Marijanska svetišta te crkve i kapele posvećene Blaženoj Djevici Mariji čuvaju golemu duhovnu i kulturnu baštinu hrvatskoga naroda. O tom blagu pobožnosti, duhovne i kulturne prepoznatljivosti trebao bi govoriti kongres »Dani duhovne baštine marijanskih svetišta« u Sinju od 21. do 23. lipnja. Uz predstavnike svetišta, turističkih i inih organizacija, među organizatorima je od početka direktorica Turističke zajednice grada Sinja Monika Vrgoč.
Kongres je motivirala činjenica da je Blažena Djevica Marija za hrvatski narod oduvijek bila nebeska zagovornica, da su je Hrvati štovali i molili za pomoć u teškim vremenima i nevoljama te s velikim pouzdanjem častili iz zahvalnosti kao kraljicu i najvjerniju odvjetnicu, napomenula je sugovornica. »Kongres smo pokrenuli u suradnji sa Svetištem Čudotvorne Gospe Sinjske i uz potporu Splitsko-dalmatinske županije, kao i Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije, Hrvatske turističke zajednice, Grada Sinja i Viteškoga alkarskoga društva. Marijanska svetišta svjetionici su nade svim vjernicima pa se kongresom želi pridonijeti njihovu očuvanju i razvoju vjerskoga turizma, a time i lokalne zajednice, uz neizostavno pridavanje važnosti duhovnosti i vjeri kako bi se očuvala primarna funkcija svetišta.«
Opisujući dosadašnja iskustva, sugovornica je rekla: »Kongres duhovne baštine marijanskih svetišta do sada je obuhvatio naša svetišta s područja Hrvatske: Mariju Bistricu, Trsat, Nin, Voćin, Solin, Aljmaš, Vrpolje, Bašku na Krku, Remete u Zagrebu, Šumanovce pokraj Gunje, Molve i Sinj, kao i Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu te marijansko svetište hrvatskoga naroda u Crnoj Gori – Gospe od Milosti u Boki kotorskoj – i svetište Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu u Bosni i Hercegovini.
Osim kongresnoga dijela s izlaganjima i panelima, kroz kongres se organiziraju hodočašća Stazom Gospi Sinjskoj, prigodna turistička vođenja i obilasci kulturnih znamenitosti, koncerti i predstave. Ove godine kongresu bi se trebali pridružiti i predstavnici svetišta na Šćitu u Prozoru (Rama – BiH), koje je sa Sinjem vezano čudotvornom slikom Majke od Milosti, i iz Međugorja, ali i oni iz Poljske i Slovenije, kao i drugi relevantni stručnjaci s područja kulture, arheologije i turizma. Kako je prvotno i zamišljeno, sudjelovanje je besplatno za sve sudionike.«
Na hrvatskim otocima ima 150-ak marijanskih crkava i kapela, od romanike do suvremene arhitekture, a 90-ak ih je izgrađeno u demokratskoj Republici Hrvatskoj. Velik je to marijanski potencijal, koji je sugovornica ovako protumačila: »Svjedoci smo svojevrsnoga paradoksa, gdje gotovo istodobno primjećujemo kako se u Europi moderni turisti otuđuju, zaboravljaju ili zanemaruju katoličke vrijednosti, a opet sve više ih je u potrazi za Bogom, traže istinu, utjehu, mir i nadu, ponukani posebice ovim nestabilnim, ratom i mržnjom natopljenim vremenima, ali i stilom života.
Sve veći broj turista primarno posjećuje velika svetišta, i to upravo marijanska svetišta, te svojim hodočasničkim posjetom traže zaštitu i utjehu u molitvama upućenim nebeskoj Majci. U Sinju, gdje se nalazi jedno od najvećih marijanskih svetišta u Hrvatskoj, svjedočimo sve većemu broju dolazaka hodočasnika tijekom cijele godine, a ne samo tradicionalno za devetnicu i blagdan Velike Gospe, što upućuje na potrebu modernoga čovjeka za duhovnim.«
»Vjera i kultura usko su povezani, stoljećima nedjeljivi, lako se nadopunjuju. Suvremeni hodočasnik traži mir, molitvu, odgovore na svoja pitanja u duhovnom smislu, ali i dodatne popratne sadržaje. Stoga bismo moderne hodočasnike mogli podijeliti u tri kategorije. Prva su kategorija hodočasnici koji dolaze isključivo sa zavjetom, molitvom i posjetom svetištu. Druga kategorija, osim primarne duhovne okrjepe, u potrazi je za lokalnom gastronomijom u restoranskoj ponudi i smještajnim kapacitetima. Treća kategorija, nakon primarnih i sekundarnih, traži i dodatne sadržaje u destinaciji, žele ju još više istražiti i upoznati posjetima kulturnim ili prirodnim znamenitostima, raznim događanjima i sličnim sadržajima«, pojasnila je Monika Vrgoč.
Komentirajući hodočašća koja prati i »vjerski turizam«, što prema procjenama čini gotovo trećinu prihoda cijeloga turizma u svijetu, te koliko je to prepoznatljivo u Hrvatskoj, sugovornica kaže: »Podatci kojima raspolažemo, koji se upotrebljavaju za izrade određenih smjernica ili strategija za razvoj turizma, govore nam da u Hrvatskoj samo 1 posto ukupnih prihoda ostvarenih od turizma dolazi od ‘vjerskoga’ turizma, što je uistinu jako malo s obzirom na mogućnosti. Teško je odrediti je li razlog nedostatak mjerljivih preciznijih pokazatelja o dolascima hodočasnika ili pak još nismo dovoljno prepoznati kao hodočasnička destinacija. Najpoznatija svjetska hodočasnička odredišta, od Izraela do Italije, Španjolske, Portugala, Poljske i Meksika, daju nam izvrstan primjer. Potrebu za hodočašćem i duhovnim u nas tako upotpunjuju novootvorene hodočasničke staze, poput putova sv. Jakova – Camino Imota, Krk, Hvar, Korčula, a u najavi je i nekoliko novih koji bi povezivali crkve sv. Jakova u Međugorju i Šibeniku te tako stvorili mrežu tih hodočasničkih putova.«
»Mi na našem području imamo staru hodočasničku stazu Gospi Sinjskoj koja se proteže od prasvetišta u Solinu do Sinja te se nastavlja prema svetištu u Rami u BiH dužinom od 148 kilometara. Ta je staza 2015. projektom prekogranične suradnje IPA, dobivenim namjenskim sredstvima, dobila i dodatne sadržaje za hodočasnike poput uređenih vidikovaca, klupa za odmor, informativnih sadržaja. Međutim, nakon određenih devastacija staze 2021. pokrenuta je njezina revitalizacija projektom Splitsko-dalmatinske županije te smo u daljnjim fazama njezina očuvanja i uređenja po dionicama od strane županije i jedinica lokalne samouprave kojima staza prolazi. Valja naglasiti da pojedine skupine hodočasnika iz Splita i Solina redovito hodočaste tom stazom, koja je i puno sigurnija od glavnih prometnica. Također, valja istaknuti pozitivan primjer povezivanja marijanskih svetišta hodočašćima koje je pokrenula udruga »Marijanski zavjet za domovinu«. Oni na svojem hodočasničkom putu od Osijeka do Međugorja, uz molitvu, u etapama prijeđu više od 1600 kilometara. Svake godine u kolovozu dođu u Sinj i svetište Čudotvorne Gospe Sinjske, pa su oni jedan od izvrsnih primjera popularizacije marijanskih svetišta. Jedan od načina povezivanja upravo je i naš pokušaj kroz kongres ‘Dani duhovne baštine marijanskih svetišta’ u svrhu povezivanja i razmjene iskustava svetišta na području Lijepe Naše, ali i svetišta Hrvata izvan domovine. Naravno uz neizostavna stalna nastojanja i rad naših vjerskih institucija, bez čije potpore i smjernica ne bi bilo ni svrhe pokretati takve i slične projekte.«
