Europi nedostaju fizički radnici, u Hrvatskoj su najtraženiji trgovci i konobari. U tekstu Ljubice Gatarić u Večernjem listu piše da je zaposlenost u Njemačkoj dostigla povijesni maksimum. Slično je i s Hrvatskom, gdje je potkraj rujna broj zaposlenih radnika i službeno nadmašio brojke iz dosad najbolje 2008. godine. Radnik više traži se i u Austriji pa se u toj zemlji razgovara o tome da se problem manjka radnika premosti smanjenjem radnoga tjedna na 30 sati. Neke su tvrtke iz visokoprofitabilnoga financijskoga sektora to učinile i dobro im ide, no radno intenzivne industrije nemaju kapitala za taj potez. Na desetke tisuća praznih radnih mjesta i u drugim je članicama Europske unije, kao da nije riječ o razdoblju rekordne inflacije, rata u susjedstvu, sankcija i prekinutih trgovinskih veza. Europi nedostaju polukvalificirani i nižeobrazovani radnici, manjak radne snage prisutan je u uslužnim djelatnostima koje su slabije plaćene. Najbolji hrvatski studenti čim završe fakultete bez problema mogu raditi u svakoj tvrtki u Japanu, Njemačkoj, Dubaiju ili Americi jer za njih kod nas posla nema, ali ima za fizičke radnike iz Nepala. Podatci sa Zavoda za zapošljavanje potvrđuju da su hrvatske tvrtke od siječnja do listopada predale 110 tisuća zahtjeva za zapošljavanje stranih radnika, a najviše su tražile građevinske radnike, zidare, konobare, kuhare, tesare, sobarice, čistačice, bravare, armirače, vozače, pekare… zanimanja u kojima su stranci zaposleni na bruto plaću od 5100 do 6000 kuna, odnosno neto plaću od 4500 kuna.
Nije se smanjilo iseljavanje i naši ljudi i dalje odlaze. U godini dana broj zaposlenih u Hrvatskoj porastao je za oko 35 tisuća, a u odnosu na pretpandemijsku 2019. godinu za oko 54 tisuće. Rekordnu zaposlenost iz 2008. godine premašili smo za skromnih 783 zaposlenja, ali ipak premašili. S obzirom na depopulaciju i masovno iseljavanje bilo je mišljenja da Hrvatska nikad ne će dostići zaposlenost iz te godine. IT sektor prometnuo se u djelatnost s najvećim porastom broja zaposlenih – oko 11 tisuća u tri godine, a stručne i tehničke djelatnosti digle su zaposlenost za oko 10 tisuća. To je ipak dobar iskorak u strukturi domaćega gospodarstva, dijelom vezan i uz činjenicu da informatičar može raditi bilo gdje, samo da ima dobar internet.
Cijela jugoistočna Europa, uključujući i Hrvatsku, pred istim je izazovom kontinuirane depopulacije. Donedavno Hrvatska je privlačila radnu snagu iz susjednih zemalja, ali taj bazen ljudi zasigurno presušuje.
Sve više djecu obuhvaćaju poremećaji, jedan od takvih je dispraksija – poremećaj u koordinaciji pokreta. Među oboljelima je i Daniel Radcliffe, kojega je proslavio serijal filmova »Harry Potter«, a malo je poznato da se glumac slučajno opredijelio za glumu. Postao je svjetska zvijezda sa samo 12 godina, kada je prihvatio ulogu Harryja Pottera. Njemu je još u djetinjstvu dijagnosticirana neurološka bolest, dispraksija. »Teško mi je bilo u školi, bio sam loš u svemu, bez vidljiva talenta«, ispričao je slavni glumac. Njegova majka, da bi mu pomogla, upisala ga je na glumu, za koju je brzo shvatio da će biti njegov poziv. Otkrio je i da ga je bolest ometala. »Ne mogu vezati tenisice, imam užasan rukopis. Kao mali patio sam od nedostatka samopouzdanja jer sam mislio da sam ‘smotan’.«
Dispraksija je neurološki poremećaj zbog kojega mališani imaju teškoće u koordinaciji pokreta, kada motoričke vještine nisu u skladu s njihovom dobi i sposobnostima pa se teško snalaze u novom okruženju, imaju često i poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću (ADHD), pa su stoga u njihovu rehabilitaciju uključeni brojni stručnjaci – logopedi, defektolozi, razni terapeuti, fizijatri, senzorni terapeuti. Maja Vekić, magistra logopedije u splitskoj Osnovnoj školi »Mertojak«, rekla je: »Najčešće otkrivanje problema počinje kada roditelji osjete zabrinutost za razvoj djeteta. U tim je trenutcima važno da se ne oslanjaju na savjete okoline koji se temelje na rečenicama: ‘Ma nije mu ništa… Ne da mu se… Lijen je… Pričekaj još malo.’ Sigurnije je potražiti pomoć stručnjaka koji su važni za što pozitivniji ishod funkcioniranja djeteta. Važno je da se s postavljanjem dijagnoze i terapijom počne što prije. Ne postoji univerzalan recept za provođenje terapije i upravo je zbog toga važno da ona bude multidisciplinarna. Na samom početku školovanja važno je da roditelji daju sve informacije koje su bitne za njihovo dijete.« Daniela Radcliffea dijagnoza nije spriječila da bude uspješan, poručuje sugovornica prof. Vekić u razgovoru s Javorkom Luetić za Slobodnu Dalmaciju.
