Dok države sudionice UN-ove Okvirne konvencije o promjeni klime na svom 25. sastanku u Madridu od 2. do 13. prosinca raspravljaju o smanjivanju emisija stakleničkih plinova odgovornih za klimatske promjene, glavni je tajnik UN-a Antonio Guterres uoči njezina otvaranja upozorio da su dosad preuzete obveze »posve nedostatne«, a »točka bez povratka nije daleko na horizontu, vidljiva je i brzo nam se približava«.

Subvencije za fosilna goriva i gradnju elektrana na ugljen u svijetu koji hrli u klimatski kaos moraju prestati, istaknuo je Guterres, ali pitanje je hoće li se zaustaviti porast Zemljine temperature ispod 1,5 Celzijevih stupnjeva kad su Sjedinjene Američke Države, koje su drugi najveći emiter stakleničkih plinova, početkom studenoga i službeno zatražile izlazak iz Pariškoga sporazuma, čije je dosljedno provođenje vjerojatno zadnja nada. SAD-u nasuprot, Europski parlament je 28. studenoga donio rezoluciju kojom je proglasio stanje klimatske i okolišne krize. Pred čovječanstvom je godina za koju se kaže da je presudna i u kojoj će se trasirati put prema tranziciji u niskougljično društvo ili će se zbog profita nekih i neodlučnosti drugih, bojazan je, žrtvovati budućnost sljedećih naraštaja, ali i drugih vrsta na planetu Zemlji.

»Zadnji smo u Europi«

Ključnu ulogu u tranziciji prema dekarbonizaciji zasigurno imaju strateški dokumenti poput strategije razvoja energetike koji bi se trebao temeljiti na uporabi obnovljivih izvora energije, a ne fosilnih. Hrvatska je Vlada krajem listopada u saborsku proceduru uputila Prijedlog strategije energetskoga razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu, koja, kako se ističe, predviđa znatno veći udio proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, veću energetsku učinkovitost i smanjenje emisija stakleničkih plinova, pri čemu se vodi računa o ostvarenju zajedničke energetsko-klimatske politike u kontekstu članstava u EU-u. Pri tome je jedan od ciljeva smanjenje ovisnosti o uvozu energije i s tim povezano jačanje strateške infrastrukture poput projekta LNG terminala na Krku. Pitanje je kako se to uklapa u planove nove predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen o tome da Europa do 2050. postane prvi ugljično neutralni kontinent.

Put do sigurne, održive i dostupne energije je u zajedničkom djelovanju politike, industrije, znanstvene zajednice, poduzetnika i građana. Stvaranjem sinergije do hrvatske energije

Na pitanje kako ocjenjuje prijedlog strategije u odnosu na proizvodnju energije iz obnovljivih izvora direktorica udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske koje okuplja više od 70 posto proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora u Hrvatskoj Maja Pokrovac rekla je: »Energetski institut ‘Hrvoje Požar’ jasno je iskazao u podlogama Strategije da Hrvatska ima potencijal od 8 do 10 tisuća MW u suncu i isto toliko u vjetru, a Strategijom smo zacrtali petinu manje. Po uporabi solarne energije zadnji smo u Europi. Zatvarajući proces integracije industrije i proizvodnje energije bilo u obliku bioplina ili toplinske energije spaljivanjem šumske biomase ili otpada koji dalje nije za uporabu i zbrinjavanje, postići ćemo sigurno i dostatno proizvodnje električne energije za naše potrebe ili kvalitetan ‘energetski miks’ da je ne moramo uvoziti, što u ljetnim mjesecima iznosi i do 60 posto.«

Dalmacija – 100% obnovljiva

Maja Pokrovac napominje da je Hrvatska tek načela uporabu geotermike, koja u Hrvatskoj ima golem potencijal od 500 do 1000 MW, a geotermalnom energijom moguće je uspostaviti ravnotežu između potreba za grijanjem i hlađenjem u kontinentalnoj Hrvatskoj, nasuprot snazi vjetra i sunca u Dalmaciji. »Sveobuhvatnim sagledavanjem obnovljivih izvora energije (OIE), ne forsirajući ni jedan vid na štetu drugoga, možemo ostvariti sigurnu opskrbu i 100-postotnu proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. Ako gledamo samo Dalmaciju, ona bi mogla biti 100 posto obnovljiva u idućih 10 godina.«

Međutim, već niz godina mogu se čuti brojne kritike na račun zaprjeka koje koče veću uporabu obnovljivih izvora. »Najveća su zaprjeka nepredvidivo i promjenjivo zakonsko okruženje. Do sada je u Hrvatskoj realizirano nešto više od 800 MW projekata iz OIE-a, a još je 152 MW u izgradnji, mnogo manje nego što je planirala zadnja Strategija energetskoga razvoja iz 2009. Potencijal koji Hrvatska ima u OIE-u bili su motivacija da se od 2013. kad je potpisan zadnji projekt iz poticanoga modela (feed-in tarife), a 2016. zakonom najavio novi premijski sustav, razvilo novih 600 MW projekata.« Ti projekti od tada čekaju otvaranje premijskoga modela i donošenje podzakonskih akata. Sadašnja vlada, smatra Pokrovac, prva je koja je sustavno zainteresirana za domaću proizvodnju te je najavila početak novoga premijskoga sustava sljedeće godine, kao i donošenje nužnih podzakonskih akata do kraja godine. Naime, kako pojašnjava, premijski model omogućuje i manje razvijenim gospodarstvima razvoj i provedbu projekata iz OIE-a jer ne stvaraju preveliko opterećenje na krajnje potrošače električne energije koji preko naknade financiraju razvoj obnovljivih izvora. Uz to i financijski sektor vjeruje u premijski sustav jer je postavljen tako da omogućuje dugoročno planiranje investicija. Način je dobro poznat jer su sve uspješne zemlje u ostvarivanju svojih energetskih potencijala prošle isti put. »Krenule su potičući domaću proizvodnju iz obnovljivih izvora energije, a danas, kao rezultat takvoga ulaganja, imaju energetski višak. Danas im je jeftino proizvedena energija postala unosan izvozni, a nama skup uvozni proizvod.«

Zatvarajući proces integracije industrije i proizvodnje energije bilo u obliku bioplina ili toplinske energije spaljivanjem šumske biomase ili otpada koji dalje nije za uporabu i zbrinjavanje, postići ćemo sigurno i dostatno proizvodnje električne energije za naše potrebe ili kvalitetan ‘energetski miks’ da je ne moramo uvoziti, što u ljetnim mjesecima iznosi i do 60 posto
Maja Pokrovac
direktorica udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske

Nada Nacionalnoga plana

Na pitanje pak sagledava li Prijedlog strategije te zaprjeke i nudi li mjere/rješenja kojima će se te zaprjeke ukloniti Maja Pokrovac je rekla: »Strategija nije dovoljno ambiciozna, ne nudi rješenja i mjere, a nedostaju i konkretni pokazatelji koristi za industriju, poduzetništvo te građane. No zato Nacionalni energetski i klimatski plan (NECP), kao provedbeni dokument važniji od Strategije, mora dati jasne smjernice svim dionicima u društvu, uključujući investitore. On im mora poslužiti kao svojevrstan putokaz i investicijska mapa – gdje i kako ulagati. Do 31. prosinca 2019. Hrvatska predaje svoju završnu verziju NECP-a Europskoj komisiji kao i sve ostale zemlje EU-a i uvelike je poboljšana u odnosu na prijedlog koji smo uputili krajem prošle godine. Hrvatska je postotkom od 36,4 posto (a obvezni cilj je 32 posto za sve zemlje EU-a), jasno pokazala da se želi osloniti više na domaće resurse i proizvoditi iz obnovljivih izvora. Ovim se postotkom u NECP-u Hrvatska svrstala među vodeće u regiji, a na globalnom se tržištu pozicionirala među prvih 13 zemalja u svijetu koje se promatraju kao nova rastuća tržišta.«

Može li Hrvatska provođenjem predložene strategije odgovoriti na zahtjeve o ograničavanju emisija stakleničkih plinova koji proizlaze iz članstva u EU-u i Pariškoga sporazuma, Maja Pokrovac smatra da treba slijediti primjer zemalja koje odlučno kroče k energetskoj tranziciji jer ona omogućava upravljanje vlastitim resursima i razvijanje domaće proizvodnje. Upravo je to i europska vizija: sigurna, održiva i dostupna energija.

»Hrvatska može imati takvu energiju. Put do nje je u zajedničkom djelovanju politike, industrije, znanstvene zajednice, poduzetnika i građana. Stvaranjem sinergije do hrvatske energije. Nužno nam je potreban općedruštveni dogovor da energetska budućnost Hrvatske mora biti u obnovljivim izvorima energije i razvoju postfosilnoga društva. Da bismo ostvarili ciljeve Pariškoga sporazuma, potrebno je svladati ključne izazove koji još stoje pred nama: brže i učinkovitije stvarati zakonodavni okvir i prateće provedbene akte, smanjiti trošak kapitala, provesti tranziciju sustava poticanja OIE-a prema premijskom modelu koji će investitorima dati jasne smjernice, omogućiti proizvodnju na mjestu potrošnje za obrtnike, poduzetnike, OPG-ove i građane te omogućiti izravno ugovaranje kupoprodaje električne i toplinske energije između potrošača i proizvođača koje industriji može donijeti i do 20 posto nižu cijenu električne energije.«

Marija Mileta iz Zelene akcije smatra pak da predložena strategija energetskoga razvoja Hrvatske vodi u novo desetljeće ulaganja u fosilnu infrastrukturu poput LNG terminala na Krku, Jadransko-jonskoga plinovoda, daljnje eksploatacije nafte i plina u Slavoniji, Lici i Jadranu, premda prepoznaje problem kao i važnost prelaska na niskougljičnu energetiku. No ne prepoznaje hitnost klimatske krize i priliku koju takva tranzicija može imati za lokalnu ekonomiju i hrvatske građane te se ni u kojem segmentu ne referira na najnoviji znanstveni izvještaj Međuvladina panela o klimatskim promjenama (IPCC) o utjecajima globalnoga zagrijavanja od 1,5 Celzijevih stupnjeva na ljude i okoliš.

Prijedlog strategije nažalost većinu mjera za obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost odgađa za razdoblje nakon 2030. godine te u idućih 10-15 godina planira niz štetnih projekata na fosilna goriva, vjerojatno pod pritiskom plinske i naftne industrije
Marija Mileta
Zelena akcija

Tranzicija prema održivosti

»Prema tom izvještaju države moraju hitno revidirati svoje klimatske politike te što prije napustiti uporabu fosilnih goriva. Korjenite promjene u svim sektorima moraju se dogoditi u idućih 10 godina kako bi zadržale porast globalne temperature«, ističe Marija Mileta i dodaje: »Prijedlog strategije nažalost većinu mjera za obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost odgađa za razdoblje nakon 2030. godine te u idućih 10-15 godina planira niz štetnih projekata na fosilna goriva, vjerojatno pod pritiskom plinske i naftne industrije. Dodatno, strategija predviđa da će vrhunac nacionalne proizvodnje nafte i plina biti oko 2035. godine, što jasno definira namjeru Vlade da dodijeli nove koncesije na 90 posto kopna, ali isto tako i na Jadranu.« Upozorava da su hrvatski građani još 2015. godine poručili da ne žele naftne platforme na Jadranu. Iako se Strategijom planira povećanje udjela OIE-a, ignorira se koncept građanske energije koja mora imati važnu ulogu u tranziciji prema niskougljičnom društvu. I za Nacrt integriranoga energetskoga i klimatskoga plana RH do 2030. vrijedi isto, smatra Mileta, osim što je u Nacrtu eksplicitnije prikazana namjera Vlade da krene u još jedan veliki ciklus investicija u fosilna goriva te odgodi prave mjere za ublažavanje klimatskih promjena nakon 2040. godine.

»Plan također vrlo jasno pokazuje da planirane projekcije proizvodnje nafte i plina rastu sve do 2040. godine na kopnu, ali i na Jadranu. Hrvatska bi tada već odavno trebala temeljiti sve sektore na obnovljivim izvorima energije te biti nadomak potpunoj dekarbonizaciji. Plan načelno prepoznaje ulaganja u energiju Sunca i vjetra kao bitan element energetske tranzicije, no nedovoljno brzo. I dodatno, zanemaruje ulogu građana kao aktivnih sudionika te tranzicije«, rekla je Marija Mileta.

Glavni smisao Nacionalnoga energetskoga i klimatskoga plana trebao bi biti djelotvorna borba protiv klimatskih promjena.
Međutim, taj plan kao da je rađen u nekom idealnom svijetu gdje je sve u redu pa nije potrebno stvari hitno mijenjati, nego ih pustiti da se kotrljaju
Zoran Tomić
direktor ureda Greenpeacea u Hrvatskoj
»Plan rađen u idealnom svijetu«
Zoran Tomić, direktor ureda Greenpeacea u Hrvatskoj, na pitanje kako ocjenjuje Prijedlog strategije energetskoga razvoja i Nacrt integriranoga nacionalnoga energetskoga i klimatskoga plana RH do 2030. kaže: »Glavni smisao Nacionalnoga energetskoga i klimatskoga plana trebao bi biti djelotvorna borba protiv klimatskih promjena. Međutim, taj plan kao da je rađen u nekom idealnom svijetu gdje je sve u redu pa nije potrebno stvari hitno mijenjati, nego ih pustiti da se kotrljaju. Vidimo da su tamo postavljeni ciljevi tek zanemarivo viši od toga da nastavimo po starom. Npr. smanjenje emisija CO2 koje su glavni uzrok klimatskih promjena bilo bi na razini 33 posto bez plana, a s planom je to tek 35 posto. To nije izrijekom navedeno u NECP-u – tamo se daju razdvojene brojke (43 posto za ETS sektor, tj. postrojenja uključena u Sustav trgovine emisijskim jedinicama, i 7 posto za ostale emisije), ali na tablici Prijedloga strategije energetskoga razvoja, koja je u saborskoj proceduri, vide se ukupni ciljevi. Za usporedbu, brojne europske države ovih dana svoje ciljeve dižu na 55 posto, kao npr. Slovenija i Slovačka, Grčka, Njemačka i druge.«
Problem »hrvatskoga« ugljena
Drugi primjer je, pojašnjava Tomić, cilj za udio obnovljivih izvora te iste 2030., koji bi bez plana bio nešto malo ispod 36 posto, a uz plan je nešto malo iznad 36 posto, pa se postavlja pitanje, kada je razlika tako mala, čemu uopće plan osim zbog formalnosti. »Istodobno ugljen, koji napušta više od pola zemalja EU-a – barem 18 njih ili već danas nema ugljen ili će ga napustiti u sljedećih tri do 10 godina – Hrvatska ga zadržava, i to sve do daleke 2040. Hrvatska koja nema svojih rudnika, nego sav taj najprljaviji fosilni energent mora uvoziti. Također, proizvodnja fosilnih goriva, nafte i plina, raste i nakon 2030. Ništa od navedenoga ne pokazuje da Hrvatska planira stvarni zaokret u svom energetskom razvoju, tako da taj plan treba korjenito mijenjati.« Tomić upozorava na inicijativu niza članica EU-a, na čelu s Francuskom i Njemačkom, za postavljanje cilja nulte stope emisija do 2050. Velika većina zemalja podržala je taj cilj, ali su ga stopirale Poljska, Mađarska i Češka. Za Tomića je nepoznanica kako se Hrvatska odredila prema toj inicijativi, no ako je suditi prema Planu i Prijedlogu energetske strategije, vidljivo je da ni u jednom scenariju Hrvatska sebe ne vidi kao zemlju koja cilja na ugljičnu neutralnost.

IZVORPrilika 179/2019.
Prethodni članakO NAJDRAŽIM PREDMETIMA KOJE SU PRIMILI KAO DAR Književnica, glazbenik i svećenik o darivanju u mjesecu darivanja
Sljedeći članakPOZADINA »CRNOGA PETKA« Opsjednutost kupovanjem fenomen je današnjice