U deset godina u Hrvatskoj »nestalo« je više od 413 tisuća stanovnika, a taj podatak Popisa stanovništva nije dominirao kod objave konačnih rezultata. Iako je na prošlogodišnjem popisu postavljeno 60-ak pitanja ovih dana praktički je glavna vijest postalo pitanje o vjerskoj pripadnosti. Naime, prema konačnim rezultatima popisa stanovništva iz 2021. koje je u četvrtak 22. rujna objavio Državni zavod za statistiku tvrdilo se da u Hrvatskoj živi 78,97 posto katolika. Val reakcija izazvala je ta brojka: ne samo zato što je to 7,3 postotaka manje u odnosu na posljednji popis stanovništva, nego i zbog toga što je u kategoriju pripadnosti »ostali kršćani« pripisano 4,83 posto stanovnika, a prije deset godina tako se izjasnilo 0,3 posto stanovništva. No kako su pokazala sitna slova u prezentaciji konačnih rezultata popisa stanovništva 2021. Državnoga zavoda za statistiku, upravo su u tu kategoriju upisane 157 383 osobe koje su iskazale pripadnost kršćanskoj vjeri i rimokatoličkoj vjerskoj zajednici.
Da je riječ o dvojbenim podatcima vezanim uz vjersku pripadnost istaknuo je i glasnogovornik Hrvatske biskupske konferencije Zvonimir Ancić, poručivši da podatke »treba uzeti ozbiljno u obzir i s njima se odgovorno suočiti«. Možda bi taj poziv na odgovorno suočavanje trebali prvo uzeti u obzir u Državnom zavodu za statistiku, jer i brojni hrvatski demografi nakon takve klasifikacije rezultata upozoravaju na određene manjkavosti i nelogičnosti u metodologiji te se postavlja pitanje može li se uopće vjerovati rezultatima popisa stanovništva. Rezultati su tek istaknuti na internetskoj stranici Državnoga zavoda za statistiku, bez organiziranja konferencije za novinare kao što je to dosad bilo uobičajeno. I najave određenih Vladinih dužnosnika da će iz Državnoga zavoda za statistiku u idućim danima pozvati novinare te ponovno izići s podatcima za vjersku pripadnost kako bi otklonili dileme da je nešto krivo pokazuju u najmanju ruku nelogičnost podatka iznesenih o broju katolika u Hrvatskoj. Jer ako se od ukupnoga broja stanovnika u Hrvatskoj – njih 3 871 833 – pripadnicima Katoličke Crkve izjasnilo 3 215 118 građana, to znači da u Hrvatskoj živi 83,04 posto katolika, a ne kako je istaknuto u prezentaciji i priopćenju Državnoga zavoda za statistiku 78,97 posto.
Za analizu podataka zamolili smo demografa prof. dr. Roka Mišetića, prorektora na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, koji je detaljno pojasnio metodologiju vezanu uz vjersku pripadnost, za koju kaže da se može ocjenjivati s tri aspekta. Dva od tri aspekta koje je provodio Državni zavod za statistiku ocijenio je »negativnom ili jedva prolaznom ocjenom«.
»Prvi je aspekt definiranja pitanja u popisnom upitniku. Tu se može reći da su pitanja ’19. Vjera’ i ’20. Vjerska zajednica’ legitimno i korektno postavljena. No smatram da je do problema u pitanjima došlo zbog nedovoljno dobroga ispunjavanja 720. preporuke Konferencije europskih statističara za popis stanovništva i stanova 2020. godine u kojoj se preporučuje da klasifikacije trebaju biti sveobuhvatne te bi trebale uključivati, na najfinijoj razini, skupine religija, religije i podskupove vjerskih administrativnih i organizacijskih skupina, skupine Crkava, Crkve i odcijepljene skupine, kao i sustave vjerovanja koji se općenito ne smatraju konvencionalnim religijama. Naime, trebalo je jasno i nedvosmisleno definirati koje kategorije zadovoljava odgovor na 19. pitanje ‘Vjera’, a koje na 20. pitanje ‘Vjerska zajednica’, pri čemu ni jedna kategorija nije smjela ispuniti odgovor na oba pitanja«, pojašnjava dr. Mišetić.
Tu se dolazi do drugoga aspekta ocjene metodologije, odnosno osobe koja je ispunjavala popisni upitnik, ističe demograf Mišetić. »Ta je osoba dovedena u nedoumicu kako će unijeti odgovore na pitanja kada su joj ponuđeni isti odgovori u obje kategorije. Stoga i ne čudi da je dio odgovora bio da osoba pripada kršćanskoj vjeri i rimokatoličkoj vjerskoj zajednici. Tu dolazimo do pitanja odgovornosti DZS-a kada govorimo o kvaliteti uputa za samopopisivanje, potom obuke popisivača te naposljetku i kontrole popisnih upitnika.«
Treći aspekt ocjene metodologije odnosi se na prezentaciju rezultata. »Ako su prethodna dva aspekta ocijenjena negativno ili jedva prolaznom ocjenom, stručnjaci iz DZS-a eventualne su pogrješke mogli popraviti u postupku logičke kontrole prije objave rezultata. Moram priznati da mi pomalo nespretno djeluje njihovo kruto stajalište i inzistiranje da se osobe koje su popisane kao kršćani (19. pitanje) i rimokatolici (20. pitanje) kategoriziraju u skupinu ‘ostali kršćani’ iako je osoba vrlo jasno iskazala svoju vjersku pripadnost Rimokatoličkoj Crkvi. Stoga bih za takvo ponašanje stručnjaka DZS-a više krivio njihovu nefleksibilnost u izračunu rezultata popisa i određenu mjeru straha da se ne pogriješi u njihovu tumačenju, a ne nekakvu želju da se manipulira podatcima«, rekao je demograf Mišetić kada smo ga pitali čemu treba pripisati dvojbenu situaciju s rezultatima – aljkavosti, neznanju ili namjernu manipuliranju.
Iz Državnoga zavoda za statistiku reagirali su s obzirom na brojne medijske upite pravdajući se time da je pitanje o vjeri bilo »potpuno otvoreno pitanje«, da su ljudi mogli slobodno upisivati odgovor na pitanje o vjerskoj pripadnosti, kao i da popisivači ni u kojem slučaju nisu smjeli sugerirati odgovor na to pitanje, nego upisati točno onako kako je osoba odgovorila.
Prema njihovim prvim reakcijama čini se da je njihovo stajalište jasno te da nema naknadnoga zbrajanja kategorija i da se broj katolika, pravoslavaca i protestanata službeno ne će mijenjati, pa je pitanje kada će se i hoće li se uopće imati potpuni podatci vezani uz vjeru ili će se trajno upotrebljavati brojka od 78,97 posto katolika, a još se 157 tisuća građana više izjasnilo da pripada Katoličkoj Crkvi. Demograf Mišetić kaže da istraživači uvijek mogu zatražiti od DZS-a dodatne obrade popisnih podataka u skladu s njihovim istraživačkim interesima i potrebama te na taj način legitimno tumačiti rezultate popisa, uz naznaku na koji su način došli do tih podataka. »Tako se, primjerice, pribrajanjem 157 383 osoba koje su na zadnjem popisu iskazale pripadnost kršćanskoj vjeri i rimokatoličkoj vjerskoj zajednici ukupnomu broju katolika u Hrvatskoj njihov udio u ukupnoj populaciji povećava na 83,04 posto. Tako se po mom mišljenju dolazi do realnijega broja katolika u Hrvatskoj u vrijeme popisa 2021., uz napomenu da se do toga broja došlo kombiniranjem podataka iz dvaju pitanja o vjerskoj pripadnosti.«
Činjenica da su stanovnici koji su se izjasnili kršćanima te pripadnicima Katoličke Crkve pripisani u kategoriju »ostali kršćani« dovela je do rasta broja takvih izjašnjavanja na razinu od 4,83 posto stanovništva, a na posljednjem se popisu tako izjasnilo 0,3 posto. Zar tako velik udio u popisu stanovništva u jednoj kategoriji ne traži da ih se dodatno klasificira jer je u pojedinim mjestima i 20 posto stanovništva stavljeno u kategoriju »ostali kršćani«? »Takve statističke kategorije u kojima se iskazuju neki zbirni podatci koji okupljaju veće klasifikacije s malim brojem pripadnika ne moraju se nužno iskazivati po pojedinim kategorijama. Međutim, u konkretnom slučaju kada govorimo o kategoriji ‘ostali kršćani’ koja je u odnosu na prošli popis stanovništva doživjela porast za gotovo 14,5 puta iziskuje iskazivanje pojedinih kategorija, ako ne unutar tablice o vjerskoj pripadnosti, barem u zasebnoj tablici. To je posebno važno jer kategorija ‘ostali kršćani’ u sebi sadrži kategorije koje su zasebno iskazane u tablici o vjerskoj pripadnosti«, kaže demograf Mišetić.
