Posebno veselo bilo je pri otvaranju nove osnovne škole Žnjan – Pazdigrad u Splitu, čime je prekinuta 25-godišnja praznina od kada je jedna nova gradska osmoljetka primila učenike. Trebalo je proći nekoliko gradonačelnika da bi donedavni gradonačelnik Ivo Baldasar potpisao ugovor o izgradnji škole. Sadašnji gradonačelnik Andro Krstulović Opara, koji je proglasio školu otvorenom, rekao je da je prekrasan osjećaj otvoriti novu školu, koja će biti žarište događanja za cijeli grad. »Čestitam svima koji su ugradili sebe i zalagali se da se projekt legalizira. Istina, realizacija je predugo trajala, ali djeci neka ovo bude primjer kako se zajedništvom može postići cilj«, kazao je Krstulović Opara, poželjevši učenicima da budu vrijedni i uporni te da čuvaju svoju školu, uz želju da dogodine bude još više upisane djece. Ni roditelji nisu mogli kriti emocije. Bila je tu i Marijana Puljak iz stranke Pametno, koja se s drugim roditeljima i stanovnicima Pazdigrada borila za novu školu.
Ponosna je na svoju prvašicu Marijetu, ali i na građansku inicijativu koja je gurala projekt. Bio je tu i otac Zoran Ožegović. »Ova škola olakšat će nam život, još prije pet godina doselili smo se u ovaj kvart i bojali smo se hoće li škola biti gotova. Prosvjedovali smo mnogo puta s Marijanom Puljak, koja je tada vodila naš gradski kotar, i ostalima, jer nam je zaista ovo bilo važno. Što da vam kažem, presretan sam.« A jedan prvašič je naglasio: »Puno dana sam čekao školu, ali je zaista lijepa.«
Prvašićima iz Splitsko-dalmatinske županije baš se i ne ide u školu. Naime, gotovo svaki deseti šestipolgodišnjak dobno dorastao za školsku torbu dobio je odgodu upisa u prvi razred. Doznala je to Diana Barbarić od specijalistice dr. Željke Karin, voditeljice službe za školsku adolescentnu medicinu u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo. Upis u osmoljetku odgođen je za 442 djece. To čini 8,82 posto generacije, a najčešći je razlog odgoda upisa u školu poremećaj glasovno-govorne komunikacije, smetnje pažnje i emocionalna nezrelost. Od 1998. godine, od kada se služba školske medicine bavi preventivnom djelatnošću, konstantno bilježimo trend porasta djece sa smetnjama. Dijelom je to i zbog bolje dijagnostike, ali nerijetko roditelji traže odgodu upisa zbog toga što su im djeca emocionalno nezrela ili zato što žele da im dijete »sve zna« prije polaska u školu, napominje iskusna dr. Karin.
Ona je ujedno i predsjednica Hrvatskoga društva za školsku i sveučilišnu medicinu. Pojašnjava da je cilj određivanja godine polaska u školu da se djetetu omogući potpuni razvoj njegovih somatskih, psihičkih i emocionalnih potencijala te defektološki, psihološki, rehabilitacijski tretman ili liječenje ako se radi o teškoći koja će dijete ometati u školovanju. Navodi i da su istraživanja njezine službe pokazala da emocionalna nezrelost nema emotivnoga utjecaja na djetetova postignuća u školi (što ne znači da im nije teže od njihovih emocionalno zrelih vršnjaka), za razliku od učenika sa smetnjama motorike i grafomotorike koji u pravilu postižu lošiji uspjeh.
Tomislav Birčić piše o skidanju ploče s imenom bivšega maršala Tita u Zagrebu i postavljanju nove ploče Trg Republike Hrvatske. Zato je najzaslužniji Zlatko Hasanbegović. Ime bivšega trga promijenjeno je na prvoj sjednici Gradske skupštine 31. kolovoza. Tada je donesena odluka o promjeni, a izglasana je 1. rujna. »Ova odluka koju trebamo usvojiti malena je i zakašnjela zadovoljština svim žrtvama ratnog i poratnog jugoslavenskog komunističkoga, titoističkoga terora. Ova odluka je skupštinski epilog četvrtstoljetnoga građanskog napora. Hvala svima koji su tome doprinosili, od 1990. do danas«, kazao je tim povodom za skupštinskom govornicom Hasanbegović, koji je uz Brunu Esih nesumnjivo najzaslužnija figura za promjenu imena toga trga. A nakon te, kako je Hasanbegović nazvao, male zadovoljštine, posebno je najavio i promjenu imena zagrebačke Masarykove ulice. Tako je gostujući na RTL televiziji Hasanbegović poručio da nije on inicijator prijedloga o promjeni imena te ulice, nego je to 1999., dakle prije 18 godina, predložio akademik Ranko Marinković i tadašnji klub zastupnika HDZ-a. »Moja je poslovnička obveza takav prijedlog staviti u raspravu i pitati današnje zastupnike HDZ-a stoje li ili ne iza takvog zahtjeva«, pojasnio je Hasanbegović.
A na konkretan upit misli li da taj stari zahtjev treba doći na red rekao je da kao povjesničar i političar ima jasno stajalište, no »Skupštinski odbor nije instrument provedbe osobne politike, postoje jasne procedure«. Upitan kakvo je njegovo stajalište o tome, Hasanbegović je rekao: »To je jedna povjesničarska rasprava. Masaryk, kao veliki češki državnik, treba imati ulicu u Pragu, treba imati ulicu u Beogradu kao pristaša srpsko-jugoslavenskih struja, no to ne znači da takvu ulicu treba imati u Zagrebu.« Iz takvoga njegova negativnoga mišljenja o Masaryku da se naslutiti da bi i ta ulica u središtu Zagreba mogla doživjeti promjenu imena. Nakon ukidanja Trga maršala Tita na listi za micanje iz Zagreba nalazi se i ime Vlade Ranogajca koji je bio javni tužitelj i bianko potpisao stotine presuda. Zato se već borila Maja Runje, utemeljiteljica gradske inicijative Krug za trg.
Iz krugova bliskih Bruni Esih doznaje se da bi uskoro neki istaknuti članovi njezine stranke trebali istaknuti zahtjev za imovinsku lustraciju takozvanih komunističkih tajkuna. Taj bi zahtjev uključivao vodeće osobe komunističkoga režima koje su pod sumnjivim, točnije nezakonitim, okolnostima postale posjednici vrijedne židovske nacionalizirane imovine u Hrvatskoj, ponajprije u Zagrebu neposredno poslije rata u doba komunizma. Poznato je da u SAD-u djeluje vrlo moćna organizacija, veleposlanstvo za holokaust, pod čijim su okriljem Hrvatskoj upućeni zahtjevi za naknadu za židovsku imovinu koja je prešla u ruke komunistima, a koja je bila Židovima oduzeta tijekom Pavelićeva režima.
Upravo su zahtjevi te moćne židovske organizacije iz SAD-a posve kompatibilni s krugom oko Brune Esih i Hasanbegovića u dijelu koji se odnosi na preispitivanje okolnosti pod kojima se komunistička elita knjižila na vrijednu židovsku imovinu. Prema stupnju uspješnosti organizacije koja skrbi za sve žrtve holokausta vidi se da ti zločini ne zastarijevaju budući da su u mnogim zemljama osigurani modaliteti povrata ili naknade za imovinu.
