Ovogodišnji Svjetski dan učitelja početkom listopada pojedini su nastavnici u hrvatskom obrazovnom sustavu dočekali u oronulim školama, drugi su pak u modernim učionicama budućnosti. To je, naime, hrvatska stvarnost u kojoj se uvijek izdižu pojedinci koji unatoč različitim standardima vlastitom predanošću i entuzijastičnošću donose pozitivne promjene u školstvo 21. stoljeća. Jedan od njih, prepoznat i izvan granica Hrvatske, jest Karlovčanin Danijel Vrbanc koji nosi titulu najinovativnijega učitelja koju je primio u Torontu početkom ove godine na konferenciji Microsoftovih edukatora. U Željezničkoj tehničkoj školi u Moravicama u Gorskom kotaru – do koje svakoga dana putuje 130 kilometara iz Draganića – posljednje četiri godine koristi se tehnologijom u nastavi te je prilagođava srednjoškolcima kojima su računala i društvene mreže ne samo sredstvo zabave i igre, nego i komunikacije i izvor učenja.
Zaista neklasičan put do nastavnika prošao je 58-godišnji Danijel Vrbanc, zboraš u župi sv. Josipa na Trešnjevci u Zagrebu, koji je karijeru započeo u državnom sektoru, a kada je kriza »pokosila« njegovo privatno građevinsko poduzeće, taj je diplomirani elektrotehničar odlučio potpuno promijeniti smjer svojega profesionalnoga razvoja. Zbog toga do danas nije požalio jer je u kratkom, ali bogatom nastavničkom stažu od 2011. godine već mnogo toga postigao… »U sve je segmente obrazovanja, bez obzira koji se tip poučavanja primjenjuje, danas uvučena tehnologija. Microsoft posebno promiče učenje koje je delokalizirano – nije orijentirano na razred, nego na okolinu – i minimizirano – uz što manje gradiva i administracije dobiva se bolji efekt – te personalizirano pristupa svakomu učeniku i zagovara učenje kroz igru. Moje je područje interesa upotreba novih tehnologija u nastavi, o čemu se mnogo govori kada se spominje moderno školstvo, a to je ono što u Željezničkoj tehničkoj školi Moravice već živimo posljednje četiri godine«, govori Vrbanc, koji je o programu Microsoftovih inovativnih edukatora čitao u specijaliziranom časopisu te počeo obogaćivati programe svoje skupine elektrotehničkih predmeta novim idejama i mogućnostima koje su mu pružila računala.
Prvi je korak bio ulazak u Microsoftovu obrazovnu zajednicu, što je zaslužio izradom prezentacije o sklonosti upotrebi njihovih programskih paketa te je postao dijelom 3000 inovativnih eksperata za obrazovanje, od kojih je njih 25 iz Hrvatske. Njegova se aktivnost u toj virtualnoj zajednici samo povećava, sudjelovao je u brojnim webinarima, online događanjima uživo, ispunjavao zadaće i kvizove te u godinu i pol dana stekao popriličan broj bodova i nagrada. To mu je, kako svjedoči, bila ulaznica za odlazak na svjetsko okupljanje Microsoftovih učitelja u Torontu »E2 Educator Exchange«. »Iako je Microsoft tržišna kompanija koja svoje proizvode prodaje, uložili su mnogo novca u nove sustave poučavanja u novim uvjetima rabeći mobitele, tablete, stolna i hibridna računala«, kaže Vrbanc, koji je u skupini s učiteljima iz Ekvadora, Kuvajta, Turske, Njemačke i Ukrajine osmislio ideju za Microsoftove razvojne inženjere u području igre u nastavi. »Oženili« su dva Microsoftova alata – komunikacijski program Skype i igricu Minecraft – te pokazali kako djeca iz cijeloga svijeta mogu kroz igru postizati obrazovne rezultate.
Snažno se odupirući prevladavajućoj percepciji javnosti da su nastavnici »oni koji malo rade i imaju tri mjeseca praznika«, Vrbanc je u svojem učiteljskom pozivu spojio nekoliko paradoksa. Iako ga od šestoga desetljeća života dijele tek dvije godine i njegova se škola nalazi u dijelu zemlje koji je demografski opustošen, postiže odlične rezultate i uspjehe koji bi se prije pripisali nekomu mlađemu učitelju u urbanoj sredini. Digitalnu revoluciju u Moravicama, očito je, provode mudre i sijede glave. On se u svojem radu – tijekom predavanja i u laboratorijskim vježbama – koristi programom Class Notebook koji mu omogućuje da na jednom mjestu ima uvid u digitalne bilježnice učenika u svakom trenutku. Srednjoškolci u Moravicama rade na stolnim računalima pa imaju ograničenu uporabu toga programa, no svejedno su jako pozitivno reagirali na uvođenje promjena.
»To je ‘svaštara’, program u koji se može ubaciti različite sadržaje, a posebnost je i što se promovira upotreba aktivne digitalne olovke (digital ink handwriting). Takav sustav omogućava jednostavan prijelaz s tradicionalnoga oblika nastave na digitalno učenje: ako je dio nastavnoga sata osnažen digitalnim sadržajima, rabimo e-bilježnicu, a ako nema pripremljene nastavu za računala, rabimo klasičnu metodu te ploču i kredu. No smatram da se i u ostalim predmetima, poput vjeronauka, hrvatskoga jezika ili geografije mogu uključiti računala da bi se oplemenila nastava.« Takav rad podrazumijeva manju uporabu papira, iako nastavnik Vrbanc kombinira uporabu klasičnih i digitalnih bilježnica te napominje da se nikako ne smije zaboraviti na rukopis i olovku. »Rukopis se ne može zamijeniti. Sada je ideja da se vraćamo 80-90 godina unazad, da se počinjemo koristiti tabletima kao što su se naši pradjedovi i prabake koristili pločicama s kredom. Neke se stvari jednostavno moraju zapisati rukom i zato je potrebna olovka ako se želi staviti neka crtica ili oznaka. To je nemoguće i nepraktično učiniti tipkovnicom i mišem, pa vjerujem da će se kroz neko vrijeme u potpunosti prijeći na digitalni rukopis«, opisuje inženjer elektrotehnike, koji je prvo IBM-ovo računalo iza stakla vidio prije 37 godina na početku studija. Otada se mnogo toga promijenilo…
Možda na prvu zvuči neobično, ali nastavnik Vrbanc zalaže se za školu bez računala, no odmah dodaje da bi djeca trebala imati vlastita hibridna računala koja će u školu nositi kao udžbenik i bilježnicu. Za takvu je veliku investiciju potrebno osigurati financijsku potporu države te privatnih tvrtki i omogućiti pristup kvalitetnoj bežičnoj mreži. Svjestan je da je upravo to najveći problem u informatizaciji školstva. Osvrćući se na kurikulnu reformu, kaže da u novom tehnološkom okruženju treba biti pažljiv pri odabiru pravilne kurikulne reforme da se ne bi dogodilo da djeca manje znaju nego kad se radilo po starom modelu.
»Imam osjećaj da se ishodi učenja smanjuju, o čemu svjedoče i rezultati PISA testova. Čini mi se da se pod političkim pritiskom sve radi na brzinu, a ponekad je bolje uložiti više vremena da bi se pokazali kvalitetni rezultati. Smatram da treba nepotrebnu administraciju izbaciti, a kvalitetno educiranje nastavnika potaknuti, no toga je sve manje jer smo financijski ograničeni. Bez obzira kakav kurikul donijeli, to je ipak samo papir, pitanje je tko će ga provesti, s kojim nastavnim kadrom… U velikim školama učitelji i nastavnici već su sada preopterećeni«, kaže nastavnik Vrbanc i ističe da je osobito važno naglasiti i odgojnu dimenziju škole te na djecu prenijeti entuzijazam i žar za učenjem i prenošenjem znanja. A znanje se u Moravicama – u Željezničkoj tehničkoj školi koja prima oko 150 učenika iz svih krajeva Hrvatske i obrazuje ih za pet smjerova – prenosi jednako svima. »Kolektiv i radna atmosfera su zdravi«, potvrđuje učitelj Vrbanc.
Uz velik angažman na radnom mjestu u školi Danijel Vrbanc u slobodno vrijeme voli boraviti u prirodi i čitati knjige, a pjeva i u crkvenom zboru na zagrebačkoj Trešnjevci te dva puta tjedno sa suprugom Biserkom putuje na pjevačku probu i nedjeljno misno slavlje. Ustrajnost i trud se isplate jer, kako kaže, svoju kreativnost i inspiraciju za rad duguje upravo duhovnosti. Prve je korake u Crkvi činio u franjevačkoj karlovačkoj župi Presvetoga Trojstva kao ministrant, a kasnije je bio aktivan i u svetištu sv. Josipa na Dubovcu, odakle nosi živa sjećanja na svećenika Marijana Radanovića. Nastavnik budućnosti i vjera, očito, idu zajedno…
