Neki su mediji sredinom ožujka otkrili tajni plan Moskve o destabiliziranju Moldavije. Takvi se stvarni ili tobožnji tajni planovi u posljednje vrijeme otkrivaju svakodnevno i uglavnom su dio rata živaca u sveopćoj napetosti zbog ruske agresije na Ukrajinu. No Moldaviju se ne spominje slučajno, ona je ratom u Ukrajini izišla iz geopolitičke zavjetrine i odjednom se našla u središtu povijesnoga vrtloga. Postala je temom nagađanja za koja nitko ne zna hoće li možda već sutra postati stvarnost. Moldavski dužnosnici već mjesecima upozoravaju da je njihova zemlja ugrožena agresivnim planovima Moskve, a crkveni predstavnici u Moldaviji nedavno su poručili da Moldaviji prijeti prelijevanje rata iz Ukrajine i da bi to čak značilo početak trećega svjetskoga rata. Stanje na istoku Europe već je dovoljno dramatično, svi se nadaju da drama ne će dosegnuti vrhunac, ali nitko to ne isključuje.

Ali kakva je u tome uloga Moldavije? To pitanje posebno golica zbog činjenice da se o toj zemlji tako malo zna i u pravilu ju se zaobilazi pri svim mogućim spominjanjima europskih nacionalnih posebnosti. Kad bi se prosječnoga Hrvata, ili uopće Europljanina, zamolilo da nabroji sve europske države, većina bi jamačno preskočila Moldaviju. Doista, ta se zemlja desetljećima nekako ponašala kao da je nema. Ničim se nije isticala, ni u što se nije miješala, nigdje se nije javljala za riječ. Pa su se onda i svi drugi ponašali kao da ne postoji. A sad odjednom svako malo netko se javi s upozorenjem da bi se ruska opasnost mogla snažno očitovati u Moldaviji. Zašto? I što bi se uopće moglo odgovoriti kad bi neki vrli pitac zapitao što je i gdje je Moldavija. Postoji li zaista ta zemlja i kakva je?

Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske poznato je po nogometu i po tome da je vladalo svijetom. Sjedinjene Američke Države nisu poznate po nogometu, ali jesu po tome da sada vladaju svijetom. Finska je poznata po elektroničkim uređajima, Sjeverna Koreja po gladi i tome da bi htjela ratovati sa svakim, Libija još uvijek po Gaddafiju, Južna Afrika još uvijek po aparthejdu, Ukrajina po Rusiji, Rusija je bila poznata po kulturi i vojsci, sada samo po vojsci, Novi Zeland po prirodnim ljepotama i nekim mitskim bićima, Portugal po fatimskoj Gospi i Christianu Ronaldu, čak je i Mongolija poznata po tome da je daleko od svega i da se ondje ne događa ništa važno. Svaki Europljanin u stanju je ispričati nešto o bilo kojoj europskoj zemlji, osim možda o Moldaviji. Svaka zemlja ima nešto čime se izdvaja od ostalih, dobro ili loše. Neke imaju uspješno gospodarstvo, neke snažnu vojsku, neke se ističu jednostavno po tome što su velike, neke se nalaze na takvu mjestu da ih je teško zaobići kamo god krenuli, neke su jake u športu, neke su poznate po prirodnim ljepotama, po nekim posebnim proizvodima ili obrascima ponašanja. Za svaku se zemlju nekad čuje, samo ne za Moldaviju. Na pitanje gdje je Moldavija mnogi ne bi znali točno odgovoriti, izuzevši geografe, diplomate i one koji se rado natječu u kvizovima znanja.

Ali znaju Rusi.

Točnije, zna rusko vodstvo, koje Moldaviju očito ima u svojim planovima, iako se općenito ne zna kakvima, jedino se zna da mnogim Moldavcima nisu dragi.

Oni stariji, a napose oni koji su pomno slušali priče svojih očeva ili djedova, mogli bi se sjetiti Besarabije, zemlje u kojoj su se nekad davno vodili krvavi ratovi za razgraničenje utjecajnih sfera u Europi. E, Moldavija je Besarabija. No, da odmah ispravimo, da se Moldavci ne naljute, Moldavija nije identična Besarabiji, ali pokriva većinu područja koje se nekoć zvalo Besarabijom i danas ima isti problem kao svojedobno Besarabija.

Moldavija je zemlja sa samo dva susjeda, stiješnjena između Ukrajine i Rumunjske. S površinom od 33 843 četvorna kilometra manja je od Hrvatske, a to je, barem zasad, i po broju stanovnika, kojih je 2,6 milijuna. Povijest Moldavije u nekim razdobljima teško se dade razlučiti od Rumunjske, s tim ju susjedom vežu i jezik i etnički korijeni, a u svim tim pitanjima istodobno se javljaju i pojedinosti koje su za nekoga sporne i koje su naposljetku utjecale i danas utječu na sudbinu i međunarodni položaj te zemlje.

Imajući na umu izostanak svekolike međunarodne atraktivnosti, osim, naravno, strateški teškoga položaja, kao i činjenicu da je riječ o zemlji očuvane prirode i idiličnih krajolika, Moldavija bi se gotovo mogla nazvati nekom vrstom uspavane ljepotice. U trenutku proglašenja neovisnosti industrija je činila oko četrdeset posto udjela u moldavskom gospodarstvu, danas je spala na dvadesetak posto. Zato se uslužni sektor povećao sa 25 na 65 posto. Nešto više od 15 posto gospodarstva čini poljoprivreda i to je očito u ovom trenutku glavni dugoročni moldavski gospodarski adut. Moldavija proizvodi voće i vino.

Kad je riječ o prometnoj infrastrukturi, u Moldaviji nema autocesta, a kvaliteta njezine željezničke mreže dužine nešto više od tisuću kilometara može se mjeriti vjerojatno još samo s Hrvatskom i nekolicinom drugih zemalja.

Moldavski gospodarski pokazatelji tako su niski da se postavlja pitanje od čega ti ljudi uopće žive. Međutim, dobar dio gospodarskih aktivnosti očito se odvija u sivoj zoni, a kao i u nekim drugim državama koje je u posljednje vrijeme napustio veći broj stanovnika, doznake iseljenika znatno popravljaju socijalnu sliku.

Moldavija je stara država, starija od mnogih drugih u Europi. Kneževina Moldavija osnovana je u 14. stoljeću i kad je riječ o povijesnoj legitimaciji moderne državnosti, tu se već javlja prvi mogući sporni detalj jer se i današnja Moldavija i Rumunjska smatraju nasljednicama te kneževine. U svakom slučaju Kneževina Moldavija bila je tada ovisna o Mađarskoj, kasnije o Poljskoj i, premda se održala stoljećima, neprekidno je bila izložena različitim utjecajima i interesima, a njezine su se granice mijenjale u skladu s geostrateškim prilikama. S vremenom je potpala pod utjecaj Osmanskoga Carstva, a u 18. stoljeću za njom su se otimale Rusija i Austro-Ugarska. Od 1812. pripadala je Rusiji. Kneževina Moldavija i Kneževina Vlaška ujedinile su se 1859., a dvije godine kasnije ta se država nazvala Kneževinom Rumunjskom. Područje današnje Moldavije pripadalo je Rumunjskoj do 1940. kad je pripojeno Sovjetskomu Savezu kao Moldavska Socijalistička Republika. Nakon raspada Sovjetskoga Saveza Moldavija je 1991. proglasila neovisnost.

Međutim, njezina suverenost ni do današnjega dana nije zajamčena u potpunosti jer ju ne priznaje jedan njezin dio, usko područje Pridnjestrovlja uz granicu s Ukrajinom. Problem je u tome što Pridnjestrovlje priznaje Rusija.

Ubrzo nakon proglašenja moldavske neovisnosti Pridnjestrovlje je proglasilo neovisnost od nje i počelo se ponašati kao neovisna država, što čini do danas iako osim Rusije nitko ne podupire njegovu samostalnost. No Pridnjestrovlje ustraje u svojoj odluci, ima svoju vladu, vlastitu valutu i upravu. I ima vojsku. Procjenjuje se da je ondje stacionirano između tisuću i dvije tisuće ruskih vojnika. Na prvi pogled to izgleda kao savršen ruski taktički potez prema Ukrajini jer je Moskva na taj način vojno zaokružila Ukrajinu i sa zapada. No u stvarnosti ta je prijetnja u postojećim okolnostima jalova jer je riječ o premalom broju vojnika. Uzgred, nije uopće jasno kako Rusija održava vezu s tim vojnicima, kako im doprema primjerice opremu, jer na zemljovidu se ne vidi način na koji bi Rusija održavala pouzdanu vezu s tom svojom vojnom eksklavom. S druge pak strane, premda zasad beznačajne glede rata u Ukrajini, te ruske postrojbe sasvim su dostatne za destabilizaciju Moldavije i održanje paradržave Pridnjestrovlja.

Nadalje, poznavatelji prilika u Moldaviji procjenjuju da je s vremenom došlo do svojevrsnoga prešutnoga prihvaćanja Moldavije i njezina odmetnutoga dijela zbog političkoga i gospodarskoga sustava koji je prožet utjecajima oligarhije i koji zbog mreže neformalnih uzajamnih interesa i nije odveć zainteresiran za promjenu stanja.

Istodobno Rusija drži Moldaviju u šaci na temelju trgovinske ovisnosti. Moldavija je ovisna o ruskom plinu, a njezin izvoz uglavnom ide u Rusiju. Stoga svaki put kad vlasti u Kišnjevu na dnevni red stave pitanje Pridnjestrovlja, Moskva podigne cijenu plina Moldaviji i ograniči uvoz njezina vina i voća.

Službeni jezik u Moldaviji je rumunjski, iako se povremeno naziva i moldavskim. U dijelu zemlje bez Pridnjestrovlja većinski Moldavci čine 82,1 posto pučanstva, slijede ih Ukrajinci sa 6,6 posto, Gagauzi sa 4,4 posto, Rusi sa 4,1 posto, Bugari sa 1,7 posto te Romi, Židovi i nekolicina drugih manjina s udjelima manjim od jedan posto. Moldavci su većina i u Pridnjestrovlju, ondje ih ima 31,9 posto, ali ima i Rusa, njih je 30,3 posto te 28,9 posto Ukrajinaca. Blizu polovice svih Moldavaca živi u gradovima.

Moldavija je kršćansko društvo. Više od 90 posto žitelja Moldavije pripada različitim pravoslavnim crkvama. Katolici su ondje manjina, ima ih oko 20 tisuća, kao i židova. Biskupija Kišnjev postoji od 2001. sa sjedištem u istoimenoj moldavskoj prijestolnici.

Prema različitim izvorima, od početka rata u Ukrajini Moldavija je prihvatila oko pola milijuna ukrajinskih izbjeglica, sada ih prema službenim procjenama ondje živi oko sto tisuća. Time je Moldavija, najsiromašnija europska država, na sebe primila najveći dio tereta ukrajinskih izbjeglica. Na taj je način, naravno, postala socijalno još ranjivija, a politički izloženija pritiscima i nestabilnostima.

Premda se o njoj premalo govori, Moldavija je možda i najbolji primjer strateških obračuna Rusije i Zapada, koji su kulminirali ruskim napadom na Ukrajinu. Time ta mala zemlja na istoku Europe i dalje živi svoju povijesnu ulogu područja na kojem se neprestano prelamaju interesi velikih. Moldavija je od 2014. u pridruženom članstvu Europske unije. Rusija je tada pokušala to spriječiti zabranom uvoza vina iz Moldavije. Od lipnja prošle godine Moldavija je i službeno kandidat za članstvo u EU-u. Zemlja je očito duboko podijeljena oko pitanja strateškoga svrstavanja. Polovica Moldavaca zagovara uključivanje u zapadne integracije, a druga polovica radije bi se zbližila s Rusijom.

Nedavno objavljene informacije u medijima o ruskom tajnom planu o Moldaviji, nastalom 2021., upućuju na namjeru Moskve da izazove nestabilnost u Moldaviji, spriječi njezino uključivanje u zapadne integracije i naposljetku ju učini ovisnom o Rusiji. Rusija se očito pritom oslanja na proruski orijentiran dio moldavskoga pučanstva, kao i na nestabilnost moldavskoga političkoga sustava koji je prožet oligarhijskim strukturama, tradicionalno netransparentan i podložan manipulacijama. Nakon što je 2020. na čelo države došla prozapadno orijentirana predsjednica Maia Sandu Moldavija je doživjela razdoblje relativne političke stabilnosti, no profili političkih činitelja i njihovi uzajamni odnosi još ni iz daleka ne jamče pouzdane političke prilike. Predsjednica Sandu nedavno je priopćenjem upozorila na opasnost od ruske intervencije u Moldaviji u obliku subverzivnih akcija. Moldavska predsjednica tvrdi da Moskva namjerava organizirati nemire koji bi doveli do smjene vlasti u zemlji. Sličnu je tvrdnju izrekao proteklih dana i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij rekavši kako je ruski plan za preuzimanje nadzora nad Moldavijom sličan onomu koji je Moskva imala za Ukrajinu. Prema crkvenim izvorima, proruske vlasti u Pridnjestrovlju nedavno su donijele odluku o mobilizaciji muškaraca mlađih od 55 godina, što je bez obzira na pouzdanost informacija o ruskim planovima daljnji korak u jačanju napetosti.

Već godinu dana sve su oči uprte u Ukrajinu i stanje na bojišnici, u javnosti se svakodnevno analiziraju pokreti ruskih i ukrajinskih snaga i procjenjuje mogući daljnji tijek rata. Istodobno, s tajnim ili javnim planovima Moskve ili bez njih, niz država u okružju izravno je pogođeno tim sukobom i svaka na svoj način ima ulogu u tim strateškim igrama. Štit NATO-a njegovim je članicama u tom području relativna sigurnost, no nitko ne zna hoće li se prilike promijeniti i hoće li NATO biti izravno uvučen u sukob. Istodobno nekolicina država, poput Finske i Švedske, užurbano nastoji steći tu zaštitu, a države poput Moldavije i kavkaskih zemalja izravno su izložene opasnosti da budu pregažene, gledajući u kontekstu mogućih ruskih planova, ili da na bilo koji način budu žrtve opće nestabilnosti u tom području. Upitan hoće li uskoro morati ići braniti svoju zemlju, jedan je Moldavac nedavno odgovorio: »Nadam se da će Ukrajinci to odraditi za nas.«

PROBLEM
Uvod u treći svjetski rat?
»Bila bi tragedija kad bi eksplodiralo Pridnjestrovlje. To bi Moldaviju gurnulo u rat, to bi bio uvod u treći svjetski rat«, izjavio je nedavno generalni vikar kišnjevske biskupije u Moldaviji Cesare Lodeserto. Prema njegovim riječima »najveći je problem pretpostavka za mir: spremnost na dijalog, a nje nema«.