Sony F55, što je uvelike pridonijelo vrhunskoj kvaliteti slike. Uz to, u dokumentarcu su iskorišteni materijali snimani dronovima, iPhoneom, infracrvenim kamerama (za snimanje noću), Sony A7S i još nekoliko drugih amaterskih kamera čija cijena ne prelazi 2000 kuna. Unatoč velikomu broju raznih kamera, različitih formata i kvalitete snimljenoga materijala, završni je proizvod vrlo ujednačene kvalitete zahvaljujući majstorski odrađenoj korekciji boja i »peglanju slike« do razine na kojoj gledatelji mogu uživati u svemu što je snimano, kako je snimano i na kraju montirano.

Uz velike izazove s produkcijom bračni par Chester morao se boriti i s gomilom problema na farmi koju su kupili u vrlo lošem stanju: zemlja je bila potpuno iscrpljena: jalova i tvrda kao kamen, što je jedna od posljedica forsiranja monokultura i uporabe herbicida i pesticida. Dakle, krenuli su s vrlo teške početne pozicije, a k tomu ni John ni Molly prije toga nisu imali nikakvo iskustvo sa strogim i zahtjevnim principima ekološke proizvodnje. Usred cijele te borbe, 2015. godine rodio im se i prvi sin, Beauden, pa je od tada, logično, Molly mogla manje vremena posvetiti farmi. U međuvremenu su se na farmi izmjenjivale suše i bujice uzrokovane rekordnim oborinama, a 2017. godine veliki požar zaprijetio im je uništavanjem svega što su do tada uspjeli stvoriti. Prvih nekoliko godina od velike im je pomoći bio mentor i prijatelj Alan York, koji je u međuvremenu izgubio bitku sa zloćudnom bolešću. Unatoč svemu tomu John i Molly uspjeli su ne samo ostvariti svoj san o životu na farmi od koje mogu živjeti, nego su istodobno uspjeli producirati izvanredan dokumentarac koji je užitak gledati i zbog njihove priče i zbog vrhunske kvalitete produkcije u kojoj se ističe fascinantna kamera i odlična montaža. Zato je vrlo teško procijeniti čime zaslužuju više divljenja i poštovanja: zbog uspjeha s farmom ili zbog uspjeha s filmom, ali jedno je sigurno: bez njihova epskoga pothvata na farmi ne bi bilo ni filma.

Tko bi normalan…

»Najveća mala farma« vjerojatno će većini ljudi postindustrijskoga i informatičkoga doba izgledati kao utopija jer tko bi se »normalan« nakon višegodišnjega života i rada u gradu želio preseliti na selo i živjeti i raditi na farmi. Dio toga naizgled utopijskoga plana bio je zasaditi 10 000 stabala raznih vrsta koštičavih voćaka, raznih usjeva i uzgoj različitih vrsta životinja kao što su svinje, ovce, kokoši i patke, a sve to na ekološkim principima, što znači bez uporabe umjetnih gnojiva, herbicida i pesticida – sve da bi se postigla što veća bioraznolikost. Johnov i Mollyjin plan za uspostavu samoodrživoga ekosustava na farmi uključivao je predviđanje da će im trebati oko sedam godina da sustav zaista profunkcionira i to se zaista dogodilo unatoč mnogim velikim izazovima i iskušenjima koji su ih tijekom toga vremena više puta doveli do ruba: i financijski i u privatnom životu kao supružnike.

Orijentir i nadahnuće

Rezultat njihove vizije i višegodišnjega napornoga rada doista su impresivni i nadahnjujući i zato je »Puteljak marelica« važan kao orijentir za buduće generacije (malih) farmera i svih mladih obitelji koje bi voljele živjeti na selu, ali se ne odlučuju ni pokušati jer misle da ne mogu financijski opstati. Ipak, u SAD-u se već pokazalo da farme koje funkcioniraju na ekološkim principima i proizvode organsku hranu mogu vrlo uspješno poslovati, a često su financijski uspješnije od drugih farmi na kojima se koriste umjetna gnojiva, herbicidi i pesticidi jer za istu količinu uroda troše manje energije, a njihovi proizvodi postižu bolje cijene. Možda će taj dokumentarac barem jednu hrvatsku obitelj nadahnuti da pokuša nešto slično što su pokušali i uspjeli postići John i Molly Chester.


 

Prevladane farmerska, filmska i bračna kriza

Produkcija dokumentarnoga filma »Najveća mala farma« trajala je sveukupno punih osam godina: snimanje od 2011. do 2018. Godine, a montaža je trajala zadnjih godinu i pol, što je iznadprosječno dugo vrijeme za dokumentarac, ali relativno brzo s obzirom na to da su imali više od 350 sati snimljenoga materija (što je zauzelo više od 80 TB na diskovima za pohranu podataka!). Sve to gotovo je nevjerojatno postignuće s obzirom na to da je redatelj John Chester istodobno vodio bitke na nekoliko bojišnica: pokretanje i vođenje farme, snimanje filma i prevladavanje bračne krize koja se najvjerojatnije dogodila zbog preopterećenosti poslovima. U međuvremenu farma je opstala i dalje se vrlo uspješno razvija; film je premijerno prikazan 2018. godine na Telluride Film Festivalu i zatim na još nekoliko festivala, na kojima je dobio važne nagrade, a ove je godine napokon došao u redovitu distribuciju i konačno Molly i John su po svemu sudeći prevladali bračnu krizu (redovito se zajedno pojavljuju na konferencijama za novinare tijekom promocije filma i izgledaju vrlo sretno).

Ipak pseudoznanost?

Jedini, ali važan caveat za taj film je povezanost farme »Puteljak marelica« s organizacijom Demeter International koja se bavi promoviranjem i certificiranjem biodinamičke poljoprivrede. Biodinamička poljoprivreda ili biološko-dinamička poljoprivreda vid je poljoprivrede temeljen na idejama Rudolfa Steinera koji je utemeljitelj antropozofije: ezoteričnoga učenja o duhovnoj naravi čovjeka, svijeta i svemira koje je, najvećim dijelom, sinkretistički spoj zapadne filozofije idealizma, gnosticizma, kršćanstva i hinduističkih učenja. Iako se ni biodinamička poljoprivreda ni Rudolf Steiner ni antropozofija nigdje ne spominju u dokumentarcu, nije na odmet primijetiti da cijeli taj projekt izgleda gotovo predobar da bi bio istinit pa se javlja sumnja da je izdašno financiran kao marketinški projekt pokreta za biodinamičku poljoprivredu koja, kao i antropozofija, pripadaju pseudoznanosti. Unatoč tomu, treba naglasiti da nema ništa loše u principima ekološke poljoprivrede i proizvodnji organske hrane, što »Najveća mala farma« zagovara i uspješno predstavlja.

IZVORPrilika br. 1/2020.
Prethodni članakPORUKA PRIKAZANJA ISUSOVA U HRAMU Prepoznavanje istinskoga Svjetla
Sljedeći članakU ZDRAVLJU I BOLESTI…Čajevi su ljekoviti, ali treba znati