I U 21. STOLJEĆU PIŠU SE I OBJAVLJUJU KNJIGE NA LATINSKOM JEZIKU Univerzalne teme antičkih pisaca i pjesnika

Mato Baotić, teolog i umirovljeni profesor latinskoga jezika, filozofije i katoličkoga vjeronauka

Malo je poznato, a za mnoge i iznenađujuće, da i u 21. stoljeću, u doba kad se engleski jezik nameće planetarno, nastaju i objavljuju se nove knjige na latinskom jeziku. Jedan od takvih autora je Mato Baotić, teolog i umirovljeni profesor latinskoga jezika, filozofije i katoličkoga vjeronauka. On je do sada u Njemačkoj od 2015. do 2018. u izdanju nakladnika Europäische Universitätsverlag (EUV) u Bochumu objavio četiri knjige, a Franjevačka klasična gimnazija u Visokom izdala je jednu njegovu knjigu, sve pisane na latinskom jeziku. Njegove su knjige namijenjene učenicima gimnazija i studentima latinskoga jezika.

Jedan od takvih autora je Mato Baotić, teolog i umirovljeni profesor latinskoga jezika, filozofije i katoličkoga vjeronauka. On je do sada u Njemačkoj od 2015. do 2018. u izdanju nakladnika Europäische Universitätsverlag (EUV) u Bochumu objavio četiri knjige, a Franjevačka klasična gimnazija u Visokom izdala je jednu njegovu knjigu, sve pisane na latinskom jeziku.

Mato Baotić rođen je 1938. u Novom Selu kod Bosanskoga Šamca, a nakon osnovne škole završio je klasičnu gimnaziju u Visokom te katoličku teologiju u Sarajevu na Franjevačkoj teologiji. Po završetku teologije otišao je u Njemačku i kao svećenik i član Franjevačke provincije Bosne Srebrne 15 godina djelovao na njemačkim župama u Essenskoj biskupiji. Uz pastoralne obveze, upisao je i studirao latinski, grčki i pedagogiju na Sveučilištu u Bochumu. Po završetku studija 20 godina radio je kao profesor latinskoga, filozofije i katoličkoga vjeronauka na gimnazijama u Kölnu i Bochumu.

Kao profesor u obradi mnogih tema uvidio je potrebu nadopune i razrade različitih književno-jezičnih, filozofskih i općeljudskih tema pa je u pripremama mnoge teme produbio i obradio. Odlaskom u mirovinu, iz hobija je nastavio s čitanjem i analizom latinskih pisaca, pjesnika i filozofa. Od napisanih bilježaka i nadopuna nastale su knjige u kojima se bavi univerzalnim temama antičkih pisaca i pjesnika i antičke mitologije, a sve ih aktualizira u svjetlu kršćanske antropologije, filozofije i teologije.

Prva tiskana knjiga (2015.) »Dialogus de scriptoribus poetisque Romanis« fiktivni je razgovor sv. Augustina, biskupa sv. Ambrozija i njegova tajnika Paullinusa o 40 poznatih rimskih pisaca i pjesnika. U prvom dijelu knjige obrađuje 20 pisaca i pjesnika prije Krista, a drugi dio 20 koji su živjeli i djelovali poslije Krista. Godine 2017. objavio je knjigu pod naslovom »Dialogus Claudiae et Rufi de amicitia et amore poetarum Romanorum, qui elegias scipserunt« koja je također fiktivni dijalog Claudija i Rufa o prijateljstvu i ljubavi, razočaranjima i očekivanjima pjesnika, te o vjernosti i nevjernosti, opjevanih u elegijama rimskih pjesnika. Prošle je godine objavio knjigu pod naslovom »Nuntii electronici Marci et Gloriae variis de rebus scripti« u kojoj donosi fiktivno dopisivanje e-poštom na latinskom jeziku Marcusa, koji živi u Rimu i piše doktorsku disertaciju o latinskom jeziku, i Glorije koja živi u Njemačkoj i predaje latinski. U knjizi »Disputationes deorum et dearum« kroz fiktivnu raspravu antičkih bogova i božica bavi se temom sudbine grješnoga čovjeka, koji mora ispaštati za svoja zla djela. Franjevačka klasična gimnazija u Sarajevu objavila mu je 2018. knjigu »Altercationes et disputationes Sapientiae et Stultitiae variis de rebus factae« koja sadrži prepirke i rasprave Mudrosti i Ludosti. Za tu je knjigu recenzent prof. Ivan Bekavac Basić napisao: »Ovaj vrlo zanimljiv i poučan priručnik na latinskom jeziku namijenjen je učenju latinskog jezika na tekstovima iz filozofije, teologije i moralnog nauka koji su u temeljima europske i svjetske kulture, religijske i etičke tradicije. Koncipirana kao dijalog između Mudrosti (Sapientia) i Ludosti (Stultitia), ova je knjiga pristupačna učenicima klasičnih gimnazija i studentima filozofije, teologije i drugih znanosti, posebno humanističkih i društvenih. Svojim zanimljivim načinom izlaganja potaknut će ih da prodube ne samo svoje poznavanje latinskog jezika, nego i povijesti književnosti, filozofije, teologije i biblijske povijesti, te moralnih i pravnih prijepora koji su i danas aktualni…« (J. B.)

IZVORGlas Koncila br. 6/2019.
Prethodni članakISTRAŽIVANJE MEĐU SVEUČILIŠTARCIMA O ŽIVOTU NA SELU Mogu li mladi oživjeti opustošene krajeve?
Sljedeći članakHRVATSKA POLITIČKA ZBILJA Traže se »osrednji«, ali pošteni političari