HOĆE LI RADNICI U TRGOVINI MOĆI OSTVARITI SADA USKRAĆENO PRAVO NA SLOBODNU NEDJELJU Sedmi dan u ljudskom DNA ugnijezdio se kao sustav za resetiranje

Snimio: M. Sokol
Bože Vuleta: »Povećana plaća ne može biti zadovoljavajuća kompenzacija za rad nedjeljom. Naime, u gotovo svim djelatnostima za rad nedjeljom i blagdanima zajamčena je 100-postotna povišica plaće, no unatoč tomu tek se 6 posto Austrijanaca izjašnjava spremnima za rad nedjeljom.«

Hoće li nedavno ponovno najavljeno Vladino zakonodavno uređenje rada nedjeljom u trgovinama doživjeti isti scenarij kao i prethodna dva rješenja kada je Ustavni sud ukinuo te odredbe? Upravo prethodnih blagdanskih dana iz vladajućih struktura čule su se izjave da će se u rješenju (ne)rada nedjeljom u Hrvatskoj slijediti tzv. »austrijski model« omogućujući trgovcima da sami izaberu između osam i 12 nedjelja u godini koje će raditi. Uslijedile su brojne reakcije onih koji se zauzimaju za rad nedjeljom, posebice vlasnika trgovačkih centara: u javnosti su odjeknuli njihovi argumenti za rad nedjeljom, ali po strani su ostala pojašnjenja i razlozi zašto bi nedjelju trebalo osloboditi iz ralja ekonomskoga profita i dobiti.

Glasovi zagovornika rada nedjeljom sve usamljeniji

Na tome, ali i pravima onih kojima je uskraćeno pravo na slobodnu nedjelju, u svojim zahtjevima ustraju u inicijativi Hrvatski savez za nedjelju. Njihov predstavnik franjevac Bože Vuleta, predsjednik splitskoga Franjevačkoga instituta za kulturu mira, za Glas Koncila ponudio je protuargumente na često ponavljane razloge zašto bi trebalo zadržati radnu nedjelju. »Malo tko od trgovaca želi pokazati svoju ‘slabost’ priznanjem nedostatka radnika. No među njima su sve usamljeniji glasovi zagovornika rada nedjeljom. Na jednoj njihovoj nedavnoj reprezentativnoj konferenciji u Hrvatskoj gospodarskoj komori 90 posto ih se izjasnilo suglasnima da se nedjeljom ne radi. Tek ih je 10 posto za rad nedjeljom. S druge pak strane događa se da pojedini poslodavci samoinicijativno u potpunosti dokidaju praksu rada nedjeljom, primjerice KTC koji ima oko 1400 radnika. Većina nije spremna na takav potez zbog konkurencije, ali priželjkuju regulaciju zakonom koji bi vrijedio za sve«, kaže o. Vuleta i osvrće se na često ponavljanu tvrdnju zagovornika rada nedjeljom da bi njegova zabrana dovela do nesagledivih posljedica i štete gospodarstvu.

Prodaja se raspodijeli na druge dane

»Iskustvo iz vremena zabrane iz 2004. godine potvrđuje da se gotovo u roku od dva mjeseca prodaja raspodijelila na druge dane. U to se vrijeme prijetilo otpuštanjem radnika, no to se nije dogodilo iz jednostavnoga razloga što zbog rada nedjeljom nitko dodatno nije ni bio zaposlen. Tvrdnje da se nedjeljom ostvaruje velik promet lako su provjerljive. Ministarstvo financija, Središnji ured Porezne uprave u Zagrebu u travnju 2018. godine objavio je analizu prometa ostvarenoga u fiskalizaciji po danima od 2015. do 2017. godine. Ta analiza pokazuje da je promet ostvaren u dane blagdana niži za 97 posto, a nedjeljom za 36 posto od prosječnoga prometa u ostalim danima u tjednu za cijelo promatrano razdoblje. Najprometniji fiskalni dan u djelatnosti trgovina na malo jest subota, potom petak, četvrtak, srijeda, ponedjeljak, utorak. Rad nedjeljom u godišnjem prihodu trgovaca čini oko 3 posto. Ali kako smo vidjeli, taj bi se promet u kratkom razdoblju raspodijelio na ostale dane u tjednu«, rekao je o. Vuleta.

Austrijski poučci

U javnosti se govori o tzv. »austrijskom modelu« kao uzoru koji bi zakonodavno trebalo slijediti. »Pretpostavljam da samomu govoru Vlade RH o ‘modelu’ rješavanja ove problematike prethodi dostatna svijest o štetnosti i neodrživosti postojećega stanja te istinska odlučnost i zauzetost za promjenu. U suprotnom se možemo zaplesti u začarani krug sporenja u vezi s mogućim modelima. Mislim da je zakonodavac u tu zamku upao 2003. i 2009. godine kad je u dva navrata donesen zakon koji je regulirao rad nedjeljom, ali ga je u oba slučaja Ustavni sud suspendirao«, kaže o. Vuleta.

»Naša, a i sva druga istraživanja pokazuju da gotovo dvotrećinska većina naših građana rad trgovina nedjeljom smatra nepotrebnim i štetnim. To je znak da nam je jezgra društvenoga bića zdrava. Ne samo da je narod spreman prihvatiti zdravu regulaciju, nego će je pozdraviti.«

Da se »austrijskim modelom« može uštedjeti energija misle u Hrvatskom savezu za nedjelju u kojem su studiozno analizirali i iskustva drugih zemalja te tvrde da je austrijskomu modelu vrlo slično stanje i u nekim drugim zemljama Europske unije, posebice onima koje su iz raznih razloga najrelevantnije za Hrvatsku. »Postojeća praksa u Austriji nudi nam nekoliko poučaka. Prvo, povećana plaća ne može biti zadovoljavajuća kompenzacija za rad nedjeljom. Naime, u gotovo svim djelatnostima za rad nedjeljom i blagdanima zajamčena je 100-postotna povišica plaće, no unatoč tomu tek se 6 posto Austrijanaca izjašnjava spremnima za rad nedjeljom. Istina, gospodarski je standard drukčiji, ali glavni razlog je svijest o nezamjenjivosti nedjelje kao dana odmora. Drugo, turizam nije razlog za rad trgovina nedjeljom. Turizam je u Austriji snažnija, rasprostranjenija i dugotrajnija gospodarska djelatnost nego u Hrvatskoj. I sve bez rada trgovina nedjeljom. Dapače, uvećavaju se gastronomske aktivnosti kroz gastronomsku ponudu. Treće, profit nije primarna vrijednost. Pritiscima velikih trgovaca za deregulaciju rada nedjelom, zbog želje da posve istisnu male trgovine, uspješno se suprotstavljaju organizirani zagovornici slobodne nedjelje, poput Austrijskoga saveza za nedjelju i austrijske Katoličke socijalne akademije«, kaže čelnik Franjevačkoga instituta za kulturu mira.

Nezamjenjiv dan tjednoga odmora

Izrazivši zabrinutost da u Hrvatskoj sada ne postoji nikakva regulacija rada nedjeljom jer trgovine de facto mogu raditi 24 sata dnevno, svih sedam dana u tjednu, 365 dana u godini, o. Vuleta ističe da je rješenje i izrada modela na zakonodavcu. Oni iz Hrvatskoga saveza za nedjelju svoj su prijedlog već iznijeli, a temelji se na tome da radno vrijeme trgovina bude od ponedjeljka do petka od 6 do 20 sati, subotom od 6 do 18 sati, a nedjeljom pet puta godišnje. Izbor tih pet radnih nedjelja bio bi prepušten poslodavcima. Iznimke bi bile trgovine na kolodvorima, u zračnim i trajektnim lukama, nacionalnim parkovima, benzinskim postajama i odmorištima na autocestama.

»Zadaća države nije da ispunjava želje i interese pojedinaca, nego da sve gospodarsko-društvene aktivnosti usmjerava prema dugoročnomu općemu dobru. Država se ne može odreći svoje regulatorne uloge. Stječe se dojam da Vlada ovaj put pristupa studioznije i sveobuhvatno. To je dobar put«, kaže o. Vuleta. Upitan iščitava li iz najava Vlade iskrenu želju da se riješi pitanje (ne)radne nedjelje u trgovini ili tek predizborni trik u godini u kojoj će biti parlamentarni izbori, kaže: »Više od iskrene želje, dapače, sve ovo vrijeme slobodne i samostalne Republike Hrvatske postoji prava čežnja svih onih kojima je nepotrebno uskraćeno pravo na slobodnu nedjelju, na nedjelju kao nezamjenjiv dan tjednoga odmora, da se to pitanje konačno riješi u korist njihova prava, tim više što prava drugih i opće dobro ničim ne bi bili zakinuti. Njih zacijelo ne zanima pitanje zašto baš sada. Njima je važno da se to konačno riješi. Ako je njima važno da se to konačno riješi, a ako je njihovo dobro opće dobro – a jest! – onda bi i svim građanima bilo važno da se to konačno riješi. U tom smislu svaka bi vlada to trebala prepoznati kao svoju obvezu i, bez ikakva odgađanja, to konačno riješiti. Stoga ne mogu zamisliti da bi se bilo tko ovakvim ozbiljnim pitanjem, pitanjem općega dobra, pitanjem ne samo prava, pravičnosti i solidarnosti, nego i društvenoga zdravlja, a time i gospodarske održivosti, koristio kao trikom u bilo kakve svrhe. Osim što bi to bilo drsko, bilo bi i društveno-politički suicidno«, kaže o. Vuleta.

Sve podrediti profitu?

Postoji i dodatan razlog da se »upravo u ovom trenutku« to pitanje konačno riješi, a o. Vuleta vidi ga u činjenici nedostatka radnika u brojnim djelatnostima. »Sektor trgovine odavna je personalno potkapacitiran, što je dugotrajno iscrpljivalo uposlene, prisiljavalo ih na enorman broj prekovremenih radnih sati. S dramatičnim egzodusom velikoga broja hrvatskih građana u posljednjih nekoliko godina to je stanje postalo neizdrživo, ne samo radnicima, nego i poslodavcima koji uz maksimalnu redukciju radnika teško pokrivaju tjedno radno vrijeme koje zasada uključuje i nedjelju, a to im je gotovo nemoguće tijekom turističke sezone. Kad se to ne bi konačno riješilo ‘upravo u ovom trenutku’, mogli bi se dogoditi kobni lomovi, ne samo pojedinaca i pojedinih tvrtki. Prisjetimo se samo lomova koji su bili posljedice nagomilanih nerješavanih pitanja u sektoru obrazovanja.«

»Iskustvo iz vremena zabrane iz 2004. godine potvrđuje da se gotovo u roku od dva mjeseca prodaja raspodijelila na druge dane. U to se vrijeme prijetilo otpuštanjem radnika, no to se nije dogodilo iz jednostavnoga razloga što zbog rada nedjeljom nitko dodatno nije ni bio zaposlen.«

Ipak, unatoč svemu, činjenica je da se u posljednjem desetljeću dogodio val deregulacije pravila radnoga vremena za trgovine u mnogim zemljama, uz opravdanje gospodarskoga rasta i povećanja potrošnje. Evo kako na tu tvrdnju odgovara o. Vuleta: »Ljudski je biti u zabludi. No priznanje zablude čin je većega stupnja ljudske zrelosti. U ovom slučaju dobar primjer za to može nam biti uvaženi prof. dr. Ljubo Jurčić. On je bio ministar gospodarstva u vrijeme naše kampanje za slobodnu nedjelju 2003. godine. Na našoj međunarodnoj konferenciji o društveno-gospodarskim aspektima neradne nedjelje, 2018. godine, kazao je da je u ono vrijeme, u želji da se pokrenu gospodarske aktivnosti, mislio da ne treba ništa ograničavati. Priznao je međutim da nije bio u pravu. Obrazložio je to i tvrdnjom ekonomske znanosti da se u sektoru trgovine vrijeme ne pojavljuje kao čimbenik prometa, zarade. Promet ovisi o kupovnoj moći, a potrošnja se raspodijeli na predviđeno vrijeme za trgovinu. Sve se može podrediti profitu, i privatni i obiteljski i društveni život, ali kad to prijeđe zakonitosti ljudske opteretivosti, sve se urušava – i zdravlje i obitelj i društvo, a posljedično i gospodarstvo. Tko će, kako i pod koju cijenu podmirivati sve duža razdoblja bolovanja i prijevremene mirovine? Tko će i kako sanirati posljedice razbijenoga obiteljskoga života? Tko će i kada vratiti povjerenje onih koji zbog svekolike ‘deregulacije’ – slobodno rečeno nereda – napuštaju Hrvatsku? Tko će raditi u trajno povećavanim turističkim kapacitetima?«

Prihvatiti zdravu regulaciju

Je li realno očekivati da će zakonodavno rješenje sada nakon stečenih navika hrvatskih građana da idu nedjeljom u kupnju moći riješiti to pitanje? »Unatoč stečenim navikama kupovanja nedjeljom, to je dan u tjednu u kojem trgovine ostvaruju daleko najmanji promet. Naša, a i sva druga istraživanja pokazuju da gotovo dvotrećinska većina naših građana rad trgovina nedjeljom smatra nepotrebnim i štetnim. To je znak da nam je jezgra društvenoga bića zdrava. Ne samo da je narod spreman prihvatiti zdravu regulaciju, nego će je pozdraviti. A ni oni kojima je profit na vrhu vrijednosne ljestvice ne će pretrpjeti nikakve štete«, zaključio je o. Vuleta.

Slobodna nedjelja kao vjerničko pravo
Foto: KAB Germany | Konferencija pod nazivom »Slobodna nedjelja i dostojanstveno radno vrijeme u Europi: Kojim putem naprijed?«

Sedmodnevni ritam rada i odmora plod je vjekovima spoznavanih antropoloških potreba. Bilo je nekih eksperimenata još od Francuske revolucije da se uvede neki drugi ritam, ali svi su propali – tvrdi fra Bože Vuleta upitan zašto smatra da bi nedjelja trebala imati poseban status i zaštitu. »Čini se da se sedmi dan u ljudskom DNA ugnijezdio kao sustav za resetiranje. Čovjek radom ispunjava svoje kreativne potrebe, a svaki kreativni rad treba vrijeme za rekreaciju. Čovjekove stvaralačke moći nisu reducirane na rad kojim osigurava egzistenciju. Puno je stvaralačkih darova koji se ostvaruju u ‘slobodno vrijeme’, a čovjek ima bezbroj nematerijalnih potreba, nadasve za obiteljskim i društvenim interakcijama. Židovstvo i druge monoteističke religije potrebu za tjednim odmorom uobličile su u Božju zapovijed proglašavajući taj dan danom za slavljenje Stvoritelja. Sedmi dan je dakle kao antropološka stečevina neupitan dan odmora. U zapadnom civilizacijskom krugu taj je dan nedjelja. Ona kao i židovski ‘šabat’ ponajprije ima slavljenički karakter. Uz zahvalno slavlje Stvoritelja, kršćani nedjeljom slave Kristovo uskrsnuće. I jedno i drugo eminentni su čimbenici rekreacije. Osim toga ta slavlja otkrivaju smisao svega što čovjek radi te otvaraju perspektivu za sve ono što taj dan jest: susret sa Stvoriteljem. Navikli smo govoriti o apsolutnoj kršćanskoj većini u Hrvatskoj koja kao većina ima pravo na vjernička prava. Kršćani su de facto manjina u Hrvatskoj, u svakom pogledu, osim nominalno. Ali kao manjina imaju svoja prava! Stoga i u kontekstu rasprave o slobodnoj nedjelji kršćani trebaju i moraju kao manjina tražiti svoja vjernička prava, i pravo i obvezu da se kao manjina solidarno zalažu za prava radnika u trgovini, od kojih je 71 posto žena! Kao manjina imaju veće izglede da ih zakonodavac čuje.«