GUBAVAC JE DOTAKNUT U vremenu »distance« Isus je pokazao neobičnu blizinu upravo prema zaraženima

Šesta nedjelja kroz godinu, B (Mk 1, 40-45)

Gubavac je primijetio Isusa kako obilazi sinagoge na području Galileje. Shvatio je da je Isus netko poseban. Brzo je dotrčao do Isusa, kleknuo i zamolio: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« A Isus nije na njegovu gestu ostao ravnodušan, niti je odmahnuo glavom, nego je bio duboko dirnut. Piše evanđelist Marko: »Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: ‘Hoću, budi čist!’«

Scena susreta Isusa i gubavca slika je neobičnoga zajedništva u vremenu zarazne bolesti gube. Iako su gubavci boravili izvan gradova, na pustim mjestima, bez jasnoga kontakta sa zdravima, taj gubavac primijetio je Isusa i brzo je do njega dotrčao. No taj isti gubavac poštuje propis. Zna da se guba može širiti ako Isusa dotakne, ako mu se unese u lice. Unatoč velikim bolovima i željama da ozdravi, kleknuo je, spustio se ispod Isusa, na neki način izišao iz njegova vidokruga i lagano zavapio: »Ako hoćeš, i samo ako to želiš, možeš me očistiti!« Dirljiva poniznost čovjeka u bolima. Dok očigledno vidi da se raspada, koža mu se odvaja od mesa, razni čvorići pojavljuju mu se po tijelu, on ne pokazuje krik svoje boli. Nije obujmio Isusa, nije ga dotaknuo, ma nije mu ni povlačio skute odjeće. Lagano je rekao: »Ako hoćeš, možeš me očistiti.«

Upravo takva jednostavna gesta, potiha riječ koja je dolazila iz čovjeka od kojega su svi digli ruke, čovjeka koji je klečao pred Isusom bez ikakve nervozne želje da ga Isus munjevito brzo izliječi, dotaknula je Isusa u dubini njegova bića. Taj gubavac bez tjelesnoga dodira, u svojevrsnoj fizičkoj distanci, dotaknuo je Spasitelja mnogo jače nego da se grčevito privinuo uz njega. Emotivno je dotaknuo Isusa koji je nad prizorom ranjenoga čovjeka postao duboko ganut. Od tjelesnoga dodira bio je važniji taj emotivni dodir. Slično se pokazalo i kod nedavnoga potresa. Iako mnogi nisu osjetili podrhtavanje, neki ga nikada nisu ni iskusili, ali emotivno su bili taknuti zatečenim prizorom posljedica. Ganut hrvatski narod pokazao je tako emotivnu blizinu u vrijeme poštovanja tjelesne udaljenosti, popularne »fizičke distance«.

Isus nije ostao na osjećajnom ganuću. Nije ni zaplakao. Čak nije ni pokazao neko posebno suosjećanje kao da bi iskazivao riječi potpore. Naprotiv, on je odmah djelovao. Podijelio je svoju blizinu s vapijućim čovjekom. Pružio mu je ruku, ruku koja je drhtala jer je bio ganut prizorom, ali ruku koja je dala blizinu bolesnomu čovjeku. Na kraju ga je očistio od gube, upućujući ga na poštovanje Božjega zakona i iskazivanje hvale Bogu.

Liječenje bolesnoga od gube protumačio je Ivan Zlatousti svojoj zajednici govoreći: »Isus nije samo rekao: ‘Hoću, budi čist’, nego je pružio ruku i dotaknuo ga. Ta je stvar naročito važna istrage. Zašto je Isus, očistivši ga svojom voljom i riječju, dodao i dodir svoje ruke? Čini mi se da bi time mogao označiti da nije podložan Zakonu već je postavljen iznad njega. Njegova ruka nije postala nečista od gube, nego je gubavo tijelo očistila Njegova sveta ruka.«

U Isusovu ganuću koje je pokazalo blizinu s bolesnim čovjekom kršćanin se može pronaći kao osoba djelotvorne ljubavi za svoje bližnje. Možda tjelesne udaljenosti naizgled čine ljude tupima na ljudsku bol. U Isusovu primjeru nalazi se savršen odgovor. Nipošto udaljenosti ne trebaju biti izgovor za nedjelovanje. Čovjek je biće kojega osjećaji mogu ponijeti da i izdaleka učini velike stvari.

Jasno, čovjek nije svet kao Isus, nije ni imun na bolesti poput uskrsnuloga Spasitelja, ali osjećaji su nešto što se može s Isusom podijeliti u vremenu krize ljudske blizine. Osjećaji pomažu da se kršćanin osjeti čovječnijim, osjeti da dijeli bol ne samo s ukućanima, nego i sa susjedima, s kolegama na poslu, sa svima koje je strah od zaraze učinio opreznijima. Stoga danas, prema Isusovu primjeru, blizina se može iskazivati u telefonskim pozivima, pozdravima na ulicama, laganim mahanjima rukom, vedrim očima, brisanjem osjećaja zabrinutosti dok se razgovara s najmlađima, ali i govorom o smiješnim zajedničkim temama. Ljudska briga za drugoga koja proizlazi iz ganuća tako ne će ostati bez ploda, nego će iskazati blizinu koju uči Isus dok se susreće s gubavcima, ljudima izbačenima iz društva.

Ganuti Isuse, nisi se sustezao pomoći bolesnomu čovjeku. Ne dopusti da nam tjelesne udaljenosti budu izgovori za povlačenje, nemoj da od bližnjih radimo moderne gubavce, nego daj da iskazujemo osjećaj iskrene ljubavi vršeći djela milosrđa po uzoru na Tebe, koji živiš u vijeke vjekova. Amen.

IZVORGlas Koncila br. 7/2021.
Prethodni članakNADBISKUP HOSER: Međugorje je mjesto »preusmjeravanja vodoravnosti našega života u okomitost«
Sljedeći članakSANIRANE POSLJEDICE POTRESA NA HRVATSKOM SAKRALNOM DRAGULJU U RIMU Crkva sv. Jeronima nakon tri godine zablistala u osvježenom ruhu